Foto: Dražan Pozderović
Odluka da Ukrajini budu prvo isporučene američke dalekometne rakete, a onda i da bude dato zeleno svjetlo za njihovu upotrebu po dubini ruske teritorije ima za cilj da isprovocira Moskvu. Na ovaj način Vašington želi da ispita i efikasnost ovih raketa. Ali, oni su pri tome zaboravili da Vladimir Putin nije Boris Jeljcin te da ova nova Rusija neće biti bez adekvatnog odgovora na ove prijetnje.
Kaže ovo u intervjuu za "Glas Srpske" bivši zamjenik predsjednika ruske Državne dume akademik Sergej Baburin, komentarišući navode pojedinih medija da je Bijela kuća odobrila Kijevu upotrebu dalekometnih raketa. Na pitanje koliko ova opasna odluka odlazeće Bajdenove administracije ima veze sa izborom Donalda Trampa, koji je najavio da će zaustaviti ovaj rat, Baburin, koji je u Banjaluku došao da promoviše svoju knjigu "Moralna država", kaže da ima i da je riječ o svojevrsnoj Bajdenovoj bombi koju on želi novom američkom predsjedniku staviti u ruke, a da bi bili obesmisleni njegovi planovi i eventualni pokušaji da ovaj sukob bude okončan nekim mirovnim sporazumom.
GLAS: Iz Kremlja konstantno stižu upozorenja zapadnim liderima da se ne igraju vatrom. Do kada Rusija može pokazivati jednu vrstu tolerancije i strpljenja?
BABURIN: Sažaljenje je beskonačno, ako je to u ruskom interesu. Predsjednik Vladimir Putin je odlučan da sačuva suverenitet zemlje. Nakon što su nas u mnogo navrata obmanuli zapadni partneri, on je odlučio da stane tome u kraj. Krenuo je u kontraofanzivu, jer je shvatio da je ugrožen opstanak Rusije. Bile su dvije opcije na stolu - ili ćemo pobijediti ili Rusije više neće biti. Svaka druga opcija je besmislena. Nema nazad.
GLAS: Zašto zapadni političari straše stanovništvo da bi Rusija mogla napasti i neku od evropskih zemalja. U Njemačkoj vladajući upozoravaju da je taj rat neizbježan.
BABURIN: Toga nema u ruskim planovima. Taj strah se svjesno širi, da bi bili opravdani neki njihovi potezi. Suština je - SAD pod svojom šapom drže Evropu, praveći od pojedinih evropskih zemalja slijepe poslušnike, podanike. Oni nemaju svoje mišljenje ni o čemu, već govore ono što im se servira. Ali, u toj istoj Evropi postoje i političari koji ne dozvoljavaju da njihove zemlje budu dio te priče, poput Viktora Orbana, koji se protivi toj zapadnoj hegemoniji. Nažalost, tih i takvih lidera je malo, iako postoje naznake da se nešto mijenja. Ljudi postaju svjesni pogubnosti dosadašnje politike koju vode prema Rusiji.
GLAS: Koliko je ovo što se posljednjih godina dešava u stvari i sukob između dva koncepta poimanja života, tradicionalnog, u kojem je porodica stub društva i neoliberalnog, u kojem je pitanje moći glavno?
BABURIN: Ušli ste u srž problema. Predsjednik Putin stalno ponavlja da se radi o krizi koja je zahvatila čitav svijet. Ovo nije rat Rusije i Ukrajine, pa ni Rusije i NATO-a, već je sukob svjetskih razmjera. Namjera nekih zapadnih zemalja je da kod pojedinih naroda unište dušu, porodicu, kulturu, vjeru, duhovnost. Žele da izbrišu istoriju i napišu neku novu. Na taj način pokušavaju od ljudi napraviti robove, koji ne bi imali pravo na bilo kakvu vrstu slobode. Zbog toga ovu rusku borbu podržavaju sve zemlje koje to shvataju, od Indije i Kine, preko afričkih i arapskih zemalja. Rade to zato što se Rusija bori za tradicionalne vrijednosti, dok zapadne zemlje nameću drugima nešto što je izopačeno. I ovo je borba za budućnost čovječanstva. Ili će pobijediti ideologija dobra ili zla. Jednopolarni mir nema budućnost. Došlo je vrijeme multipolarnog svijeta.
