U BiH i drugim zemljama koje se nalaze u procesu tranzicije, prisutni su razni stručnjaci - emisari iz EU i NATO-a koji imaju, između ostalog, i zadatak da nas edukuju u oblasti demokratije. U tom cilju vrše se razni oblici organizovanja demokratskih institucija, raznih organizacija u svim oblastima društvenog života. Organizuju se i razni okrugli stolovi, javne tribine, seminari, škole demokratije i slični edukativni oblici. Pri tome se često nama pristupa kao licima koja kao da su pre njih bila u totalnom mraku, izolaciji, polusvetu. Sva ta njihova nastojanja ili "demokratska indoktrinacija" i upinjanja da pokažu kako su oni pravedni, demokratski obrazovani, kako su oni primer u svakom pogledu, svakog dana, sve više gube na značaju u očima srpskog i verovatno ne samo srpskog naroda. Svakako da se to pre svega odnosi na problem rešavanja konačnog statusa Kosova, ali i na stalne i uporne težnje za stvaranje unitarne BiH. Koliko je ustvari demagogije u njihovoj demokratskoj priči možemo svakodnevno videti i osetiti.
Svojevremeno, neposredno nakon prekida rata u BiH, NATO je organizovao, a verovatno ih još uvek ima, seminare po pitanjima bezbednosti u svojoj školi, u Oberamergauu, mestu udaljenom oko 120 kilometara od Minhena. Seminare su pohađali pripadnici tadašnjih ministarstava odbrane, entitetskih oružanih snaga kao i određeni poslanici-članovi skupštinskih odbora za kontrolu snaga bezbednosti i tadašnji vojni savetnici.
Na jednom od tih seminara koji je bio organizovan nakon prekida agresije na tadašnju SRJ, njihovi eminentni predavači iz vrha NATO i EU struktura, razni ambasadori ili lica u tom rangu, kao i ministri, objašnjavali su ciljeve operacije "Milosrdni anđeo", što je inače bio njihov naziv za agresiju koju su izvršili.
Navodili su, između ostalog, da je sem humanitarnog karaktera, cilj bio i uvođenje demokratije na tim prostorima. Jedan od predavača je bila i žena, doktor istorijskih nauka iz Turske, koja je najviše i potencirala navedenu tezu.
S obzirom da je slušaocima bilo omogućeno, da nakon predavanja postavljaju pitanja predavačima, Srbi k'o Srbi su pitanja usmerili na doktora istorije iz Turske.
Naime, pitali su da li mogu očekivati da će NATO, držeći se svojih tvrdih demokratskih stavova izvršiti u dogledno vreme bombardovanje Turske, zbog toga što Turska godinama upotrebljava prekomernu vojnu i policijsku silu protiv Kurda, vrši njihova raseljavanja, etnička čišćenja i izazivaju humanitarne probleme kod Kurda, kojih inače ima oko 20 miliona, a Albanaca na Kosovu je bilo oko dva miliona.
Takođe su pitali da im se objasni kakav je vid demokratije u Saudijskoj Arabiji, Kuvajtu ili Arapskim Emiratima (da li je to vid feudalne demokratije) gde na primer žene još uvek nemaju pravo glasa, slobodu kretanja, oblačenja i ponašanja i gde vladaju plemenski zakoni, te ako to nije prava demokratija, da li će NATO i tamo preduzeti iste korake kao i prema SRJ. Naravno da doktorka istorije nije imala, niti ima odgovore na ova jednostavna i logična pitanja, bila je iznenađena pitanjima i neshvatanjem njihove "principijelne" politike.
Pokušala je da ih uveri da je, tada SRJ, odnosno Kosovo bio poseban, jedinstven problem.
Od tog seminara prošlo je skoro sedam godina, te se ponovo vraćamo i svedoci smo "čvrstih, demokratskih principa" EU i NATO-a.
Zar stvarno misle da smo mi slepi, neobrazovani, glupi ili naivni...? Ili ne shvatamo principe "principijelne" politike.