Intervju: Milan Bogdanić, član Kolegijuma direktora In

Kada je Mirsad Tokača iznio podatak o 98.000 hiljada žrtava rata u BiH to je, u najmanju ruku, zaprepastilo političke krugove u Federaciji BiH, koji su baratali brojkom od 250.000 ljudi, mahom Bošnjaka. Uspostavljanje Centralne evidencije biće od velikog značaja da se stane u kraj ovoj "igri brojkama", smatra Milan Bogdanić

Iako je u posljednjih 12 godina riješena sudbina 70 odsto srpskih boraca i civila, koji su se vodili kao nestali u proteklom ratu, direktor Kancelarije za traženje zarobljenih i nestalih lica Republike Srpske i član Kolegijuma direktora Instituta za nestala lica BiH Milan Bogdanić je ocijenio da je brojka od blizu dvije hiljade onih za kojima se još traga - poražavajuća. ? Da li je opravdan strah porodica nestalih iz Republike Srpske da gašenjem Kancelarije njihov problem još zadugo neće biti riješen? - Nema, ama baš nikakvog razloga, za zabrinutost kada je u pitanju početak normalnog funkcionisanja Instituta za nestala lica BiH, odnosno kada je u pitanju prestanak rada Kancelarije Vlade Republike Srpske, odnosno Komisije Federacije BiH za traženje nestalih. Strah je neopravdan, ali prirodan, jer se radi o nečem novom. Sve što je urađeno u vezi sa Institutom, rađeno je uz informisanje udruženja porodica nestalih lica i njihovih predstavnika. Sasvim je sigurno da će Institut samo ubrzati proces traženja nestalih, a ne treba zaboraviti ni činjenicu da porodice imaju svoje predstavnike u Savjetodavnom tijelu Instituta: po dva predstavnika iz reda tri konstitutivna naroda. Podsjećam da je Institut osnovan u skladu za Zakonom o nestalim licima BiH, koji je donesen 2004. godine kao jedinstvena, samostalna, nezavisna i stručna institucija od javnog interesa. Potpis na osnivački papir stavili su Savjet ministara BiH i Međunarodna komisija za nestale, s ciljem unapređenja procesa traženja nestalih, efikasnije identifikacije, rješavanja sudbine nestalih u i iz BiH, kao i jačanja saradnje sa nadležnima u ovoj oblasti. ? Zašto je trebalo gotovo tri godine da Institut za nestala lica BiH zaživi u potpunosti? - Administrativna procedura bila je osnovni razlog što Institut nije zaživio u punom kapacitetu. Početkom protekle nedjelje, napravili smo nacrt ugovora o radu zaposlenih, zaključno sa 1. januarom, kada će biti prekinuto finansiranje od strane Vlade Republike Srpske i Federacije BiH. Tada ćemo svi postati radnici Instituta. Poslije tog datuma, moći ćemo da dajemo ocjene da li je ova ustanova odgovorila na pitanja zbog čega je osnovana ili ne. Ne mogu reći da nisam zadovoljan s onim što je napravljeno. Kolegijum direktora je imenovan u martu 2005. godine, na period od dvije godine, i mi smo u ovom vremenu obezbijedili prostorije i opremili ih uz podršku Međunarodnog komiteta Crvenog krsta. Pripremili smo nacrte svih normativnih akata Instituta, od statuta do drugih pravilnika o radu, unutrašnjoj sistematizaciji radnih mjesta, izabrali upravljačke organe... ? Često ste upozoravali na opstrukciju nadležnih u Federaciji BiH u procesu traženja nestalih... - Opstrukcije i dalje postoje. Zakon o nestalim osobama BiH obavezuje sve one, koji imaju informaciju o sudbini nestalih, da ih ustupe nadležnim organima na korišćenje, uključujući Institut za nestale osobe BiH. To se, isto tako, odnosi i na one organe i institucije, koje se bave okolnostima nestanka i daljeg procesuiranja počinilaca tih zločina, u slučajevima gdje su nestali bili žrtve zločina. Na primjeru slučaja Sarajeva imamo čitav elaborat u vezi sa nestankom pojedinaca