Intervju: Miomir Miki Stamenković, reditelj filma "Bora

Banjoj Luci i njenom sportskom mezimčetu, Fudbalskom klubu "Borac" ostaću dužnik jer sam s njima uspio ono što nisam uradio za cijeli svoj rediteljski vijek. Gran pri "Zlatni bor" je moja životna nagrada, a po toj logici i film "Borac i Banja Luka - jedna priča" je moje životno djelo, istakao Miomir Miki Stamenković u razgovoru za "Glas plus"

Miomir Miki Stamenković danas je jedan od najpoznatijih živih srpskih reditelja igranih i dokumentarnih filmova. Ravno 60 godina pripada umjetnosti koja je "najvažnija od svih umjetnosti", stvarajući djela trajne vrijednosti, kako u igranom, tako i u dokumentarnom filmu. Prst sudbine, šta li već, presudio je da Miki Stamenković dobije nagradu za životno djelo a poslije nje i najvredniju nagradu u svom životu. Tako on sam govori za gran pri "Zlatni bor" koji je dobio na prvom Mefestu za film "Borac i Banja Luka - jedna priča". - Mislim da ne zvuči kao fraza a još manje kao patetična poruka ali Banjoj Luci i njenom sportskom mezimčetu, Fudbalskom klubu "Borac" ostaću dužnik jer sam s njima uspio ono što nisam uradio za cijeli svoj rediteljski vijek. Gran pri "Zlatni bor" je moja životna nagrada, a po toj logici onda dođe da je i film "Borac i Banja Luka - jedna priča" moje životno djelo. GLAS PLUS: Ljubitelji sedme umjetnosti pamte vas po kultnim filmovima kao što su "Vuk sa Prokletija", "Devojački most", "Kako umreti"... te dokumentarnim filmovima "Jugoslavija po volji naroda", "Marš smrti", "Vojvoda Živojin Mišić"... MIOMIR MIKI STAMENKOVIĆ: Život sam proveo uz film i sedmu umetnost, sarađivao sa Ljubom Tadićem, Batom Živojinovićem, Purišom Đorđevićem, Brankom Ivatovićem, Nikolom Ajdakom... Sve su to posebni ljudi i sjajni umetnici. U filmskoj umetnosti sudaraju se svetovi - pogled na budućnost i osvrtanje na ono što je ostalo iza nas. Jedno su životne priče u igranim filmovima, a drugo opet traganje u arhivama za dokumentarnim materijalima koji ostaju filmski obrađeni kao autentično svjedočanstvo o jednom vremenu i ljudima. Film je nemoguće omeđiti i svaki će vam autor reći da mu je uvek bilo nedovoljno vremena kod montaže jer film kao životna priča nema kraja i zato svako iz bioskopa ili danas od televizijskog ekrana izlazi ili ustaje sa svojom ličnom impresijom. Zbog toga je odgovornost reditelja ogromna, njegov zadatak nije da presuđuje i odlučuje, a to je mnogo lakše reći nego na filmu uraditi. GLAS PLUS: Sjajni film "Vuk sa Prokletija" odredio vam je posebno mjesto i u jugoslovenskoj i u srpskoj kinematografiji. MIOMIR STAMENKOVIĆ: Taj film je urađen pre 40 godina. On je pokupio brojne nagrade, ja sam u Puli dobio specijalnu diplomu za režiju, film je dobio nagradu publike "Jelen", a Ljuba Tadić pulsku "Zlatnu arenu" za glumu. Potom je stigla i međunarodna nagrada sa filmskog festivala u Trentu za najbolji festivalski film... Ako posle svega što sam u svojoj karijeri doživio, kao umetnik koji često prolazi između "Scila i Haribdi", kao čovek kojeg su i hvalili i nagrađivali, ali i kudili i kritikovali, da je gran pri "Zlatni bor" za film "Borac i Banja Luka - jedna priča" kruna moje rediteljske karijere, onda sam, verujem, rekao koliko mi je značajno to priznanje. GLAS PLUS: Dok ste radili film "Borac i Banja Luka jedna priča" u