Intervju: Jovo Stojčić, direktor Poljoprivrednog insti

Poljoprivrednici koji do sada nisu zasijali jaru zob i ostala jara strna žita, trebalo bi to da obave čim vrijeme omogući. Ratari bi što prije trebalo da nabave i kvalitetno sjeme kukuruza, jer bi ga moglo ponestati

U Republici Srpskoj, za vlastite potrebe, moguće je proizvesti dovoljne količine hljebnog žita, ali i ostalih važnijih žitarica za čiji uvoz se godišnje troše znatna sredstva. Za uzgoj ovih, ali i mnogih drugih poljoprivrednih kultura imamo povoljne agroekološke i druge preduslove, što bi trebalo iskoristiti, prije svega za povećanje prosječne proizvodnje po jedinici površine, kao i za podizanje kvaliteta dobijenog uroda, kaže u intervjuu za "Glas Srpske" direktor Poljoprivrednog instituta Republike Srpske Jovo Stojčić. Ovaj iskusni stručnjak govori, između ostalog i o razlozima zbog kojih se na oranicama u Srpskoj ostvaruju niži prosječni prinosi nego što je to u zemljama okruženja, a kada se radi o predstojećoj proljećnoj sjetvi, preporučuje ratarima u Srpskoj da, uprkos visokim cijenama sjemenskog i drugog repromaterijala, pokušaju da zasiju što veće površine. ? Može li se u Republici Srpskoj zaista proizvesti dovoljno hljebnog žita za potrebe domaće mlinsko-pekarske industrije i stanovništva kao krajnjeg potrošača? - To je moguće i realno ostvarivo, s tim da bi se određene količine visokokvalitetne pšenice, oko 20 odsto ukupnih potreba, i dalje uvozile i to iz razloga što se u našim agroekološkim uslovima ne može ostvariti baš najviši kvalitet ove žitarice kao što je to moguće, recimo u Vojvodini. Međutim, na našim njivama možemo da proizvedemo nešto veće količine pšenice zadovoljavajućeg kvaliteta, pa da se izvozom tih količina kompenzira uvoz pomenutih dvadesetak odsto kvalitetnije pšenice. ? Republika Srpska uvozi i velike količine ostalih žitarica, posebno kukuruza. Kakve su tu mogućnosti za veću i kvalitetniju proizvodnju? - Kukuruz je jedna od najzastupljenijih biljnih vrsta u sjetvenoj strukturi, kao i po proizvedenim količinama na području Republike Srpske. Smatram da bi se u relativno kratkom periodu, za dvije do tri godine, mogao dostići nivo proizvodnje ove važne žitarice, koji bi mogao da zadovolji potrebe Republike Srpske. Povoljna je okolnost što kod kukuruza koji se uzgaja na ovim prostorima nije izražen problem kvaliteta kao što je to slučaj sa pšenicom, već je njegov kvalitet na zadovoljavajućem nivou. ? Poznato je da se u Republici Srpskoj žitaricama, a posebno hljebnim žitom, ne zasijavaju onolike površine koliko bi to, bar po raspoloživom obradivom zemljištu bilo moguće i poželjno. Zbog čega je to tako? - Ako se ima u vidu da Republika Srpska raspolaže sa 600 hiljada hektara obradivih površina onda se može reći da to nije ograničavajući faktor za veću proizvodnju. Međutim, postoje i zemljišne površine koje bi trebalo urediti i na određeni način popraviti, naročito kada se radi o problemu kiselosti zemljišta, koju bi trebalo dovesti na nivo koji je povoljan za gajenje najvažnijih biljnih vrsta. ? Kako objašnjavate relativno niske prinose ratarskih kultura na domaćim njivama, posebno pšenice i kukuruza? - Činjenica je da je kod nas prosječna proizvodnja po jedinici površine glavnih žitarica - pšenice i kukuruza, ispod nivoa koji se ostvaruje u zemljama okruženja. Smatram da nema nikakvog razloga da i mi u Republici Srpskoj ne ostvarujemo slične prinose, jer su agroekološki uslovi za većinu gajenih biljnih vrsta približno slični onima u zemljama okruženja. ? Šta je onda potrebno učiniti da se i na njivama u Srpskoj ostvaruju veći prinosi i u znatnijoj mjeri smanji zavisnost od uvoza glavnih žitarica? - Rekao bih, prije svega, da bi se dodatnim zalaganjem stručnjaka, posebno agronoma na terenu, moglo i trebalo ostvariti povećanje nivoa prosječne