i grupa, gdje smo nadležnim ustanovama zvanično, i u skladu sa Zakonom o nestalim, postavili pitanja. Informisani smo da se vode istrage u pojedinim slučajevima, i tako dalje, ali je žalosna činjenica da smo na osnovu dobijenih informacija riješili samo tri od otvorenih 59 slučajeva za Sarajevo. Isto tako, najdrastičniji primjer odnosa federalnih vlasti prema ovom problemu jeste upravo rad Komisije za Sarajevo, koja je objektivno, i po samom svom karakteru, trebala u fokus da stavi istraživanje sudbine nestalih osoba. Činjenica je da ova komisija nije dala niti jedan odgovor vezan za sudbinu nestalih u tom gradu, što je tragična okolnost. To je najbolji pokazatelj da su pojedinci, kojih se tiče ova problematika, još pozicionirani u određenim institucijama i dalje opstruišu proces traženja. Osnivanjem Instituta bićemo u autoritativnijoj poziciji da postavljamo i pokrećemo pitanja vezana za sudbinu nestalih, kao i odgovornost pojedinaca i organa koji opstruišu proces traženja. Imaćemo jači uticaj na one u čijoj su nadležnosti, prema određenim operativnim saznanjima, dokumentima, materijalnim dokazima, nestajali pojedinci i grupe ljudi. Bilo da je riječ o "nestajanju" iz bolnica, zatvora, ili o ljudima koji su odvođeni iz stanova a kasnije im se gubi svaki trag. ? Više puta ste spomenuli nezainteresovanost Agencije za istrage i zaštitu (SIPA) kao i Obavještajno-bezbjednosne agencije (OSA) u prikupljanju informacija o nestalim licima. Koji su razlozi za takvu situaciju? - Nama je osnovni problem nedostatak informacija u vezi sa istraživanjem sudbine nestalih osoba i traženjem pojedinačnih i masovnih grobnica. Upravo u tom kontekstu je izostala podrška SIPA-e i OSA-e. Nema dileme da ove agencije moraju, prema Zakonu o nestalima, da dostavljaju podatke. Imamo dobru saradnju sa odjeljenjima u Banjoj Luci i direkcijama u Sarajevu, ali je ona jednosmjerna. Drugim riječima, mi njima ustupamo informacije umjesto da je obrnuto. Od ovih agencija nismo dobili informacije o pojedinačnim ili masovnim grobnicama. Ustupili smo im informacije, a oni nisu ništa preduzeli u vezi s tim pitanjima. Predstoji postizanje sporazuma sa ovim službama o međusobnoj pomoći i saradnji, kako bismo definisali naše odnose, koji će biti obavezujući za obje strane. Međutim, činjenica je da je riječ o novim agencijama, da su tu novi ljudi, kao i da one nisu kadrovski još popunjene. Vidimo, takođe, da se određeni radnici suspenduju zbog sumnje da su učestvovali u ratnim zločinima. Po svemu sudeći, i u tim agencijama možda ima opstrukcije, što je, pretpostavljamo, jedan od razloga zašto nemamo informacija. Takođe, nerazumljiva je i praksa tužilaštava i sudova da sprovode određene istrage i donose presude u pojedinim predmetima, gdje se žrtve obeštećuju. Dakle, prihvata se tužba porodica žrtava, a da te istrage ne dovedu do podatka i saznanja o sudbini nestalih žrtava, što je apsurd. Faktički, radi se o izostanku elementarnog materijalnog dokaza određenog sudskog predmeta, izmještenih grobnica. To sve govori u prilog činjenici da u praksi imamo slučajeva "pranja zločina", što nije slučaj samo sa federalnom stranom. Ne treba zaboraviti ni Hrvatsku, gdje imamo sistemsku blokadu vezanu za nerazumljivu sporost u procesu identifikacije, mada porodice imaju protokole, a ne mogu da dođu do tijela svojih najmilijih. Logičan je i zaključak udruženja porodica nestalih lica iz Hrvatske, Srbije, BiH i Crne Gore kojim se traži od Evropske unije da jedan od kriterijuma za ulazak u evroatlantske integracije zemalja sa područja bivše Jugoslavije