Ispovijest Čedomira Pavlovića i Nikole Vukčevića o borbi protiv “kovida 19”: Do ivice ambisa i nazad

Mislio sam da se korona dešava drugima, a onda sam i sam u trenutku bio na ivici ambisa. Gledao sam ljude u krevetima pored sebe, umirali su jedan po jedan, a ja sam se pitao da li sam sljedeći. Tek kada su me skinuli sa respiratora i kada sam udahnuo svojim plućima, laknulo mi je duši.

Tim riječima svoju ispovijest o borbi sa virusom korona za “Glas Srpske” počeo je Čedomir Pavlović iz Branjeva kod Zvornika, pedesetsedmogodišnjak koji je 20 dana disao samo zahvaljujući kiseoničkoj maski i respiratoru. Vjerovao je da virus postoji negdje daleko, a onda je i sam postao dio korona statistike u Srpskoj.

- Mlađi sin je bio bolestan nekoliko dana, a potom sam i ja osjetio mučninu, povraćanje i nemoć. Javio sam se u respiratornu ambulantu gdje su me pregledali i testirali na “kovid”. Nakon tri dana došao sam ponovo, nalazi su bili loši. Dobio sam terapiju i prema preporuci ljekara ostao u kućnoj izolaciji. Na idućoj kontroli utvrđeno je da se zdravstveno stanje pogoršalo, dobio sam upalu pluća nakon čega sam upućen na bolničko liječenje - ispričao je Čedomir.

Nakon dva dana provedena u bolnici u Zvorniku i terapije kiseonikom, stanje mu se pogoršalo i kako sam kaže, završio je tamo odakle malo ko živ izađe.

- Sve dok nisam priključen na respirator nisam razmišljao da bih mogao umrijeti. Kako je vrijeme odmicalo crne misli su se samo nizale. Gledao sam ljude oko sebe, sve najteži bolesnici. Gledao sam kako gube bitku i bio siguran da ni meni neće biti spasa. Kako su mi ljekari rekli 11 dana na respiratoru bio sam u veoma teškom stanju, prvih osam dana nisam reagovao na terapiju - rekao je Čedomir, dodavši da je “kovid 19” takva bolest, da svakoga ko oboli samo korak dijeli od smrti.

Na respiratoru je ostao 14 dana, a kako se njegovo zdravstveno stanje poboljšalo prebačen je u drugu sobu gdje je još dan-dva disao uz pomoć maske.

- I sada mi u glavi odzvanjaju riječi jednog divnog ljekara kada me je skinuo sa respiratora i rekao “Biće dobro Čedo”. Jedva sam preživio. Iz bolnice sam izašao u invalidskim kolicima, a kada su me ispraćali, ljekari i sestre za koje samo mogu reći da su heroji nad herojima, rekli su mi da sam jedan od rijetkih koji je preživio na respiratoru - kazao je Čedomir.

Dodao je da prvih sedam dana kod kuće oka nije sklopio.

- San neće na oči, u trenutku kao da ostajem bez daha. Tek osmi ili deveti dan osjetio sam poboljšanje, pluća se oporavljaju, nalazi su mi dobri – kazao je Čedomir, koga u njegovom kraju svi znaju jer se već godinama bavi ugostiteljstvom.

I dok je on u bolesničkoj postelji vodio bitku za život, njegova supruga, sinovi i kćerka proživljavali su agoniju kod kuće iščekujući dobre vijesti iz bolnice i njegov povratak kući.

- Čak su me proglasili mrtvim na društvenim mrežama, greškom, a evo, Bogu hvala živ sam i na svojim nogama. Imam dosta prijatelja i svi smo vjerovali da virusa ima, ali smo govorili korona nije opasna ako vam ne uđe u kuću. Desilo se ono u šta tada nismo vjerovali, korona je ušla u moju kuću, a i među moje prijatelje - kazao je ovaj Zvorničanin, dodavši da je od njih deset u bolničkoj sobi on jedini preživio, te da to treba da imaju na umu svi oni koji sumnjaju da korona postoji.

Iz najvažnije bitke, za život, kao pobjednik je izašao i tridesetdvogodišnji Banjalučanin Nikola Vukčević koji je u bolnici proveo ukupno 52 dana. Nikola je za “Glas Srpske” rekao da je odmah nakon što je dobio visoku temperaturu pomislio da je riječ o virusu korona, a tu prvu misao i bojazan nedugo za tim potvrdio mu je i pozitivan test. Tog trenutka počela je njegova velika borba. Ispred sebe je imao samo jedan cilj, da ozdravi i vrati se u zagrljaj kćerki i supruzi.

- Sama pomisao na njih davala mi je snagu i motivaciju. Više od polovine vremena provedenog u bolnici disao sam zahvaljujući “pomagalima” od maske do respiratora i drugih aparata. Bila je to svakodnevna borba sa samo jednim ciljem, samo da ozdravim - rekao je Nikola.

Do cilja je, kako kaže, stigao zahvaljujući divnim ljudima i profesionalcima koji rade na Klinici intenzivne njege na Univerzitetskom kliničkom centru RS. Odvojenost od porodice i prijatelja za njega je bila najteža. Iako sam u bolesničkoj postelji, daleko od najmilijih u ovoj borbi Nikola nije bio sam. Njegovi prijatelji su na društvenim mrežama pokrenuli akciju da svi koji imaju rijetku A krvnu grupu pomognu ovom Banjalučaninu. Na apel se odazvalo stotine dobrovoljnih davaoca krvi ne samo iz Banjaluke, već iz cijele Republike.

U vrijeme našeg razgovora Nikola se oporavljao u krugu voljenih, a na pitanje kakav je osjećaj vratiti se kući poslije svega, rekao je “odličan”.

- Bogu hvala ostao sam živ i kod kuće sam sa svojim najmilijima. Ljepšeg osjećaja nema - istakao je Nikola.

Svima onima koji ne vjeruju da korona postoji poručio je da poštuju propisane mjere i čuvaju sebe i svoje bližnje, jer svi smo svjedoci koliko je korona uzela maha.

- Ova bolest odnosi živote, bez obzira na godine. Niko nije pošteđen. Samo odgovornim ponašanjem možemo da pobijedimo. Čuvajte se i ne dozvolite sebi da koronu upoznate na način kako sam je ja upoznao - poručio je Nikola.

Strah

Čedomir Pavlović je rekao da je strah najveći neprijatelj u borbi sa koronom.

- Oni koji se plaše i ne slušaju ljekare ne mogu dobiti ovu bitku. Gledao sam kako jedna pacijentkinja odbija kiseoničku masku iz straha, a nakon pola sata umire - kazao je Čedomir.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.