proizvodnje po jedinici površine. Time bi se postigao dvostruki efekat, koji bi se ogledao u tome da bi na manjim površinama postigli veću proizvodnju, koja bi samim time bila ekonomičnija i omogućila bi veći profit poljoprivrednim proizvođačima. ? Stručnjaci Poljoprivrednog instituta, baveći se selekcijom i oplemenjivanjem bilja, stvorili su do sada mnoge kvalitetne sorte strnih žita i drugih gajenih biljnih vrsta. Koliko i kako ti vrhunski rezultati doprinose poljoprivrednoj proizvodnji u Srpskoj? - Poljoprivredni institut u Banjoj Luci radi i djeluje već 60 godina i je jedna od najstarijih naučno-istraživačkih organizacija u oblasti poljoprivrede u BiH, a prva i osnovna djelatnost je bila upravo stvaranje novih sorti i hibrida. Zahvaljujući tom radu do sada je stvoreno 60 raznih sorti i hibrida, a u novije vrijeme posebno dobre rezultate ostvarujemo u stvaranju novih sorti strnih žita - pšenice, ječma i tritikale, a na putu smo i dobijanja nove sorte raži. Bitno je kazati da sve ove, koje su stvorili stručnjaci Instituta daju visok i kvalitetan prinos, pa je i potražnja izuzetno velika. Međutim, problem je što novostvorene sorte treba umnožiti, odnosno proizvoditi dovoljno sjemena viših kategorija kako bi ga bilo dovoljno za poljoprivredne proizvođače. ? Šta je u tom proizvodno-tehnološkom lancu zatajilo? - Radi se o tome da je umnožavanje, odnosno sjemenska proizvodnja nekada zasnivana uglavnom na imanjima velikih državnih poljoprivrednih kombinata. Poznato je da je promijenjena njihova vlasnička struktura, a u međuvremenu oni koji su dobili zemljište na korišćenje putem koncesije nisu se osposobili za proizvodnju sjemena viših kategorija i za komercijalnu upotrebu. Tako smo došli u situaciju da i ovaj dio posla organizuje Poljoprivredni institut, što nam otežava rad i provođenje ostalih aktivnosti i djelatnosti, a uz to ne možemo da proizvedemo dovoljne količine i udovoljimo potražnji, naročito za novom sortom naše tritikale i ječma. Inače, dodatni problem je što je prošla godina sa stanovišta vremenskih i agroloških uslova bila dosta nepovoljna pa je ostvaren podbačaj u sjemenskoj proizvodnji. Niža proizvodnja kvalitetnog sortnog sjemena, posebno jarih strnih žita, ostvarena je i u susjednim zemljama, posebno u Srbiji i tog sjemena, koliko sam upoznat, već sada nema dovoljno za kupiti na tržištu Srbije tako da će naši poljoprivredni proizvođači biti uskraćeni za određene količine kvalitetnog sjemena jarih usjeva. ? Koliko kvalitetno sortno sjeme utiče na visinu i kvalitet prinosa? - Genetičari uglavnom polaze od pretpostavke da su sorta ili hibrid nosioci oko 50 odsto prinosa, a svi ostali faktori - zemljište, agroekološki uslovi, tehnologija gajenja i još neki, utiču na preostalih 50 odsto prinosa. Zbog toga treba sve pokušati i učiniti da ubuduće imamo veće količine kvalitetnog deklarisanog sjemena kako bi naši poljoprivredni proizvođači zasigurno znali i imali garanciju da će u toj proizvodnji uspjeti. ? Postoje li podaci ili procjena o stepenu zastupljenosti sortnog deklarisanog sjemena na njivama Republike Srpske? - Što se tiče strnih žita naše su procjene da se takvo sjeme koristi otprilike u 50 odsto slučajeva, a ostalo je vlastito nedeklarisano sjeme, koje nije dorađeno i praktično se ne može ni nazvati sjemenskim materijalom. Stanje je neuporedivo povoljnije kod kukuruza i još nekih biljnih vrsta kod kojih je upotreba hibrida gotovo stopostotna. Međutim, ove godine problem će predstavljati dosta visoka cijena sjemena hibridnog kukuruza, koji je poskupio skoro za sto odsto u odnosu na prethodnu godinu što bi moglo da pokoleba pojedine poljoprivrednike. Ipak, savjetovao bih proizvođačima da, bez obzira što je sjemenski materijal toliko skup, ne bi trebalo da u predstojećoj proljećnoj sjetvi koriste lošije sjeme, već da smognu