bude rješavanje problema nestalih osoba. ? Da li su opravdane kritike porodica zarobljenih i nestalih, koje se žale da proces identifikacije DNK analizom traje veoma sporo? - U halama za identifikaciju i obdukciju imamo oko 800 neidentifikovanih posmrtnih ostataka, dok na terenu potražujemo još oko 1.200 tijela. Proces identifikacije posredstvom DNK analize je, kao što je poznato, neizostavan i nezaobilazan iz više razloga. Međutim, tu se susrećemo s dva problema. S jedne strane imamo ljude koji traže te usluge, a s druge kritički odnos prema dinamici pristizanja DNK nalaza. Do sredine godine ni mi nismo bili zadovoljni tom dinamikom. Na tu temu održano je niz radnih sastanaka sa predstavnicima Međunarodne komisije za nestale, na kojima smo insistirali da nam se predstave nalazi koji nisu 99,99 odsto pouzdani, već su niže vrijednosti podudaranja, kako bi na osnovu naših operativnih saznanja, i s ciljanim pretpostavkama, verifikovali identifikaciju tijela. Tako je ovaj proces značajno ubrzan. S druge strane, i nama je kao i porodicama nestalih nerazumljivo da, primjera radi, iz iste grobnice jedno tijelo bude identifikovano prije tri godine, drugo godinu poslije, a treće u posljednjih šest mjeseci. Nažalost, imamo i takvu praksu, a riječ je o istoj porodici i doniranoj krvi. Perica PEĆANAC CENTRALNA EVIDENCIJA ? Hoće li prestati manipulacije sa brojem nestalih uvođenjem Centralne evidencije nestalih lica BiH? - Jedan od ciljeva uspostavljanja Instituta za nestala lica BiH je i osnivanje Centralne evidencije nestalih lica BiH. To je nešto što do sada nije postojalo a posljedica je manipulacija žrtvama. Veoma je važno da centralna evidencija bude uspostavljena kako bi se upravo ova praksa zaustavila. Sjetimo se samo kada je Mirsad Tokača iznio podatke o ukupnom broju nestalih u BiH. Njegovo istraživanje je pokazalo da je riječ o 98 hiljada ljudi, što je zaprepastilo federalne političke krugove. Naime, ti krugovi su iznijeli brojku od oko 250 hiljada nestalih, od kojih su većina Bošnjaci, a sa kojom su javno baratale i međunarodne organizacije. Centralna evidencija nestalih lica u BiH spriječiće manipulacije i konačno staviti tačku na broj nestalih u BiH. Ova evidencija omogućiće i porodicama nestalih da ostvare svoja prava. VLADA ? Da li je Vlada Republike Srpske učinila sve da pomogne procesu traženja nestalih u BiH? - Kada je u pitanju Vlada Srpske, odnosno republičko Ministarstvo unutrašnjih poslova, moram naglasiti da je napravljen veliki posao, kada je donesena odluka o osnivanju timova na nivou centara javne bezbjednosti i policijskih stanica, koji se isključivo bave tom problematikom, odnosno prikupljaju podatke i ustupaju ih nadležnim ustanovama. Vlada Srpske je još jednom potvrdila svoju opredijeljenost da se taj proces ubrza, i što prije privede kraju. Pitanje nestalih lica je Dejtonsko pitanje od velikog značaja, i u direktnoj vezi sa utvrđivanjem istine i pomirenja u BiH. To je pitanje koje nas još uvijek odvlači u prošlost, koja nije bila svijetla, ali moramo da se okrenemo budućnosti. Moram, takođe, reći da smo na svim međunarodnim i regionalnim konferencijama isticali primjer Ministarstva unutrašnjih poslova Srpske i da očekujemo da to uradi i federalno, jer je činjenica da smo na osnovu podataka ovog republičkog organa, posljednjih mjeseci riješili nekoliko značajnih grobnica nestalih osoba, koje su bile u mandatu Federalne komisije za traženje nestalih. Da ne govorim o pomoći republičke Vlade kroz rad Komisije za Srebrenicu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.