Kako je pohlepa dovela svijet u začarani krug kriza

Svijet je od 2008. prošao kroz niz velikih i turbulentnih globalnih kriza koje su oblikovale ekonomiju, politiku i društvo. Finansijska kriza koja je počela te 2008. nastala je zbog kolapsa tržišta nekretnina u SAD, rizičnog kreditiranja i problema u bankarskom sektoru.

KLjUČNE INFORMACIJE

• Svjetska finansijska kriza 2008. godine počela je kolapsom tržišta nekretnina u SAD i izazvala globalnu recesiju, gubitak miliona radnih mjesta i masovne državne intervencije u bankarskom sektoru.
• Evropska dužnička kriza (2010–2012) pogodila je Grčku, Italiju, Portugal, Španiju i Irsku, donoseći visoku nezaposlenost, štednju i političku nestabilnost.
• Rast cijena hrane i energije početkom prošle decenije doveo je do protesta i bio jedan od okidača za Arapsko proljeće.
• Cunami u Japanu 2011. i nuklearna katastrofa u Fukušimi izazvali su poremećaje u globalnim proizvodnim i energetskim lancima.
• Migrantska kriza 2015. godine dovela je više od milion ljudi u EU i izazvala političke podjele unutar Evrope.
• Pandemija virusa korona 2020. izazvala je najveći pad globalne ekonomije od Velike depresije i gurnula milione ljudi u siromaštvo.
• Rat u Ukrajini od 2022. godine doveo je do energetske krize, inflacije i nestabilnosti na globalnom tržištu hrane.
• Novi sukobi na Bliskom istoku (2025–2026) dodatno su podigli tenzije i ugrozili ključne energetske rute poput Ormuskog moreuza.
• Sve ove krize dovele su do rasta globalne nejednakosti, dok najbogatiji jedan odsto stanovništva kontroliše skoro polovinu svjetskog bogatstva.

U prevodu - zbog pohlepe bankara došlo je do globalne recesije, pada privredne aktivnosti u mnogim zemljama, spašavanja banaka državnim intervencijama i gubitka miliona radnih mjesta. I tu nije bio kraj. Samo u protekle gotovo dvije decenije planeta se suočila sa izazovima koji su, svako malo, budili nova žarišta i čovječanstvo bacalo u brigu kako da preživi sutra.

Grčka i "Arapsko proljeće"

Finansijska kriza iz 2008. godine imala je ogromne globalne posljedice. Samo u SAD nestalo je više od osam miliona radnih mjesta, dok je vrijednost imovine domaćinstava pala za više od 16 biliona dolara. Američka vlada je tada pokrenula program spasavanja finansijskog sistema vrijedan oko 700 milijardi dolara, dok su centralne banke širom svijeta ubrizgale više od deset biliona dolara likvidnosti u bankarski sistem kako bi spriječile potpuni kolaps globalne ekonomije.

Nakon toga, između 2010. i 2012. godine, Evropa se suočila sa finansijskom krizom. Na udaru su se našle zemlje poput Grčke, Italije, Portugala, ali i Španije i Irske koje su imale prekomjeran dug. Kriza je dovela do fiskalne štednje, recesije u evrozoni i političke nestabilnosti. Spašavanje Grčke i drugih zemalja izazvale su visoku nezaposlenost i socijalne nemire.

Evropska dužnička kriza pokazala je koliko su pojedine ekonomije evrozone ranjive. Javni dug Grčke u jednom trenutku premašio je 180 odsto bruto domaćeg proizvoda, dok je nezaposlenost mladih u toj zemlji dostigla čak 50 odsto. Slična situacija bila je i u Španiji i Portugalu, gdje je čitavu generaciju mladih pogodila dugotrajna ekonomska stagnacija.

U isto vrijeme svijet je prošao kroz krizu cijena hrane i energije, jer su globalni poremećaji na tržištima, klimatski problemi i geopolitičke tenzije, posebno na Bliskom istoku, izazvali rast cijena, što je dovelo do štrajkova i protesta u Africi i zemljama Bliskog istoka i bio jedan od okidača za Arapsko proljeće.

