Kad se politička nelagoda proglašava krivičnim d‌jelom

U Bosni i Hercegovini se, izgleda, razvija nova disciplina: krivično pravo po osjećaju. Ako vam je neki medijski prilog politički neprijatan, ako vam se ne sviđa njegov narativ ili ako smatrate da „širi strah“ – rješenje je jednostavno: proglasite ga govorom mržnje i tražite sankcije.

Problem je samo jedan: krivično pravo tako ne funkcioniše. Televizijski prilog RTRS-a o kupovini stanova u Istočnom Sarajevu nije dočekan argumentima, nego optužnicama. U javni prostor nisu ubačene analize, već teške etikete: šovinizam, nacionalna mržnja, krivična odgovornost. Sve – bez elementarne provjere da li ono što je rečeno uopšte može spadati u domen krivičnog d‌jela.

Da budemo brutalno jasni: u prilogu nema poziva na nasilje, nema poziva na diskriminaciju, nema zahtjeva za ograničavanje prava Bošnjaka, nema instrukcija institucijama da d‌jeluju represivno. To nisu sitnice. To su zakonski preduslovi.

Sve ostalo – strah, sumnja, insinuacija, analogije s prošlošću – može biti politički problematično, etički upitno ili intelektualno slabo. Ali nije krivično d‌jelo. Ako počnemo kriminalizovati govor zato što nam se ne sviđa, onda ne branimo društvo od mržnje, nego otvaramo vrata političkoj cenzuri.

Da, u prilogu postoji narativ straha. To niko ozbiljan ne spori. Ali strah nije isto što i mržnja. Strah se proizvodi sugestijom, mržnja imperativom. Strah se gradi pitanjima, mržnja naredbama. Strah ostaje u zoni slutnje, mržnja prelazi u zonu d‌jelovanja. U ovom prilogu nema naredbi. Ima nagađanja. Ima analogija. Ima loših generalizacija. Ali nema poziva na akciju protiv „drugih“. Krivično pravo reaguje tek kada riječi postanu oružje, a ne kada su retorički otrov.

Najopasniji dio ove afere nije sam prilog, nego reakcije na njega. Logika po kojoj se politički i medijski govor sankcioniše krivičnim normama vodi u društvo u kojem:

– novinari govore oprezno ili nikako,

– akademska analiza postaje rizična,

– a javna rasprava se zamjenjuje pravnim prijetnjama.

Evropski sud za ljudska prava to ponavlja decenijama: sloboda izražavanja štiti i govor koji vrijeđa, uznemirava i šokira. Demokratija ne štiti samo ugodne rečenice.

Kada neko umjesto argumenta traži krivičnu odgovornost, to obično znači jedno: nema analizu, ima reakciju. Ovaj prilog se može razgraditi rečenicu po rečenicu. Može se pokazati gd‌je se prelazi sa podataka na insinuaciju, gd‌je se istorija koristi kao emocionalni štap, gd‌je se „trend“ pretvara u „plan“. Sve je to legitimna kritika. Ali proglasiti to govorom koji izaziva nacionalnu i vjersku mržnju – to je ili neznanje, ili svjesna manipulacija.

Ne, ovaj prilog nije bezazlen. Ne, on nije profesionalno besprijekoran. Ali nije krivično d‌jelo. I onog trenutka kada to postane sporno reći, problem više nije RTRS, nego društvo koje je spremno da krivičnim pravom rješava političku nelagodu. A to je put na kojem se sloboda ne brani – nego gubi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.