Iz mog ugla: Tužna jesen u Beogradu

Piše Tomo MARIĆ

BIO sam u Beogradu na utakmici Kupa UEFA Crvena Zvezda - Bolton. Za onih nekoliko sati boravka u ovom gradu, vidio Beograd kakav nikada prije nisam susreo. Psihoza i strah posvuda, "Marakanu" su nadlijetali helikopteri, stadion sa svih strana okružili specijalci pod punom ratnom spremom, sa štitovima, na konjima, sa psima.. Sačuvaj me Bože... Sumorni kolorit samo se pojačao u samom stadionu. Pretresi do gole kože, podozrivi pogledi redara, neljubaznost onih kojima u opisu posla piše da uvijek trebaju biti nasmijani. Igralište okružilo na stotine redara i policajaca okrenutih licem publici, a promukli glas sa razglasa stalno je upozoravao da Zvezdu treba bodriti sportski i pošteno. Nije me ohrabrilo ni okruženje mladih ljudi koji su iz Banje Luke potegli da navijaju za Crvenu zvezdu. Njihove namjere su ljudski tople, vole "crveno - bele", ali stvarnost čovjeka čini neraspoloženim i dešperativnim. I sada se pitam gdje sam ja, u stvari , bio... Na ravnom Kosovu ili na evropskoj fudbalskoj utakmici. Odgovor ne znam, ali znam da sam bio tužan što je nekada velika Zvezda danas nedorastao rival prosječnom Boltonu. Hajde Zvezda, ali šta se desilo sa Beogradom? Sve što je nekada bilo njegovo obilježje djeluje sivo i otužno. Čuvena Madera je nakinđurena, nalik svakom varoškom restoranu gdje se raskoš sudarila sa kičem. Bestraga su nestale autentične kafane sa kariranim stolnjacima i bogovskom domaćom hranom. "Skadarlija" ne liči na sebe, kao što ni oni što je danas pohode nemaju nikakve veze sa onima koji su "Skadarliju" proslavili. U čuvenoj "Politici" ništa više nije čuveno čak ni to da se unutrašnje razmirice čuvaju kao "nesporazum u porodici", već i ozbiljne i neozbiljne novine bruje o nezadovoljstvu sindikata sa uređivačkom politikom i uopšte vođenjem nekada najuglednije novinske kuće na Balkanu. Kada osvoji noć, čovjek se pita kuda sa sobom u Beogradu. Gdje da odete a da vam ne prijeti opasnost da budete svjedok ili čak žrtva mafijaškog obračuna brojnih gangova o kojima se javno govori kao da su junaci ovog doba. Sve ono što je Beograd činilo metropolom i istovremeno grad sa dušom i to ne tako davno, negdje se zagubilo. Ništa nije kao prije! U autentičnim gradskim kvartovima, mahom građenih pseudoaustrougarskim stilom, "uglavili" su se stakleni neboderi, ružni tržni centri, neukusne kućerine i piletine, rogobatni oblakoderi. Virtuelna stvarnost grada kojeg su mnogi sa oduševljenjem pohodili. Nije nikakva utjeha... A košava duva li duva. Koliko se god uvlačila u kosti nije mi bilo hladno, bar oko srca, jer jedino ona podsjeća na Beograd koji je bio jedan jedini. Ko je ono spomenuo Kosovo? Izuzev "delija", navijača Zvezde koji su na "sjeveru" razvukli veliki transparent "Kosovo je Srbija", niko drugi... Čak i dnevni listovi, u večernjim izdanjima, izvještaje sa pregovora o statusu Kosova donijeli su na onim "daljim stranama"... Tužna jesen u Beogradu...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.