Incko u Harisovoj zemlji čuda

Nedavni odlazak Harisa Silajdžića u Njujork i govor u Savjetu bezbjednosti doživio je potpuni fijasko samo što Silajdžić o tome još nije obaviješten. Količina negativne energije koju je uložio da bi članove Savjeta bezbjednosti UN informisao o stanju u Bosni i Hercegovini obrnuto je srazmjerna učinku.

Umjesto da je u vlastitoj zemlji trasirao put ka rješenjima toliko vidljivih problema, on je, kao uvrijeđena mlada koja bježi sa svadbe na dan vjenčanja, otišao u Njujork da bi zadovoljio vlastitu sujetu.

Kao vrstan manipulator koji je ispekao zanat još tokom rata, Silajdžić se neodgovorno odnosi prema svom radnom mjestu u Predsjedništvu BiH, igrajući se dječije skrivalice sa svim dokumentima koje u ovo predizborno vrijeme čita i potpisuje. Tako je bilo sa nepostojećom deklaracijom koju je potpisao u Istanbulu, a tako je i sa privatnim izvještajem koji je nedavno pročitao u Njujorku.

Cilj njegove avanture bio je da ubijedi sve, pa i članove Savjeta bezbjednosti UN, da u BiH mnogo toga ne valja, osim naravno Harisa Silajdžića. Jer da je suprotno neko bi s pravom mogao postaviti pitanje šta ovaj arabista 18 godina radi na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni ako se stvari ne miču sa mrtve tačke.

Ovaj put u Savjetu bezbjednosti nisu bili raspoloženi da bez "slušanja" prihvate vrlo poznate i vrlo privatne Silajdžićeve stavove, posebno nakon što su generalnom sekretaru Svjetske organizacije Ban Ki Munu svoja gledišta, u pisanoj formi, uputili Nebojša Radmanović, član Predsjedništva BiH iz Republike Srpske, Nikola Špirić, predsjedavajući Savjeta ministara BiH i premijer RS Milorad Dodik.

Nezadovoljan nedostatkom jednoglasnog prihvatanja svojih teza o Bosni i Hercegovini kao građanskoj bošnjačkoj državi, Silajdžić se malo sporječkao sa zamjenikom stalnog predstavnika Ruske Federacije u UN Konstantinom Dolgovom, a onda je bijesan što se u Srbiji neće družiti sa zatvorskim stražarima i osuđenicima smislio kvar na motoru aviona. Naravno, u tu priču niko nije povjerovao, pa ni otac i sin Arnaut, jer su davali kontradiktorne izjave iz kojih se dalo zaključiti da je sa avionom u Americi sve bilo u najboljem redu.

Pošto su visoki predstavnici, kao i posljednji Valentin Incko u svih 37 dosadašnjih izvještaja, koje su podnijeli Savjetu bezbjednosti UN, izražavali svoju zabrinutost stanjem u BiH, razložnim se čini pitanje kakav je efekat njihovog rada.

Kreirajući viziju države na pogrešnim osnovama, koristeći "bonska ovlašćenja" prvenstveno za disciplinovanje Republike Srpske i smanjenje njenih nadležnosti visoki predstavnici su stvorili novu situaciju u zemlji, značajno drugačiju od one koja je definisana u Dejtonu. I ta situacija visokog predstavnika čini zabrinutim!

Dok se Haris Silajdžić pred Savjetom bezbjednosti UN razmetao ciframa, procentima, laičkim zaključcima o povratku i naravno neizbježnim entitetskim glasanjem, aktuelni visoki predstavnik je otišao korak dalje najavljujući skoro održavanje referenduma u RS. Time je na najbolji način potvrđeno da su i ove pripreme visokog predstavnika rađene u okruženju "poznatih" eksperata, zaposlenika OHR-a, koji su poodavno pobrkali prioritete, pa se umjesto za budućnost Bosne i Hercegovine jedino brinu za vlastiti status i egzistenciju.

Dobro plaćeni službenici se bave referendumom u Republici Srpskoj u kontekstu osporavanja ovlaštenja visokog predstavnika, pa je ostalo sporno da li će referendumsko pitanje građanima Srpske nametnuti OHR-a i da li će glasiti "da li ste za gašenje OHR-a". To bi sigurno bila najbezbolnija varijanta za okončanje agonije poznate sarajevske kancelarije.

Još u novembru prošle godine kada je poslije neuspjeha bosanskohercegovačke nogometne reprezentacije u kvalifikacijama za svjetsko prvenstvo visoki predstavnik Valentin Incko izjavio "nije nam bila nafaka", postalo je jasno da su starosjedioci u njegovoj kancelariji ostvarili svoj cilj. Vrsni poznavalac srpskog jezika je u veoma kratkom roku ovladao osnovama bošnjačkog jezika i mentaliteta, postajući ekskluzivni promoter sarajevske političke čaršije.

Sve što je došlo poslije toga znak je da Kancelarija visokog predstavnika više nema nikakvog smisla i da je ključni problem kako OHR-ovim službenicima saopštiti da traže drugi posao. U tome i jeste vic, jer teško da će negdje naći posao sa tolikim viškom beneficija i manjkom odgovornosti, kao što sada imaju.

Naravno, ostaje im posljednja nada da će građani Republike Srpske poslušati neozbiljan poziv za promjenu vlasti na predstojećim oktobarskim izborima koji je uputio visoki predstavnik Valentin Incko za govornicom Savjeta bezbjednosti UN.

Inckova je zabluda, uostalom kao i Harisa Silajdžića, ako misli da se izbori dobijaju ili gube u Njujorku ili bilo gdje drugo osim u Bosni i Hercegovini. Istina, svoj politički život Haris Silajdžić je započeo u Njujorku prije ravno 18 godina i sada je krajnje vrijeme da se ta neslavna priča završi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.