Kriza cijena hrane početkom prošle decenije dovela je do dramatičnog rasta cijena osnovnih namirnica. Prema podacima UN, cijena pšenice i kukuruza porasla je i za više od 70 odsto. U mnogim siromašnim zemljama ljudi su ionako trošili više od polovine prihoda na hranu, pa je takav rast cijena izazvao talase protesta i društvenih nemira.

Cunami, migranti, korona

Prirodne katastrofe, kao što su cunami u Japanu 2011. uragani u SAD i poplave u Evropi i Aziji, dodatno su opteretile ekonomije i izazvale humanitarne krize. Razorni cunami i nuklearna katastrofa u Fukušimi izazvali su i globalne poremećaje u energetskom sektoru i proizvodnim lancima, posebno u tehnološkoj industriji.

Nekoliko godina kasnije, između 2015. i 2016. migrantska kriza pogodila je Evropu zbog rata u Siriji, nestabilnosti u Libiji i drugih dijelova Bliskog istoka. Milioni ljudi tražili su sigurne destinacije u Evropi, što je dovelo do političke polarizacije i izazova u integraciji. Posebno je došao do izražaja bezbjednosni aspekt, zbig niza terorističkih akcija.

Migrantska kriza 2015. godine predstavljala je inače najveći migracioni talas u Evropi od Drugog svjetskog rata. Samo tokom te godine više od milion ljudi ušlo je u Evropsku uniju, uglavnom preko Turske i Balkana. Taj proces izazvao je duboke političke podjele unutar EU i otvorio pitanja kontrole granica, bezbjednosti i budućnosti Šengenskog sistema.

Onda je došla pandemija virusa korona koja je počela 2020. Ona je paralizovala zemlje i zatvorila granice. Ekonomije su doživjele pad, milioni ljudi su izgubili živote, a lanac snabdijevanja opet je bio poremećen. Sve je pratilo prekomjerno štampanje novca i uvođenje restriktivnih zakona koja su ograničavali slobode.

Pandemija je ostavila dramatične ekonomske posljedice. Prema procjenama Svjetske banke, globalna ekonomija se 2020. godine smanjila za više od tri odsto, što je najveći pad od Velike depresije. Centralne banke SAD, Evrope i drugih velikih ekonomija ubrizgale su više od 15 biliona dolara kako bi stabilizovale finansijski sistem. Istovremeno, prema podacima UN, pandemija je gurnula više od 90 miliona ljudi širom svijeta nazad u ekstremno siromaštvo.

Priča oko ovog virusa posebno je interesantna jer je sve više onih koji tvrde da je on namjerno pušten. Motivi? Još uvijek zvanično nepoznati. Pandemija je otkrila i ogromne slabosti u globalnim lancima snabdijevanja. Zbog zatvaranja fabrika u Aziji i prekida transporta, nestašica mikročipova pogodila je auto-industriju i tehnološki sektor. Samo 2021. globalna automobilska industrija proizvela je oko deset miliona vozila manje nego što je planirano.

Ratni plamen

U periodu od 2021. do 2023. godine svijet je bio pogođen energetskom krizom i inflacijom zbog poremećaja u snabdijevanju, rasta cijena energije i hrane te geopolitičkih tenzija, a posebno zbog rata u Ukrajini koji je počeo 2022. Rat u Ukrajini imao je i ogroman uticaj na globalno tržište hrane. Rusija i Ukrajina zajedno učestvuju sa oko trećinom svjetskog izvoza pšenice i značajnim dijelom izvoza kukuruza i suncokretovog ulja. Zbog poremećaja u transportu i sankcija došlo je do nestabilnosti na tržištima, što je povećalo cijene hrane u brojnim zemljama Afrike i Bliskog istoka.