više navrata, na duži period, boravili ste u Banjoj Luci... MIOMIR STAMENKOVIĆ: Ja sam rođen u Kruševcu pre gotovo 80 godina, to je grad mog života, ali život je, evo, složio da i Banja Luka postaje grad mog života. Banja Luka je za mene nešto posebno, zaista još nešto nedoživljeno. To je čudo od grada. Obišao sam je i uzduž i popreko. Opet, i FK "Borac" je nešto posebno. Išao sam i na Borčeve utakmice. Ta veza između Banjolučana i Borca ne može se tumačiti kao sportska strast. Ona u sebi nosi nešto filozofsko kao oslonac opstajanja i grada i kluba, zato su i opstajali svih 80 godina zajedno. Kada sam posle objavljivanja informacije da je film "Borac i Banja Luka - jedna priča" dobio gran pri "Zlatni bor", onako uzbuđen, pa i ushićen gledao taj film zajedno sa scenaristom Tomom Marićem, rekao sam mu pod svim tim utiscima: "Možda bi posle svega istinitiji bio naslov "Borac i Banja Luka jedna duša". GLAS PLUS: Među odabranim ste veličinama filmske umjetnosti kojem je Srbija objavila monografiju pod naslovom "U lavirintu vremena"... MIOMIR STAMENKOVIĆ: To je postao jedan lep manir da svaki umetnik koji dobije nagradu za životno delo dobije i pravo na svoju monografiju. Da se na jednom mestu nađe sve ono što je u životu stvorio. Brojne primerke te monografije već sam poklonio svojim prijateljima a u onima koje su mi preostale, kada ih ubuduće budem poklanjao moraću uz posvetu da dopišem: "Posle nagrade za životno delo dobio sam i nagradu života - gran pri "Zlatni bor" za film "Borac i Banja Luka - jedna priča". NEZABORAVNA SCENA GLAS PLUS: Scena iz filma "Vuk sa Prokletija", kad glavni junak koga igra Ljuba Tadić, zahtijeva od ljubavnika svoje žene, kojeg igra Abdurahman Šalja, da plati što mu je bio sa ženom... ima antologijsku vrijednost. MIOMIR STAMENKOVIĆ: Kada sam i sam pogledao scenu u završnoj verziji filma i mene je potresla. Gde sam god bio i razgovarao sa ljudima koji su gledali taj film svi su je pominjali i znali je gotovo u detalj. Valjda to samo za sebe govori da sam kao reditelj pogodio, jer u filmu imati samo jednu nezaboravnu scenu predstavlja ogroman uspeh. Po njoj se pamti film, eto po tome ste ga upamtili i vi. KOČIĆEVSKI DUH GLAS PLUS: Šta vas je posebno impresioniralo u filmu koji vam je donio najveće životno filmsko priznanje? MIOMIR STAMENKOVIĆ: Scenario Tome Marića napisan je sa nekim posebnim porukama i emocijama, i tako sam ga ja doživio u prvom čitanju. Odmah me je tekst oduševio. Kad sam došao u Banju Luku onda sam shvatio da taj kočićevski duh, u stvari, pripada svim ljudima u Krajini. Tu se tako razmišlja, govori i radi... RAD I ZADOVOLjSTVO GLAS PLUS: Prvi put ste sa ovom ekipom radili na jednom projektu, a pokazalo se kao pun pogodak... MIOMIR STAMENKOVIĆ: Dugujem zahvalnost svim ljudima koji su na bilo koji način pomogli da napravimo film "Borac i Banja Luka - jedna priča" za kojeg ljudi od struke kažu da je izuzetno filmsko djelo. Posebnu zahvalnost dugujem producentu Zoranu Kaliniću. Podržao me je od prvog trenutka, ekipi je uvek bio na usluzi, a neki njegovi saveti pokazali su se kao pravo rešenje za kompletnu konstrukciju filma. Srećan sam što sam upoznao takvog čoveka kao što je on... Verujem da ćemo se na zajedničkim poslovima još susretati.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.