Kako je "pozdravljanje namjere" iz Bona postalo diktatorsko ovlašćenje u BiH

Vedrana Kulaga Simić
Kako je "pozdravljanje namjere" iz Bona postalo diktatorsko ovlašćenje u BiH

"Visoki predstavnik zaprijetio upotrebom bonskih ovlašćenja". "Visoki predstavnik u BiH upotrijebio bonska ovlašćenja i nametnuo...". "Visoki predstavnik podsjeća domaće aktere na ono što se zove bonsko ovlašćenje". Te riječi i rečenice nemali broj puta su odjeknule u našoj javnosti i svaki put dodatno probudile jaz među političarima iz Republike Srpske i onim iz FBiH, a time i među narodom. Jer čuje, a ne može da vjeruje da i danas ima zemlja pred koju guraju riječ "suverena", a u kojoj jedna osoba, inače stranac, može, ako poželi pred noć, već ujutro da smjenjuje izabrane funkcionere i poništava zakone.

Oni koji drže do prava otvoreno će reći da u BiH u 21. vijeku imamo jednu diktatorsku instituciju - Kancelariju visokog predstavnika (OHR) u kojoj i danas sjedi diktator koji, dok propovijeda demokratiju, slobode i ljudska prava, u ruci drži taj opasni, moderni "bonski" bič. 

OHR je, naime, sastavni dio BiH gotovo od njenih novih temelja, udarenih u Dejtonu 21. novembra 1995. godine, a svečano potpisanih 14. decembra iste godine u Parizu.

U tom mirovnom sporazumu definisana je uloga visokog predstavnika, a kako je i sam Dejton mijenjan, i to najčešće silom stranaca, tako se, kako upozoravaju zvaničnici i pravnici u Srpskoj, dok to nije slučaj u FBiH, mijenjala i uloga stranih tutora u toj fotelji. I to mahom upravo pozivom na takozvana bonska ovlašćenja. 

U fotelji visokog predstavnika u BiH do danas je bilo sedam stranaca, koji su imenovani rezolucijom Savjeta bezbjednosti UN, a imajući u vidu to da aktuelni njemački diplomata Kristijan Šmit, koji sjedi u toj fotelji, nema taj dokument, Srpska ga ne priznaje za osmog po redu, ali i on je, pozivajući se upravo na bonska ovlašćenja, poništavao zakone i zaključke, nametao svoj stav i ispod žita najavio da nema namjeru da se zaustavi. Takvo ponašanje je ponovo otvorilo stare dileme i pitanja: šta su bonska ovlašćenja, da li i ona zapravo daju neograničenu moć čelnicima OHR-a ili ih, osim toga što su naknadno, nakon Dejtona, i sama nametnuta, stranci i zloupotrebljavaju. 

London i Bon 

U Londonu je 8. i 9. decembra 1995. zasjedala Konferencija za sprovođenje mira s ciljem da mobiliše međunarodnu zajednicu. Jedan od zaključaka bio je formiranje Savjeta za sprovođenje mira te je određeno da Upravni odbor čine predstavnici Kanade, Francuske, Njemačke, Italije, Japana, Rusije, Ujedinjenog Kraljevstva, SAD, zatim i Predsjedništva EU, Evropske komisije i Organizacije islamske konferencije, a pod predsjedništvom visokog predstavnika.

Savjet se na ministarskom nivou sastao još pet puta. Najpoznatija je Bonska konferencija u decembru 1997. godine, gdje su doneseni zaključci koji se tiču visokog predstavnika, odnosno ta bonska ovlašćenja koja su visoki predstavnici koristili da donose amandmane na ustave, zakone i njihove izmjene i dopune, smjenjuju funkcionere i zabranjuju im učešće na izborima, oduzimaju prava i lična dokumenta bez prava na žalbu. 

Visoki predstavnici su se, počev od Karla Vestendorpa, Volfganga Petriča, Pedija Ešdauna, Kristijana Švarc-Šilinga, Miroslava Lajčaka i Valentina Incka, pozivali na, kako piše u Informaciji o neustavnoj transformaciji dejtonske strukture BiH i uticaju na položaj i prava Republike Srpske, koja je prije nekoliko godina usvojena u Narodnoj skupštini Srpske, nepravnu izmišljotinu poznatu kao - bonska ovlašćenja. 

- Takozvana bonska ovlašćenja, koja je visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH prisvojio, a na osnovu kojih je nametao zakone i kažnjavao pojedince prostom odlukom, očigledno su protivpravna. Dejton, kao jedini izvor zakonitih ovlašćenja visokog predstavnika, ne može se razumno tumačiti kao da mu daje takvu diktatorsku moć. Ni Savjet za sprovođenje mira - ad hok grupa zemalja bez legalnih ovlašćenja, ni Savjet bezbjednosti UN visokom predstavniku nisu dali legalno ovlašćenje izvan njegovog mandata određenog sporazumom. Štaviše, bonska ovlašćenja krše ljudska prava, predstavljaju povredu međunarodnog prava. Međunarodna zajednica ne bi trebalo da dozvoljava takve postupke, a oni se, u svakom slučaju, ne mogu smatrati pravno obavezujućim - navedeno je, između ostalog, u tom aktu koji je usvojio republički parlament.