Od kraja 2025. i početka 2026. godine nova kriza na Bliskom istoku. Izrael i SAD pokrenuli su vojne udare na Iran, ciljajući vojnu infrastrukturu, raketne kapacitete i ključne zvaničnike, a Iran je uzvratio masovnim raketnim i bespilotnim napadima na Izrael, američke vojne baze i susjedne zemlje Persijskog zaliva.

Konflikt je razbuktao napetosti širom regiona, posebno u Persijskom zalivu i Ormuskom moreuzu ključnim rutama za globalnu trgovinu naftom, što je imalo direktan efekat na cijene energenata i globalnu ekonomiju. Investitori strahuju da bi dugotrajni rat na Bliskom istoku mogao da izazove stagflatorni šok sličan onom iz 1970-ih, kada je poremećaj snabdijevanja energenata uticao na rast inflacije i usporio ekonomiju.

Uloga zapada

Politikolog i stručnjak za geopolitičke odnose iz Beograda Aleksandar Pavić je podsjetio da je za vrijeme Hladnog rata postojala protivteža, ali su, kada je nestala, na političkom zapadu veoma brzo počele igre.

Aleksandar Pavić

- Sve manje je bilo kontrole, a pohlepa je igrala važnu ulogu. Nije im išlo na ruku što su dvadesetak godina poslije pada Berlinskog zida počeli da se pojavljuju novi centri moći koji su bili izazov tom jednopolarnom svetu. Moskva se ponovo vraćala na međunarodnu scenu, i Kina. To je postao izazov za politički, kolektivni zapad i počeli su da, praktično, vode hibridni rat svim sredstvima protiv rivala – kaže Pavić za “Glas”.

Mislili su, dodaje, da je moguće da ovladaju svijetom.

- Stvarno su verovali u novi svetski poredak i da će oni da nameću pravila, da će oni da budu ta svetska vlada i kada se to nije dešavalo, odnosno kako su jačali njihovi rivali, a oni nastojali da zadrže dominaciju, dodatno je izgubljena disciplina - rekao je Pavić.

Tvrdi i da akteri nisu odustali od megalomanskih ciljeva.

- Kovid je bio pripreman godinama, to je sad jasno svima. Ipak, kovid je na kraju, umesto da ojača te centre moći, još ih više iskompromitovao. Sistem je, dakle, u velikoj krizi. Poslije velikih gubitaka 2007. i 2008. te kovida stvorene su milijarde dolara, evra ni iz čega te je balon duga postajao sve veći. Uvek je izlaz iz tih kriza bio rat. Najveći problem čovečanstva su centri moći na zapadu, a sad je i jasno po izlasku Epštajnovih dokumenata, da su to vladari iz senke. I žele rat, a sada države posjeduju oružje za masovno uništenje koje može da uništi ceo svet ili da ga vrate u kameno doba. Kao što je rekao Ajnštajn – ne znam kako će izgledati Treći svetski rat, ali četvrti će se voditi toljagama. Sistem u krizi neće da prizna poraz i došli do trenutka kada je svetski mir ugroženiji nego ikada – poručio je Pavić.

Ekonomista Branko Pavlović kaže da svjedočimo nesumnjivom padu zapada.

- Do toga nije došlo samo zbog njihove pohlepe, jer su takvi vekovima, pa se i postavlja pitanje zašto pljačkanje više ne daje željene rezultate pa moraju da pribegavaju sve otvorenijim merama nasilja, prevarama koje više ne funkcionišu kao obmana. Prosto se vidi da je prevara. Ostatak sveta, na čelu sa Rusijom i Kinom, su shvatali te igru i počele pre 2008. godine da igraju veoma aktivno protiv tog zapadnog imperijalizma. Kina unazad 45, 50 godina, a Rusija od dolaska Putina na vlast – izjavio je Pavlović.

Branko Pavlović

Podsjetio je da su se popravili odnosi Rusije i Kine te počelo stvaranje i organizacija poput Briksa.

