Kako Hrvati pamte Unu: Najveći poraz, možda bespotreban?

Odbrana sjeverozapadne granice Republike Srpske od hrvatske ageresije prije tri decenije jedna od najznačajnijih pobjeda u Odbrambeno-otadžbinskom ratu. Sa druge strane, akcija Una 95. jedna je od najintrigantnijih, najosporavanijih i svakako najkrvavijih akcija HV.

Hrvatski istoričari i zainteresovani pojedinci razmjenjuju brojne teorije, i do danas niko nije sa sigurošću utvrdio o čemu se tačno radilo, zašto se hrvatska strana sunovratila u ovakav poduhvat i zbog čega je bila toliko nespremna.

- Riječ je o akciji koja se trebala se dogoditi još tokom Oluje, kada smo mi bili nadmoćni i organizirani, a Srbi u paničnom bijegu. Ovih mjesec i nešto dana, dalo im je vremena da se konsolidiraju i naprave obrambeni plan. Osim toga, više se vojnih aspekata nije uskladilo, a jedno od najgorih rješenja je prelazak nabujale rijeke čamcima. To je najteži oblik izvođenja borbenih djelovanja i ne znam zašto su je forsirali. Naši momci su legalno prešli granicu kako bi izvršili sporazum Alije Izetbegovića i Franje Tuđmana po kojem se imalo pravo procijeniti ugrožava li se RH sa teritorija BiH - navodi neimenovani poznavalac prilika koji ovu vojnu operaciju godinama proučava.

Glavni smjer napada je bio Dvor na Uni – Prijedor. Pomoćni smjerovi napada bili su Hrvatska Dubica – Topići, i Hrvatska Kostajnica – Knežica. Već sama terminologija koju koriste u Hrvatskoj odiše kontradikcijom. Navodno "oslobodilačka operacija" imala je za cilj zauzeti Prijedor kako bi se srpske snage potisnulo što više prema Banjaluci - sve toponimi van avnojevskih granica Hrvatske.

- Koliko je ta akcija bila nužna, gotovo mjesec i pol nakon Oluje dok je gotovo cijela Hrvatska slavila oslobođenje? Je li Glavni Stožer HV-a bio ishitren, te je li ideja o prelasku Une čamcima bila najsretnije rješenje? Na kraju, tko je i zašto izdao zapovijed za povlačenje?- pita se Dnevno.hr.

Prema njihovim izvorima život je izgubilo 49 vojnika, od kojih 13 pripadnika elitne gardijske jedinice koja je nosila naziv "Crne mambe". 

- Bio sam u prvom čamcu koji je nas je prebacivao, a vratio se sa posljednjim… Topništvo je neprekidno udaralo po našim snagama, no pravi problemi počeli su kada smo prešli rijeku i ušli 300 metara u dubinu i oko kilometar u širinu predgrađa Dubice. Bilo je strašno… Ispred nas je bila čistina, a moji suborci su počeli padati kao pokošeni. Od metka ih je odmah poginulo osam…”, kaže Bužanić Nenad – Zagi, jedan od preživjelih pripadnika Crne mambe.

“U brdima smo čuli nadolazeće tenkove i dovlačenje teškog naoružanja, a mi smo imali svega nekoliko raketa. Nadali smo se nekoj pomoći, no onda smo dobili zapovijed za povlačenjem. Tada je teško nastradala i Nevenka Topalušić. Ukrcali smo ranjene u čamac i vratili se poraženi.”

No uprkos prilično konkretnim opisima vojne nemoći sa terena, i dalje je mnogo onih koji vole da izrabljuju omiljeni mit - "zaustavio nas je zapad". U ovom slučaju teorija izgleda ovako: međunarodni akteri su pažljivo pratili razvoj situacije, pa su SAD, nakon detaljne analize situacije, donio odluku da zaustavi hrvatski napredak, procjenjujući da bi novi egzodus srpskog stanovništva – u ovom slučaju iz Republike Srpske – mogao dovesti do destabilizacije čitavog regiona.  

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.