Igor Radojičić: Ostanak OHR-a žele oni koji bi da on nameće rješenja

Najveći zagovornici ostanka OHR-a unutar zemlje su oni koji ne žele dogovor u BiH i koji ga vide kao instrument za nametanje rješenja - rekao je u intervjuu za "Glas Srpske" predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske Igor Radojičić.

Radojičić je istakao da na putu za Evropsku uniju Republika Srpska ima bolje predispozicije nego Federacija BiH, jer mnoge stvari može da vodi puno brže i efikasnije. Strukturalno RS je jednostavnija, pojasnio je on, nego Federacija koja ima 10 kantona.

- U drugom entitetu postoji problem prevelike administracije i problem finansiranja. U BiH imamo jedan entitet sa finansijskom stabilnošću i drugi sa priličnom finansijskom nestabilnošću - naglasio je Radojičić.

Narodnu skupštinu RS Radojičić vidi kao trajnu kategoriju dok mu se čini da u Federaciji BiH iščekuju temeljnu ustavnu reformu, u kojoj, pojednostavljeno rečeno, čak ne bi ni bilo entitetskih parlamenata.

* Očekujete li da će međunarodna zajednica kao novi uslov za odlazak OHR-a iz BiH postaviti promjenu Ustava BiH i može li se bez njegove promjene dobiti kandidatski status za ulazak u Evropsku uniju?

RADOJIČIĆ: Promjena Ustava nigdje nije postavljena kao uslov integracija. Ona se provukla kroz zadnji kominike Savjeta za implementaciju mira u formi u kojoj i Savjet naglašava da to nije uslov za odlazak OHR-a, pa čak ni za članstvo u Evropskoj uniji. Postoje pojedinačne rezolucije kojim su se pozivali određeni organi ili strukture na promjene Ustava BiH, ali ni u jednom važećem aktu glavnih organa ne postoji ustavna reforma u BiH kao uslov bez kojeg nema daljeg priključivanja EU. Pozitivno je da svi međunarodni zvaničnici u svojim javnim izjavama poručuju da domaći politički faktori moraju da postignu saglasnost o eventualnim promjenama Ustava. Ne vjerujem da se u BiH može govoriti o novom ustavnom uređenju zato što imamo potpuno suprotne poglede oko toga. Mislim da se može razgovarati o popravkama unutrašnjeg uređenja u BiH, tamo gdje je vidljivo da ima određenih problema i teškoća. Imamo upozorenja i primjedbe iz Savjeta Evrope na neke elemente u našim ustavima, kao što je, na primjer, da RS mora da ukine smrtnu kaznu koja još uvijek stoji u Ustavu, ali to je reforma koja će proći nadam se bez problema. Vrlo je bitno da međunarodna zajednica u BiH zauzme stav da može da nam pomogne sa nekim stručnim mišljenjem, ali da ne može da nametne novo ustavno uređenje niti radikalne promjene.

*  U RS preovladava mišljenje da OHR treba da napusti BiH. Kakvo je Vaše mišljenje o tome?

RADOJIČIĆ: Jedinstven stav svih političkih subjekata iz RS, a vjerujem da bi to bio i većinski stav Narodne skupštine, je da je OHR u kapacitetu u kojem je uspostavljen Dejtonskim mirovnim sporazumom uglavnom iscrpio svoje zadatke.

Novi zadaci koje Kancelarija visokog predstavnika produkuje, proizvodi ili postavlja, nisu više sadržani u Dejtonskom sporazumu već su iz domena nekih sasvim drugih poslova, tako da je dominantno mišljenje u RS da OHR, u obliku u kojem je postojao 13 godina, treba biti transformisan u misiju EU. Ta misija treba da ima ulogu podrške na evropskom putu BiH, a ne ulogu vladara, kako je to niz godina bio.