- U tom smislu je manevarski prostor imperijalnog zapada veoma sužen. Više nema onakvu dominaciju kakvu je imao. Globačni jug, odnosno globalna većina je suzila prostor imperijalnom zapadu i vidimo sve brutalnije poteze, od otimanja Madura do napada na Iran kao izraz njihove nemoći, a ne kao izraz njihove snage. Ubeđen sam da ih ove godine čeka velika ekonomska kriza, veća i od 2008 – rekao je Popović.

Oprez i podjele

Zaključak - danas se svijet još jednom suočava s globalnom ekonomskom nesigurnošću koja je rezultat kombinacije prethodnih kriza, pandemije, rata u Ukrajini, novih konflikata na Bliskom istoku, klimatskih promjena i politike centralnih banaka. Raste cijena kredita, privredni rast je sporiji, a životni standard stanovništva je pod sve većim pritiskom. Sve ove krize pokazuju koliko su globalni sistemi međusobno povezani i koliko jedan problem u jednom dijelu svijeta može imati dugoročne i šire posljedice.

Nažalost, sve navedene krize dovele su do ogromne polarizacije unutar društava. Bogatiji su postali još imućniji, a broj siromašnih se povećao. Pojam srednje klase gotovo da ne postoji. Jedna od najvećih promjena u globalnoj ekonomiji u posljednjih nekoliko godina je nagli rast nejednakosti. Prema podacima više međunarodnih organizacija, najbogatiji jedan odsto stanovništva svijeta kontroliše gotovo polovinu ukupnog globalnog bogatstva.

Ako bacimo pogled u budućnost postoji realna opasnost suočavanja sa novim i još većim krizama koje bi mogle dodatno ugroziti stabilnost svijeta. To uključuje klimatske katastrofe, nove pandemije, rast globalne nejednakosti, socijalne tenzije, geopolitičke konflikte, nestabilnost na Bliskom istoku, rizike u energetskom sektoru, kao i krize povezane s tehnologijom, sajber napadima i finansijskim balonima.

Prema ocjenama sagovornika „Glasa Srpske“ čovjek svojom pohlepom, bezobzirnošću i slijepim i sebičnim interesima, igra ključnu ulogu u svim navedenim krizama. Iako prirodni faktori i nepredvidivi događaji mogu pogoršati situaciju, način na koji ljudi upravljaju resursima, donose odluke i reaguju na probleme određuje koliko će šteta biti velika.

Da li će sljedeća krize biti zbog Kine i Tajvana, geopolitičkih previranja na prostorima Indopacifika, pokušaja stvaranja velikog Izraela, eventualnog raspada Evropske unije zbog rata globalista i suverenista ili obračuna Pekinga i Vašingtona čija će zemlja biti najmoćnija u svijetu ostaje pitanje na koje odgovor tek dolazi.

Vojna potrošnja

Jedan od najjasnijih pokazatelja rastućih globalnih tenzija jeste i nagli rast vojne potrošnje u svijetu. Ukupna vojna potrošnja na globalnom nivou premašila je 2,2 biliona dolara godišnje, što je najviši nivo od završetka Hladnog rata. SAD izdvajaju više od 800 milijardi dolara za odbranu, dok Kina ubrzano povećava vojni budžet koji je već prešao 220 milijardi dolara. Rusija je nakon početka rata u Ukrajini značajno povećala izdvajanja za vojsku, a sličan trend prate i evropske države koje ubrzano jačaju svoje oružane snage. Mnoge članice NATO saveza počele su izdvajati više od dva odsto bruto domaćeg proizvoda za vojsku. Njemačka je pokrenula fond od 100 milijardi evra za modernizaciju vojske, dok su Poljska, Francuska i Velika Britanija takođe značajno povećale vojne budžete. Istovremeno se ubrzano razvijaju nove vojne tehnologije poput hipersoničnih raketa, bespilotnih sistema, sajber oružja i vojne primjene vještačke inteligencije. Prema ocjenama dijela stručnjaka ovolika militarizacija, gledano kroz istoriju, nikada do dobrog nije dovela.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.