Foto: Jasminka Vučković, direktorica Fonda solidarnosti, za “Glas Srpske”: Oboljeli mališani i njihovi roditelji najveći heroji
Sve dječake i djevojčice za koje je Fond solidarnosti obezbijedio novac za liječenje u stranim klinikama želim vidjeti i za deset godina, ne želim ni pomisliti da se neko od njih neće vratiti. Ti mališani i njihovi roditelji su najveći heroji, istakla je direktorica Fonda solidarnosti za dijagnostiku i liječenje oboljenja, stanja i povreda djece u inostranstvu Jasminka Vučković u intervjuu za “Glas Srpske”.
- Do sada smo finansirali liječenje 64 djece u inostranstvu, za šta je izdvojeno oko 1,8 miliona maraka. Trenutno je u proceduri još 15 zahtjeva. Najveći iznos, 240.000 evra, uplaćen je za transplantaciju koštane srži u Njemačkoj - rekla je Vučkovićeva.
GLAS: Nedavno je uspješno završena još jedna humanitarna akcija “S ljubavlju hrabrim srcima”, a prije godinu bili smo u misiji sakupljanja novca za Fond solidarnosti. Je li Fond opravdao svoje postojanje i kako biste ocijenili proteklu godinu?
VUČKOVIĆ: Javnost će ocijeniti da li je Fond opravdao svoje postojanje i ne samo javnost, već ponajviše roditelji djece koja su zahvaljujući sredstvima Fonda solidarnosti upućena na liječenje u inostranstvo. Posla je bilo mnogo. Imali smo kratak rok za izradu svih akata neophodnih za obavljanje posla. I prije nego što smo sve akte usvojili, dobili smo prvi zahtjev za liječenje djeteta. Ono čega smo se pribojavali, a to je da će biti mnogo oboljele djece, nažalost, obistinilo se.
GLAS: Zbog kojih dijagnoza su najčešće mališani morali na liječenje u inostranstvo i u koje zemlje su uglavnom odlazili?
VUČKOVIĆ: Najčešće je riječ o malignim bolestima koje još ne mogu da se tretiraju u našim, ali ni u bolnicama u Srbiji, zatim teške ortopedske anomalije, oftalmološki problemi i transplantacije. Imali smo i veliki broj zahtjeva za dijagnostiku rijetkih genetskih oboljenja. Uglavnom su odlazili u Italiju, Njemačku, Švajcarsku, Španiju i Belgiju.
GLAS: Da li ste u kontaktu sa porodicama i kakve su povratne informacije?
VUČKOVIĆ: U kontaktu sam sa svim roditeljima. Dvoje djece je imalo zahvate na srcu, to je završeno uspješno i oni će za desetak godina možda imati ponovo zahvat. Neka djeca su se vratila sa transplantacija i zračenja, a ima i mališana koji su još na liječenju, dok neki čekaju kontrolne preglede. Kada je riječ o djeci koja imaju ortopedske probleme, vjerovatno će trebati serija operacija kako bi se riješio njihov problem, ali vjerujem da će sve biti kako treba. U svakom slučaju, djeca su dobro.
GLAS: Da li je i koliko zahtjeva odbijeno i na šta su se odnosili ti zahtjevi?
VUČKOVIĆ: Nažalost, 12 zahtjeva smo morali odbiti. To su uglavnom bili zahtjevi za refundaciju troškova liječenja koje je obavljeno prije nego što je Fond uspostavljen. Ne snosimo troškove fizikalne rehabilitacije, jer to je cjeloživotni proces. Bilo je i nekoliko zahtjeva za procedure za koje nismo mogli da nađemo naučne dokaze.
GLAS: Koliko je teško saopštiti porodici da njihov zahtjev ne može biti odobren?
VUČKOVIĆ: To je najteže, jer kada neko dođe do neke eksperimentalne mogućnosti liječenja, onda možete pretpostaviti da je na tom svom putu prošao gotovo sve i da se jednostavno hvata za slamku. U nekoliko navrata uspjeli smo pronaći neke druge intervencije koje bi mogle dovesti do poboljšanja zdravstvenog stanja. Nikako ne bi bilo dobro da odobravamo nešto što nije naučno dokazano i potvrđeno u praksi. Ovakav način rada je ipak garant da dijete neće biti izloženo eksperimentu.