*  Ruski predstavnici nisu potpisali kominike Savjeta za primjenu mira zbog toga što nije podržan njihov zahtjev da se na narednoj sjednici odredi konačan datum zatvaranja Kancelarije visokog predstavnika u BiH. Može li se odlazak OHR-a odlagati u nedogled?

RADOJIČIĆ: Savjet za primjenu mira je rekao da za odlazak OHR-a treba ispuniti pet ciljeva i dva uslova. Neki od njih su već realizovani, neki su, međutim, toliko široki da se mogu tumačiti različito. Postavlja se pitanje šta neko smatra ispunjenim, a šta neispunjenim. To objektivno predstavlja mogućnost da OHR svoj ostanak odgađa na neodređeno dugo vremena. Mislim da ni međunarodna, zajednica u kojoj očigledno postoje različita mišljenja, među kojima i ovo rusko, gdje postoji sve više raslojavanja u odnosu prema OHR-u, neće moći bezgranično produžavati mandat OHR-a na ovim prostorima. Bilo bi veoma loše za BiH da OHR u nekom svom nepromijenjenom mandatu ovdje traje još godinama. Na kraju krajeva najveći zagovornici njegovog ostanka unutar zemlje su oni koji ne žele dogovor u BiH i koji OHR vide kao instrument za nametanje rješenja. A ta faza je, po mom mišljenju, apsolutno završena i pokušaj njegovog reaktiviranja u onom mandatu da krene nametati zakone i rješenja bi vjerovatno predstavljao ogroman izazov za međunarodnu zajednicu, koja bi onda morala da uđe u jedan potpuni status protektorata u BiH, koji, čak i u godinama iza nas nije bio.

* Šta je ispunjeno od uslova i ciljeva ?

RADOJIČIĆ: Potpisan je Sporazum o stabilizaciji pridruživanju, kao jedan od dva uslova. Uslov unutrašnje atmosfere u BiH je toliko širok da bi se po tom principu i u neke zemlje EU u ovom momentu možda mogao uvesti OHR. To je tako široko postavljeno kao pitanje da se na njemu uvijek mogu oštriti različita mišljenja.

Postignut je sporazum o vojnoj imovini, a stav iz RS je da je postignut sporazum i o pokretnoj i nepokretnoj vojnoj imovini. Dio međunarodne zajednice osporava nepokretnu vojnu imovinu. Međutim, postoji lanjski sporazum tri premijera uz prisustvo visokog predstavnika međunarodne zajednice o nepokretnoj vojnoj imovini, kao što postoji i ovogodišnji sporazum o pokretnoj vojnoj imovini. Dominantno mišljenje iz RS je da je to pitanje riješeno.

Takođe, donesena je strategija reforme pravosuđa, zakon o fiskalnom vijeću i dogovoreni su koeficijenti i način raspodjele sredstava od indirektnog oporezivanja, što je takođe bio jedan od uslova. Predstoji dogovor oko strategije za rješavanje pitanja ratnih zločina u BiH, na kojoj se radi i koja još nije završena.

Pred nama su i razgovori o pitanju Brčko distrikta koji još nisu pokrenuti u institucijama sistema. Stav iz RS je da je to isključivo pitanje formalizovanja i implementacija arbitražne odluke, a ne pitanje bilo kakve nove arbitraže, a pogotovo ne pitanje uspostavljanja, recimo, trećeg entiteta u BiH. Smatram da Brčko distrikt u smislu arbitražne odluke treba imati definisan odgovarajući pravni status u domaćem zakonodavstvu i da je sada pitanje pravne forme na koji način to urediti, a ne pitanje revizije statusa, nove arbitraže ili uspostave Brčkog kao trećeg entiteta u BiH.

Mislim da je u domenu fiskalne i pravosudne reforme učinjeno dosta. Ostaje problem državne imovine koji u ovom momentu djeluje prilično daleko od rješavanja i možda najkrupniji i najteži problem od ovih pet uslova.

*  Entiteti nikako da se dogovore oko državne imovine?