GLAS: Govorite o stvaranju nekog novog svijeta. Kako bi on mogao izgledati i gdje su ovi prostori u toj priči, pogotovo jer se oni nalaze na nekoj nevidljivoj granici između dva suprotstavljena koncepta?
BABURIN: Kada se govori o duhovnosti - granice ne postoje, baš kao ni u slučaju ekonomske i svake druge vrste saradnje. Raduje me što vidim da u Republici Srpskoj postoji taj jedan veliki nacionalni potencijal, naboj koji je pozitivan, a koji je baziran na pravoslavnim vrijednostima. To osigurava opstanak srpskog naroda. I to smeta zapadnim zemljama, jer znaju da je to najveća prepreka njihovim planovima, da vas dodatno rasparčaju i podjele te na kraju identitetski unište. Taj jedan identitetski naboj, nažalost, ne postoji u tolikoj mjeri u Srbiji. Ispričaću vam jednu anegdotu iz nekog prethodnog perioda. Poznanici iz Bundestaga su me jednom prilikom pozvali da dođem u Beograd, da učestvujem na jednoj konferenciji koja je bila posvećena budućnosti Srbije. Tada je jedan od srpskih ministara upitao članove ove njemačke delegacije koga to još Srbija treba da uhapsi zbog navodnih ratnih zločina da bi Evropska unija bila zadovoljna. Nisam mogao vjerovati, bio sam šokiran riječima tog ministra. Današnja Srbija nije više na tom fonu. Poslije dolaska na vlast prvo Tomislava Nikolića, a onda i Aleksandra Vučića, situacija se promijenila, iako i dalje postoji jedna vrsta političkog koketiranja sa zapadnim zemljama. Meni lično više se sviđa politika koju vodi predsjednik Dodik. Doživljavam ga kao svojevrsnog lidera sveslovenskih naroda. Kada brani stavove i interese Srpske, a samim tim i srpskog naroda, on na taj način štiti i sve one koji se širom svijeta zalažu i bore za tradicionalne vrijednosti. Dodik se zbog toga ne sviđa Zapadu, ali i zbog same činjenice što pruža otvorenu političku podršku predsjedniku Putinu.
GLAS: Zašto je Republika Srpska toliki trn u oku pojedinih zapadnih sila? Da li se sve svodi na uvlačenje BiH u NATO, čemu se Republika Srpska protivi, ili ima tu još nekih prikrivenih motiva?
BABURIN: NATO je na prvom mjestu. Jedan od glavnih motiva. I da bi takve planove sproveli - na drugoj strani oni moraju imati političare poput Jeljcina ili Mihaila Gorbačova. Dodik i Putin predstavljaju suštu suprotnost njih dvojice. Navešću ovdje još jednu anegdotu. Jednom prilikom sam boravio u SAD. Tada su neki od američkih zvaničnika rekli, a hvaleći se, da su nakon jednog od govora Jeljcina u SAD oni ustali i par minuta mu aplaudirali. To su uradili jer je on tada uništio svoju zemlju. Kada bi kojim slučajem neki od američkih predsjednika došao u Rusiju i rekao da neće biti više ratova i da će vratiti opljačkano i mi bismo njemu aplaudirali. Nosili bismo ga na ramenima.
GLAS: Kako da male zemlje poput Srpske prežive sve uvedene sankcije i uslove u kojima ne postoji međunarodno pravo?
