Imao devet godina kada su mu ubili porodicu

BRATUNAC - Brane Vučetić (25) iz Bjelovca kod Bratunca, žrtva napada snaga Armije RBiH iz Srebrenice na ovo selo, doživio je u prvoj godini rata nesreću, pretešku i za odraslog čovjeka.

Od 16. septembra do  14. decembra 1992. godine, ostao bez ikog svog. Muslimanski vojnici su mu ubili majku Radojku, oca Radovana i brata Milenka, a njega ranili i odveli u srebrenički logor, gdje je vrijeđan, tučen i mučen glađu 56 dana.

- Kad sam oslobođen bio sam zbunjen što me nisu dočekali otac i brat, nego ujak Dušan i teka Dostana. Ali, danima sam osjećao nepodnošljivu glad i tražio sam da jedem. Pet puta su mi sipali neki kuvani krompir u tanjir, a ja sam još uvijek bio gladan - prisjeća se Brano.

Tek sutradan su mu rekli da su mu ubijeni otac i brat. Brano je, tri mjeseca ranije, ostao bez majke. Radojka je bila među Srbima koje su Bošnjaci ubili 16. septembra, na putu Bratunac-Bjelovac.

- Imao sam samo devet godina i nisam mogao da prihvatim istinu da sam ostao bez majke, a ubrzo poslije toga i bez ostalih članova porodice. Kuću su nam zapalili. Pitao sam se kako ću sam i gdje ću živjeti - priča Brane.

Brigu o nejakom dječaku preuzeli su ujak i tetka. Kad je završio srednju Mašinsku školu u Bratuncu shvatio je, kaže, da mora početi sam da brine o sebi.

Zaposlio se kao konobar, a poslije toga počeo je da radi u jednoj trgovačkoj radnji, gdje je i danas zaposlen.

- Želio sam da nastavim školovanje ali plata to ne može  da pokrije. Međutim, od tog sna nisam odustao. Vjerujem da će doći bolje vrijeme i da će mi neko pomoći - kaže Brane.

Na licu ovog mladića i danas su vidljivi ožiljci od ranjavanja u Bjelovcu.

- Probudila me užasna pucnjava i jauci, koji su dopirali iz sela. Otac mi je rekao da odem u kuću komšinice Mire Filipović da se tamo sakrijem, dok sve prođe. Sakrili smo se u ostavu, koja se nalazila u potkrovlju njene kuće. Sa nama su bila Mirina djeca, dvoipogodišnja Olivera i osmomjesečni Nemanja - sjeća se Brano i dodaje da je nekoliko minuta kasnije u tu prostoriju bačena bomba.

Kad je oslobođen iz logora saznao je da mu je u tijelu i glavi ostalo deset gelera.

Ožiljci na tijelu i duši

U rodni Bjelovac Brano Vučetić ne ide. Tamo ga, kaže, sve podsjeća na nesreću. Pokazuje ožiljke na desnom obrazu, a o ožiljcima u duši kaže:

- Iako sam odrastao sa strašnom istinom da nemam nikog svog, nikad to nisam prihvatio. Parališe me pomisao da vrata doma u kojem sada živim, nikada neće otvoriti moj otac Radovan, majka Radojka i brat Milenko.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.