RADOJIČIĆ: Konceptualno je potpuno različit stav oko državne imovine. Stav RS je da se BiH sastoji od dva entiteta i da su entiteti nosioci vlasništva. Koliko vidim stav političkih partija iz Federacije BiH je suprotan. Oni smatraju da je sve državno i to su dva suštinski potpuno različita koncepta. Stiče se utisak da je u ovom trenutku rad komisije koja se bavi ovim pitanjem potpuno zakovan i da tu nema nikakvog progresa. Srpska zastupa tezu da je entitet vlasnik, a da određena imovina treba biti prenesena ili data državi na korišćenje. Riječ je o diplomatsko-konzunalarnim predstavništvima ili o nekim drugim objektima koji su neophodni za rad državnih institucija. Ali to je još suštinski različito od onoga što predlaže Federacija. U ovom momentu ne djeluje da smo blizu nekog sporazuma.

* Da li će poslije izbora ipak na dnevni red doći promjene Ustava BiH?

RADOJIČIĆ: Postoji mnogo priča o tome da će se poslije izbora otvoriti razgovori o promjeni Ustava BiH, ali nigdje ni u jednom organu, političkoj strukturi nije zapisano, niti unaprijed dogovoreno da će se nakon izbora otvoriti reforma Ustava BiH. Stvar će biti domaćih politički faktora da li će i na koji način otvoriti te razgovore.

U ovom momentu nema nikog ko bi formalno mogao da pokrene to pitanje. Realno je očekivati da će opet impuls dođi iz međunarodne zajednice, iako ona s druge strane tvrdi da neće voditi proces i da će to biti pitanje za domaće političare. Ne primjećujem kod drugih organa, bilo Parlamenta BiH, Savjeta ministara, Predsjedništva... da je neko u ovom momentu spreman da otvori tu formalnu inicijativu. Znači u ovom trenutku najviše o tome razgovara međunarodna zajednica i moguće je da će neko od njih inicirati to pitanje. Međutim i dalje očekujem da oni neće voditi postupak i da oni ne mogu nametnuti rješenja. Cijenim ono što su javne izjave svih međunarodnih predstavnika, koji ponavljaju da o bilo kakvim eventualnim promjenama Ustava u BiH mora postojati saglasnost domaći zvaničnika. Trenutno imamo suštinski različite poglede o tome kuda bi se i kako trebao reformisati Ustav: od konfederalnog uređenja do potpune centralizacije.

*  Koji stav zastupa Republika Srpska?

RADOJIČIĆ: U RS dominira stav poštovanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, opstanka i jačanja Srpske. Ima različitih pogleda oko toga kakav treba biti status RS. Jedni su za njeno značajno jačanje, za konfederalni ili federalni status, dok su drugi da se ništa ne mijenja unutar Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali dominantan stav iz Republike Srpske je neupitnost njenog položaja u bilo kakvim ustavnim reformama.

*  Rekli ste da RS ima bolje predispozicije za ulazak u EU nego Federacija BiH?

RADOJIČIĆ: Kada je riječ o Vladi i Parlamentu Republike Srpske mnoge stvari možemo da vodimo puno brže nego Federacija BiH. Strukturalno smo jednostavniji nego Federacija, koja ima 10 kantona. U stanju smo da usvajamo zakonodavstvo puno bržim tempom i da ga implementiramo lakše. Federacija ima problem dva nivoa. Kantonalnog i federalnog, mnogo sporijeg usvajanja akata i još komplikovanije impelementacije zakona na više nivoa. I taj će se problem vremenom sve više izražavati.