GLAS: Osim novčane pomoći, Fond na neki način pruža i podršku i ohrabruje mališane koji odlaze na liječenje, a odnedavno svakom djetetu darujete plišanog medvjedića. O čemu se radi?
VUČKOVIĆ: Na samom početku slali smo čestitke svoj našoj djeci koja su na liječenju, a koje su pripremili mališani u Školi crtanja u UDAS-u. Bio je to mali znak podrške, da im pokažemo da osim njihovih porodica još neko brine za njih. Dječije pozorište RS organizovalo je nedavno premijeru predstave “Medvjedić Timotej” i toga dana kompanija “Bojprom” nam je poklonila 20 medvjedića koji sada odlaze sa mališanima u bolnice. Jednostavno želimo da kada ostanu u bolničkim sobama znaju da nisu sami.
GLAS: Da li je osnivanjem Fonda zaustavljeno sakupljanje novca “od vrata do vrata” za liječenje djece i zloupotrebe kojih je ranije bilo pojavom raznih “humanitaraca”?
VUČKOVIĆ: Na to pitanje možda najbolje možete odgovoriti vi mediji, jer ste bili svakodnevno zatrpani raznim zahtjevima za pokretanje humanitarnih akcija. Nakon osnivanja Fonda, obavili smo razgovore sa glavnim i odgovornim urednicima svih medija i zamolili da budemo u kontaktu kada mediji dobiju informaciju da je nekom djetetu pomoć potrebna kako bismo mi stupili u kontakt sa tim porodicama. Ne možemo zabraniti da se akcije organizuju, ali ljudi polako stiču povjerenje u nas i sigurna sam da im je ovako mnogo lakše, da ne moraju da mole za marku. Bez obzira na to što mi platimo troškove liječenja i obezbijedimo pratnju majke, porodice su izložene ogromnim troškovima. Nerijetko se dešava da ako dijete ide na liječenje koje traje nekoliko mjeseci, cijela porodica se seli. U tim situacijama troškovi su ogromni i mnogi iz tih razloga pokreću humanitarne akcije, a tada treba naglasiti da to nije akcija za obezbjeđivanje troškova liječenja, već za druge potrebe.
GLAS: Da li ste zadovoljni načinom na koji se Fond finansira?
VUČKOVIĆ: Jesam. Nije bilo velikih oscilacija na mjesečnom nivou kada je riječ o prihodima. Nadam se da će i u ovoj godini biti tako. Svega jedan odsto građana prijavljenih na zdravstveno osiguranje tražio je da im se od plate ne odbija procenat za Fond solidarnosti. Trenutno je na računu Fonda 5,9 miliona KM.
GLAS: Da li su sve lokalne zajednice ispunile svoje obaveze kada je riječ o uplatama za Fond solidarnosti?
VUČKOVIĆ: Vjerujem da ćemo tačan podatak imati polovinom januara i nadam se da će i one opštine koje još nisu ispuniti tu obavezu.
GLAS: Kakvi su planovi za iduću godinu?
VUČKOVIĆ: Cilj nam je da se više otvorimo ka lokalnim zajednicama, da ostvarimo saradnju sa privrednicima i napravimo akcije koje će biti prepoznatljive u cijeloj Republici. Važno nam je da i mještani u udaljenim sredinama imaju sve informacije o Fondu, te da onima koji imaju oboljelo dijete prva asocijacija na pomoć i liječenje bude Fond solidarnosti.++
Podrška psihologa
GLAS: Nedavno ste potpisali sporazum sa Društvom psihologa RS, o kakvoj saradnji je riječ?
VUČKOVIĆ: Naši psiholozi su se ponudili da budu podrška porodicama koje imaju bolesno dijete, bez obzira na to da li je podrška neophodna djetetu ili roditelju. Dogovor je takav da ukoliko se pojavi dijete u bilo kojem mjestu u RS koje mora da ide negdje na liječenje, Društvo psihologa će iz najbližeg mjesta poslati psihologa da bude podrška toj porodici. Neki roditelji su nam rekli da su vodili djecu kod psihologa iz straha kako će ona prihvatiti to što su bolesna i moraju na liječenje, a onda shvatili da je njima ta vrsta pomoći potrebnija.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.