BABURIN: Kada je bio potpisan Dejtonski mirovni sporazum nalazio sam se na mjestu zamjenika predsjednika ruske Dume. Tada sam rekao da se radi o projektu koji ima za cilj asimilaciju Srba. Istina, ovaj sporazum doveo je do kraja rata, ali ovaj model danas provocira neke nove konflikte. I nije za to kriva Republika Srpska, već agresivna politika zapadnih zemalja, koje hoće da je ukinu. Mislim da je jedino rješenje međunarodno priznanje Republike Srpske, odnosno njeno odvajanje od FBiH. Želim da vam skrenem pažnju da se Rusije prema Republici Srpskoj odnosi kao prema državi.
GLAS: Kada neki zapadni zvanični žele opravdati svoje poteze, govori se o nekakvom navodnom ruskom malignom uticaju na ovim našim prostorima.
BABURIN: Upravo je obrnuto, oni sprovode maligni uticaj. Ne bi me začudilo da jednom Rusiju optuže i za neki tajfun koji pogodi SAD. Oni koji misle da mogu bolje živjeti kupujući američki gas, koji je daleko skuplji od ruskog - neka to rade i žive u tom ubjeđenju. Uvjeren sam da će Rusija na kraju pobijediti. Prevladaće razum. Kako to da Evropljani ne primijete da je Amerika nastavila sa kupovinom ruskih energenata, koje onda njima preprodaje.
GLAS: Da li nakon ovog dolaska u Banjaluku i promocije knjige očekujete da neki iz FBiH Vaš dolazak ocijene kao maligni?
BABURIN: Do sada sam bio u mnogim državama širom svijeta. Stalno putujem i pri tome vrlo često govorim o tome da je najveća vrijednost za svakog čovjeka – ljubav - prema Bogu, bližnjima, porodici... Budućnost svijeta leži na tome. Takođe, do sada sam učestvovao u mnogobrojnim mirovnim misijama. Od Kavkaza, preko Sirije i Iraka, do Libije. Naravno bio sam i na vašim prostorima. Sva ova iskustva su me dovela do spoznaje da nevjera proizvodi i rađa bijedu. A upravo nam Zapad pokušava nametnuti to nevjerstvo. BRIKS je, primjera radi, jedna od organizacija koja svoj rad i budućnost bazira na povjerenju i razumijevanju. Zbog toga privlači i sve veći broj država, koje žele da postanu dio ove priče. Drago mi je što je i Srpska polako postaje dio priče.
GLAS: Da li postoji mogućnost da Srpska jednog dana postane dio ove organizacije, kao neki pridruženi član ili posmatrač?
BABURIN: Ona zaslužuje da dobije punopravno članstvo, što bi bilo dobro ne samo za nju već i za BRIKS. Srpskoj je mjesto u ovoj organizaciji. Udaljenost nije važna kada je riječ o tome da li će neka saradnja biti uspješna ili ne. Rusija zna da cijeni principijelne političke stavove Republike Srpske, svjesna da je ona zbog toga izložena velikim zapadnim pritiscima. Štitićemo je. I takav pristup garantuje i uspjeh. Istorija je do sada mnogo puta pokazala da nevjerujući manipulatori ne mogu pobijediti.
GLAS: Rusija je izložena neviđenom broju zapadnih sankcija. Kako se danas živi u Vašoj zemlji, da li je ona na koljenima, kako priželjkuju pojedini zapadni zvaničnici?
BABURIN: Kada sam negdje prije 30 godine prvi put došao na ove vaše prostore shvatio sam da tadašnja međunarodna pomoć Rusiji donosi više štete nego zapadne sankcije uvedene SRJ. Sada se ta situacija ponavlja. Uveli su nam veliki broj sankcija i mogu slobodno reći da su one bile pravi Božji dar. One su razvile našu domaću privredu. Ljudi su počeli da kupuju domaće proizvode. Hvala im. Godinama smo se oslanjali na zapadnu tehnologiju i komponente. Ali, sankcije su to promijenile. Veliki broj inostranih kompanija je otišao i njih su u međuvremenu zamijenile domaće.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.