snage da nabave najbolje sorte hibridnog kukuruza, jer će im se to isplatiti pošto je i cijena merkantilnog kukuruza dosta visoka. ? Kada ste već pomenuli proljećnu sjetvu, šta je sada najvažnije da se učini? - Vrijeme do početka sjetve kukuruza, kao najobimnijeg proljećnog poljoprivrednog posla, trebalo bi iskoristiti za sjetvu jarih strnih žita. Oni poljoprivrednici koji su planirali, a do sada nisu uspjeli da zasiju jaru zob i ostala jara strna žita, trebalo bi to da obave čim to omoguće vremenski uslovi. Preporučio bih ratarima da što prije nabave kvalitetno sjeme, jer bi ga u kasnijim rokovima moglo ponestati u poljoprivrednim apotekama i drugim trgovinama koje se bave prodajom poljoprivrednog repromaterijala. Kada je u pitanju kukuruz, nekako je uobičajeno da u našim agroekološkim uslovima sjetva počinje u prvoj dekadi aprila i poželjno je da se i završi tokom toga mjeseca. Ujedno bih podsjetio, da bi sjetvu kukuruza trebalo započeti kada temeperatura oraničnog sloja na dubini do pet centimetara bude oko deset i više stepeni Celzijusa. ? Preporučujete poljoprivrednicima da u sjetvi obavezno koriste kvalitetno i deklarisano sjeme. Da li takvog sjemena ima dovoljno na tržištu? - Prema informacijama sa kojima raspolažem, prodajna mreža u Srpskoj za sada je relativno dobro snabdjevena kvalitetnim sjemenom kukuruza, ali po svemu sudeći količine su ograničene, jer je prošlogodišnja suša kod nas, ali i zemljama okruženja u znatnoj mjeri umanjila prinos. Primjera radi, proizvodnja sjemenskog kukuruza koju je Poljoprivredni institut u Banjoj Luci lani organizovao u saradnji sa Institutom za ratarstvo i povrtarstvo iz Novog Sada bila je niža za oko 70 odsto u odnosu na očekivanu. Umjesto 150 tona, koliko se realno očekivalo, ostvarili smo svega pedesetak tona ove sjemenske robe. Istina, to su zanemarljive količine u odnosu na ukupne potrebe, ali problem je što su značajan podbačaj u sjemenskoj proizvodnji imali i proizvođači u Srbiji i Hrvatskoj. Računa se da će te zemlje smanjiti ponudu sjemenske robe drugim tržištima za oko 30 odsto. Zato bih još jednom preporučio našim poljoprivrednim proizvođačima da što prije nabave sjeme hibrida kukuruza, jer bi ga kasnije moglo da ponestane. Milan MILjUŠ POSKUPLjENjE ? S obzirom na veliki rast cijene, ne samo sjemena, već i vještačkog đubriva i sredstava za zaštitu bilja, postavlja se pitanje da li će poljoprivrednici u takvim uslovima moći da zasiju planirane površine. - Tačno je da su cijene sjemenskog i drugog poljoprivrednog materijala drastično povećane, ali smatram da i u takvim okolnostima treba zasijati što veće površine, jer je sasvim izvjesno da će i cijena merkantilnog kukuruza takođe biti izuzetno visoka, što uostalom pokazuju svakodnevni izvještaji sa svjetskih berzi i tržišta žitarica. O tome bi trebalo, prije svih, da razmišljaju stočari kojima je kukuruz i najpotrebniji u ishrani stoke. Smatram da bi trebalo učiniti sve da se i ovog proljeća, kao što je to bilo i lani, kukuruzom u Republici Srpskoj zasije najmanje 140.000 hektara s tim da bi narednih godina površine pod ovom žitaricom valjalo povećati bar za deset hiljada hektara. PODSTICAJ SJETVI ? Da li i koliko u tome mogu da pomognu novčani podsticaji koje za razvoj poljoprivrede i sela izdvaja Vlada Republike Srpske? - Za te je namjene u ovoj godini obezbijeđeno oko 80 miliona maraka, što predstavlja znatno povećanje u odnosu na prethodnu godinu. Međutim, činjenica je da to nije dovoljno u odnosu na potrebe, kao i u odnosu na zemlje u okruženju, koje za podsticaje izdvajaju mnogo više novca. Bez obzira na to, smatram da Vlada Republike Srpske i resorno ministarstvo za poljoprivredu ulažu napor da značajnijim novčanim sredstvima iz budžeta podrže poljoprivrednu proizvodnju.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.