Iz mog ugla: Crna rupa na ekranu

Piše Tomo MARIĆ

NAĐITE na ovoj planeti političara koji se nikad nije naljutio i koji je uvijek odmjeren i uljudan; nema ga, i dobro je što ga nema! Hrvatska televizija juče je ugostila (?!) premijera Republike Srpske Milorada Dodika u namjeri (da li baš?!) da kroz razgovor s njim, oslika - koliko je to uopšte moguće u jednočasovnoj televizijskoj emisiji - političke balkanske slike i prilike, s posebnim osvrtom na Republiku Srpsku i BiH. A šta su gledaoci na kraju dobili - konglomerat novinarskog paceraja i neukusa, poneku političku neodmjerenost, a sve s ciljem da se premijer Dodik diskredituje, prikazujući Republiku Srpsku kao crnu rupu cijele Evrope. Sve me pomalo podsjećalo na devedesete godine i orkestriranu hajku - iz Zagreba i Sarajeva - protiv svih i svakog ko je pominjao državu Jugoslaviju i jugoslovenstvo uopšte. Juče je "novinarski dvojac" na HRT-u svu svoju profesionalnu energiju i "kreativnost" uključio da dokaže - posredno i neposredno, najčešće virtuelno - kako je svaki Srbin (da li i sam voditelj, Aleksandar Stanković?!) demokrata i Evropljanin ako blati narod iz kojeg je potekao i ako je spreman da prihvati sve gluposti ovog svijeta kao svoj grijeh. Neistina je okrenula oštricu naopako: tamo gdje ne govore argumenti i činjenice, caruje laž, koju svako vidi. Emisija "Nedjeljom u 2", koliko god njen autor to pokušavao da prikrije, pokazala je svoje lice i naličje, kao original novinarskog falsifikata. Miloradu Dodiku ne treba advokat, najmanje ovakav kao ja, nevješt advokatskom poslu. Kroz sve godine političkog rada, on je pokazao upravo to da se umije sam braniti i najčešće odbraniti filozofiju svog političkog djelovanja. Duga je lista onih pred kojima nije poklekao: Radovan Karadžić, Slobodan Milošević, Pedi Ešdaun, Miroslav Lajčak, Haris Silajdžić, Stipe Mesić... Nekad je to bio "demokratski dijalog", nerijetko "verbalni rat", a bilo je i okršaja "kad je letjelo perje"... uzmicao nije, a bogami ni praštao. Kako god bilo da bilo, ipak se nije prelazila granica podnošljivog ukusa, do jučerašnjeg "demokratskog nivoa" emisije hrvatske državne televizije. U najkraćem, bila je to trećerazredna televizijska burleska. Oni koji su joj dali takav ton, uređivački i novinarski tim, naudili su najviše sebi. Pred licem javnosti pokazali su šta su bile njihove stvarne namjere. Pucajući u Milorada Dodika, pogodili su sebe, ako toga ikad budu svjesni. Onaj koji je trebao da bude žrtva, izašao je kao pobjednik, možda najmanje svojom zaslugom, kao nikad prije u životu i politici. Samom istinom da je do kraja ostao na vjetrometini koja je imala snagu uličarske parade. Razlika je jedino u tome, što je pobjednik - za razliku od gubitnika - toga bio svjestan. Na ekranu je ostala crna rupa...

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.