Visoki predstavnik je, dodaje se, institucija koju su strane potpisnice Aneksa 10 Dejtonskog sporazuma, među kojima i Republika Srpska, ovlastile da djeluje kao koordinator međunarodnih aktivnosti u pogledu civilnih aspekata sporazuma i pomaže stranama u njihovim naporima. Taj aneks definiše striktno ograničen mandat na osnovu kojeg visoki predstavnik ima ovlašćenje da učestvuje u tim aktivnostima i da "prati", "održava tijesan kontakt sa stranama", "pomaže", "učestvuje na sastancima" i "izvještava". 

- Mandat visokog predstavnika ne sadrži ni naznaku ovlašćenja da donosi odluke koje su obavezujuće po vlade i građane u BiH. Međutim, od 1997. godine visoki predstavnik prisvaja, bez ikakvog pravnog obrazloženja, "bonska ovlašćenja" na osnovu kojih vlada i kažnjava putem odluka, čime uveliko prekoračuje mandat koji mu je dat Dejtonom i prenebregava cijeli demokratski sistem utvrđen Ustavom BiH - navedeno je dokumentu.

Udar na prava 

"Bonska ovlašćenja" duži period nisu korišćena u tolikoj mjeri, ali je Incko u maju 2019. godine naglasio da visoki predstavnik zadržava pravo da ih koristi, što je potvrdio na dan kada je odlazio iz BiH i to nametanjem odredaba Krivičnog zakona BiH i zabranom negiranja genocida u BiH.

A Inckov stav u kratkom roku na djelu je potvrdio njemački diplomata koji je u fotelji visokog predstavnika od 2021. Od tada do danas je, pozivajući se na ovlašćenja, poništavao zakone i nametao razna pravila, od samog Ustava FBiH i Izbornog zakona do objava da je obustavio primjenu zakona i zaključaka republičkog parlamenta. 

Profesor ustavnog prava Mile Dmičić podvlači da konstituisanje i odlučivanje Savjeta za primjenu mira u BiH nije predviđeno niti jednim izvorom međunarodnog prava. "Bonska ovlašćenja" nisu dio Dejtona, ali su uvedena, kaže, kao odgovor na političku stvarnost u BiH i nesposobnost domaćih organa i institucija da sprovedu izvorna dejtonska rješenja i ključne reformske mjere i programe. 

- Ustavni, pravni i politički sistemi u svijetu ne poznaju ni sličan institut kao što su tzv. bonska ovlašćenja. Sa njima su kao "kvazipravnim instrumentom" izvorna dejtonska rješenja radikalno izmijenjena, tako da je institucija visokog predstavnika za BiH, umjesto tumača, koordinatora i pomagača u njegovom sprovođenju, prvenstveno samovlasnim proširenjem nadležnosti, pretvorena u svojevrsnog autokratu bez pravne, političke i svake druge odgovornosti. "Bonska ovlašćenja" nemaju ustavni ni pravni osnov. Visokom predstavniku su dala nelegalnu i nelegitimnu nadležnost, što najdirektnije čini povredu međunarodnog prava - smatra Dmičić. 

Na pitanje na koji način je moguće poništiti bonska ovlašćenja, ističe da je to složen proces zbog njihovog dubokog i dugogodišnjeg ukorjenjivanja u pravni i politički sistem BiH i njenih entiteta. 

- To će, u prvom redu, zavisiti od volje i jedinstvenog stava međunarodne zajednice i saglasnosti i jedinstvenog djelovanja organa i institucija u BiH. Poništavanje je moguće samo političkom odlukom Savjeta za primjenu mira u BiH ili zatvaranjem OHR-a, što je neizvjesno zbog preovlađujućeg stava tzv. međunarodne zajednice o tome da su ova ovlašćenja djelotvoran mehanizam za očuvanje mira i stabilnosti i dok BiH ne ispuni uslove i ciljeve na putu ka EU i ne dobije političku i institucionalnu saglasnost. Njihovo ukidanje nije moguće očekivati u dogledno vrijeme, odnosno dok iz Sarajeva dolaze zahtjevi za proširenje državnih ovlašćenja i to se čini preko OHR-a i drugih međunarodnih faktora - kazao je Dmičić.

Dodaje da je u skladu sa najvišim opštim pravnim aktom svjetske organizacije utemeljeno načelo suverene jednakosti svih njenih članova i ne postoji ovlašćenje bilo kojoj od država, pa ni država koje su članice Savjeta za primjenu mira u BiH, da se miješaju u unutrašnju nadležnost države BiH koja je članica Organizacije Ujedinjenih nacija. 

