Izetbegović imao netačnu brojku ubijenih za svijet, istinitu za sebe

Beograd - U Srebrenicu, koja je bila proglašena za zaštićenu zonu OUN, uoči “pada”, bilo je mnogo oružja, oruđa i municije u rukama bošnjačke vojske, što je sasvim suprotna slika od one koju su svijetu tada, a i kasnije, slali pripadnici Armije biH i njihovo rukovodstvo u Sarajevu.

O tome najbolje svjedoči stenogram sa 292. sjednice Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, održane 11. avgusta 1995. godine, samo mjeseca dana poslije pada Srebrenice, u čijem su posjedu beogradske “Novosti”. Taj stenogram govori i o tome kako su Izetbegović i njegova ratna komanda krojili brojku nastradalih i ubijenih Bošnjaka u Srebrenici. Jednu brojku - od 5.000 slali su u svijet, a drugu od 3.000 nestalih čuvali su za sebe.

General Rasim Delić, komandant Armije BiH, na sjednici Predsjedništva Republike BiH, referišući Aliji Izetbegoviću, pored ostalog je rekao:

- ...U posljednjih godinu dana, do rušenja helikoptera, u kojem su poginula tri ljekara, od četiri koja su krenula, taj helikopter je za Srebrenicu letio 17 puta. Prebacio je 384.000 metaka, tako da su naše jedinice uvijek imale na raspolaganju oko 500.000 metaka. Istim helikopterom prebačen je lanser za protivoklopna sredstva sa 20 raketa, zatim 48 lansera za RPDJ projektile sa oko 200 raketa i niz drugih sredstava. To je više borbenih sredstava nego što je naša armija imala 1993. godine!

General Delić je obavijestio članove Predsjedništva i Aliju Izetbegovića i o činjenici “da su svi komandanti i načelnici brigada iz Srebrenice, dovedeni helikopterom na to područje”, i da su bili kod njega na komandnom mjestu, “gdje su upoznati sa planom odbrane, planom izlaska iz demilitarizovane zone radi spajanja sa Drugim korpusom Armije RBiH”.

- Svi oni su, precizirao je Delić, dostavili procjene i planove da mogu da izvrše zadatak. U vrijeme događaja u Srebrenici, u julu 1995. godine, što se tiče Armije RBiH, postojao je plan i snage koje su mogle da odbrane Srebrenicu i Srebreničane. Ali, postojalo je nešto na šta nisu mogli da utiču, o čemu postoji i dokumentacija, koju ja posjedujem.

Na znatiželju članova Predsjedništva, Delić je nastavio:

- To su unutrašnje prilike. Bilo je raznih razgovora, pregovora, dogovora. Da vidimo gdje je to stalo. Recimo, gdje je tu stvarno ključni momenat. Pokazalo se da vojska ima snage, jer je i poslije svega uspjela da se probije. Što se tiče mojih vojnika, znam da mi nedostaje negdje oko 600 ljudi. Znam i to da je većina njih otišla u Žepu. Nekoliko stotina vojnika je otišlo sa porodicama, i sad ih jurimo da ih vratimo nazad. Ono što je pobijeno u Srebrenici, ne znam brojke. To predsjednik Izetbegović možda bolje zna. Pitanje je koliko su te brojke tačne. Odvedeni su ljudi koji nisu vojnici. Gro vojnika se vratio u jedinice! I to je odgovor za one iz Srebrenice. Nažalost, predsjednik opštine, koliko znam, već je negdje vani.

Alija Izetbegović: - Zašto je komandant divizije, Naser Orić, dva mjeseca pre pada grada iz njega izveden i zašto se, u međuvremenu, nije vratio? Pitam, zašto nije prisiljen da se vrati pješke. Jednostavno, ljudi kažu da je neko sabotirao odbranu i Orića držao ovamo. Moramo imati odgovor na to vrlo jasan, pa kakav god je.

Na toj sjednici Izetbegović nije dobio odgovor na ovo pitanje, a na ono upućeno direktno Deliću “koliko je pripadnika brojala srebrenička divizija”, general je odgovorio:

- Oko 4.500 bez Žepačke brigade.

Izetbegović: - Prije sedam dana izvršena je smotra 28. divizije. U Tuzli se okupilo oko 3.500 ljudi. Dakle, što se tiče same vojske, njen gro je spasen. Međutim, koliko ljudi nedostaje? Ne znam više čiji je to zadatak da utvrdi koliko je bilo ljudi, koliko je civila stiglo.

Delić: - Ja za vojnike znam.

Izetbegović: - Može se tražiti od Cere da da neki izvještaj oko toga.

Haris Silajdžić: - Evo o čemu se radi. Prvo, oni u Srebrenici su davali jedan broj za Unprofor, drugi smo mi znali.

Izetbegović: - 42.000 za Unprofor, 35.000 realno.

Silajdžić: - Problem je u tome što nije 35.000 nego 36.000 i nešto. Međutim, izgleda da i to nije tačno. Oni se razlikuju, nisu se uspjeli prebrojati. Postojali su tamo neki problemi. Znači, 36.200. Pitao sam, koliko je tačno ljudi došlo u Tuzlu, da li znamo koliko se ljudi prijavilo. Ono što se zna jeste nešto više od 31.000. Međutim, neki su direktno iz Kladnja odlazili kod rođaka, prijatelja, pa još uvijek nema tačne evidencije.

Izetbegović: - Najnepovoljnija je cifra 5.000.

Silajdžić: - Bojim se da je to tačno!

Izetbegović: - Ima nade da se neko od njih ipak nalazi tu i tamo.

Silajdžić: - Ja govorim o ukupnom broju. Bojim se da je ova cifra od 5.000 tačna. Kad sam bio u Kalesiji, čuo sam da je bilo masakra... Međutim, nadam se da će to biti manje. Neki naši ljudi su u logorima.

Izetbegović: - Cifra ubijenih je verovatno negdje oko 3.000 ljudi. To je cifra koja se pominje već od prvih dana. Mi smo uhvatili četnički razgovor vrlo jasan, telefonski, gdje se vidi da je autentičan, i kaže: “Ovde je juče bio masakr”. Ovaj drugi ga pita: “Šta bolan, koliko, je li 300?”. “Ne, dodaj još jednu nulu” kaže jedan četnik drugome. Oni govore o masakru od 3.000 ljudi. Četnik četniku.

Silajdžić: - Ostatak bi mogao biti u logorima.

Sukobi i saradnja

Izetbegović je na sjednici Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine, ocjenio da je ljudski faktor zakazao:
- Problem je odnosa civilne i vojne vlasti. Bilo je sukoba među njima. Neke stvari smo pokušali riješavati. Čak je bilo i sukoba takvih da su jedan-dva čovjeka ubijena u tim sukobima. Dalje, civilne vlasti - bilo je saradnje i sa drugom stranom. Jedan broj ljudi je izašao iz Srebrenice i otišao u Srbiju, kao što znate...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.