- To podrazumijeva mogućnost da se protiv država članica podnese Međunarodnom sudu pravde tužba protiv potpisnica "bonskih ovlašćenja" i protiv pravnog ponašanja OHR-a. Takođe, isto pravno sredstvo mogu koristiti članovi Predsjedništva BiH. Sve to je potrebno posmatrati i u kontekstu dejstva normi Bečke konvencije o pravu međunarodnih ugovora, koje je prihvatila i priznala cijela međunarodna zajednica država, od koje nije dopušteno nikakvo odstupanje i činjenice da prema njenim normama nikad ne može zastarjeti pravo na podnošenje tužbe - zaključio je Dmičić. 

Bivši sudija Ustavnog suda BiH i profesor prava Vitomir Popović za "Glas" kaže da su stranci bili ti koji su vidjeli probleme u sprovođenju duha Dejtona, za razliku od Srpske koja to nije vidjela jer je gledala u slovo tog sporazuma kao jedino pravno moguće. 

- Da bi bilo kakva odstupanja bila moguća, morali su biti disciplinovani pojedini predstavnici političkog života u Srpskoj i FBiH. Ta ovlašćenja su išla izvan onoga što je predviđeno međunarodnim ugovorom – Dejtonom, tako da nema ni legaliteta ni legitimiteta u takvim odlukama i zato je potrebno sve odluke donesene tim putem staviti ad akta u Srpskoj i da bog da da i ovi u Federaciji tako urade - istakao je Popović. 

Strah od smjena

Ipak, prihvatajući činjenicu da brojne odluke donesene tim putem i dalje žive i na snazi su u BiH, kaže da su političari iz straha od smjena prihvatali neka od rješenja koja su bila suprotna nacionalnim interesima.  Danas kada bi, kako kaže, ozbiljni međunarodni pravnici analizirali to što radi Šmit po nalogu zapadnih ambasadora, njega bi, u najmanju ruku, proglasili neuračunljivim. 

- Bilo bi mu oduzeto pravo da se bavi bilo kojom profesijom, pogotovo pravom, jer se poziva na demokratske principe, Ustav, a sve su devastirali jer su vidjeli da ni bonska ovlašćenja ne mogu da daju te rezultate, kao ni onaj duh Dejtona, pa pokušavaju sada preko Suda i Ustavnog suda BiH - rekao je Popović.

On je podvukao da je nacionalni interes očuvanje Republike Srpske, Dejtona i vraćanje onoga što joj je nezakonitim aktima oduzeto.

- Postoje potpisnici i garanti Dejtona i tačno definisana uloga visokog predstavnika. Ne može malo Dejtona, pa malo želja američkog ambasadora. Pustite to, šta ako, eto, jednom kažu da smo mrtvi - zaključio je Popović.

Bonskim ovlašćenjima je smijenjeno više od 150 političara, a i nametnuto nekoliko stotina zakona i odluka.

Jutarnja rosa

Karlos Vestendorp, visoki predstavnik koji je učestvovao na Bonskoj konferenciji, kasnije je priznao: "Na Bonskoj konferenciji uspjeli smo da uvedemo način na koji visoki predstavnik može da donosi te odluke, što, pravno gledajući, nije baš u skladu sa Dejtonom. Moram priznati da to i nije bilo baš legalno". 

Vestendorp je u intervjuu iz 1998, a što je navedeno u aktu republičkog parlamenta, rekao: "Moć vam neće biti poslužena na poslužavniku. Morate je sami zgrabiti".  Čak je i Pedi Ešdaun tokom mandata priznao da autoritet njegovih odluka proističe samo iz njihovog prihvatanja od strane građana BiH rekavši: "Ako neka odluka koju donesem bude odbijena, moj autoritet nestaće kao jutarnja rosa". 

"Odluka, a ne zakon"

U analizi republičkog parlamenta, u dijelu koji se odnosi na to kako je "pozdravljanje namjere" postalo diktatorsko ovlašćenje iz Bona, piše da je tada rečeno da se mogu koristiti, između ostalog, u slučaju "privremene mjere koje stupaju na snagu kad strane nisu u mogućnosti da se dogovore i koje ostaju važeće dok Predsjedništvo ili Savjet ministara ne usvoji odluku o tom pitanju u skladu sa Mirovnim sporazumom". 

- Dakle, ovo se ne odnosi na aktivnosti Parlamentarne skupštine koja je zakonodavni organ, što znači da čak ni ta ovlašćenja nisu dala pravo nametanja zakona, jer visoki predstavnik nije čak ni po tim ovlašćenjima mogao supstituisati zakonodavni organ. Zato su u OHR-u smislili formulu - visoki predstavnik donosi ODLUKU o nametanju zakona, da ne bi ispalo da donosi zakon - stav je Skupštine Srpske. 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i Twitter nalogu.

© AD "Glas Srpske" Banja Luka, 2018., ISSN 2303-7385, Sva prava pridržana