Uz to postoji problem prevelike administracije u drugom entitetu i problem finansiranja u kojem je trenutno situacija drastično asimetrična. Dakle, u BiH imamo jedan entitet sa finansijskom stabilnošću i drugi entitet sa priličnom finansijskom nestabilnošću. Ta asimetrija izaziva niz pitanja svih međunarodnih zvaničnika sa kojima se susrećemo. Gotovo redovno pitanje u tim kontaktima je "kako to ide u Federaciji". Svi su svjesni da u njenoj strukturi postoji disfunkcionalnost, neefikasnost i finansijska neodrživost. Naravno i struktura Federacije je rezultat rata i Vašingtonskog sporazuma i nije slučajno napravljeno 10 kantona, jer je to rezultat bošnjačko-hrvatskih odnosa, koji ni danas nisu riješeni u nekom smislu da bi se moglo ići na njeno preuređenje, odnosno ukidanje kantona. Međutim, prije ili kasnije, a bolje što prije, moralo bi se ući u razgovor o efikasnijem restrukturiranju Federacije, jer će se kako vrijeme bude odmicalo objektivno u BiH pojaviti problem dvije brzine.

Apsolutno sam protiv toga da neko zaustavi RS da ona ekonomski, institucionalno ili strukturalno ide naprijed, zato što drugi entitet ne bi bio u mogućnosti da to prati svojom brzinom, a već to sada vidimo na mnogim poljima.

Znači mora se na neki način drugi entitet pogurati da ide brže, a to je pitanje strukturalnih reformi u tom entitetu koje bi odgovarale narodima koji tamo žive, odnosno građanima u Federaciji. Te strukturalne reforme takođe ne mogu biti nametnute, ali realno smatram da tamo postoji prostor za pojednostavljenje sistema, koji ne bi ugrozio nacionalna prava, koja su prije svega pitanje Bošnjaka i Hrvata.

*  Na sjednici Narodne skupštine, u utorak, 15. jula, na dnevnom redu je prijedlog Ustavnog zakona o dopuni Ustavnog zakona o zastavi, grbu i himni, u kojem su prijedlog grba i himne. Očekujete li da će to pitanje definitivno biti riješeno?

RADOJIČIĆ: Komisija je završila svoj rad. Poslije 15 mjeseci posla utvrdila je konačne prijedloge zakona, koji Parlament u utorak razmatra i nadam se, usvaja. Ukoliko ga ne usvoji, to bi značilo da neko, da li iz Skupštine ili neko drugi, treba da kaže kako dalje tražiti rješenje, jer u ovom momentu zbog odluke Ustavnog suda BiH nemamo grb ni himnu. Ako Parlament usvoji zakon u kojem su grb i himna, to ide na Vijeće naroda, u kojem je već bilo najava da će se staviti veto. Znači, prilično je lako pretpostaviti da će ova priča završiti na Ustavnom sudu Republike Srpske i da će on odlučivati o ovom ustavnom zakonu. Po svim dosadašnjim najavama realno je očekivati da bi Klub Bošnjaka podigao veto. Ne mogu govoriti o Klubu Hrvata koji je imao primjedbu na grb, a ne na himnu. Kako će se pred poslanicima u istom zakonu naći grb i himna, ne mogu govoriti kakav će stav zauzeti, recimo, Kluba Hrvata u Vijeću naroda, ali sve najave dosad su bile da će Bošnjaci podići veto.

*  Ako dođe do Ustavnog suda, to je opet dug proces. Koliko će se čekati na rješenje?

RADOJIČIĆ: Realno je pretpostaviti da je to opet više mjeseci čekanja. Ustavni sud RS je do kraja avgusta na godišnjem odmoru. Podigne li se veto u Vijeću naroda, onda je to opet jedna priča koja će trajati nekoliko mjeseci.

Sve vrijeme zastupam tezu da Srpskoj trebaju grb i himna. Po Ustavu imamo pravo na to, po Ustavnom zakonu trenutno je to prazno, izbrisano odlukom Ustavnog suda BiH. Imamo doduše dopunski simbol koji je lani usvojen kroz zakon koji je na snazi i zamijenio je grb u svim aplikacijama. I sa te strane smo izbjegli administrativne probleme. Međutim, time nismo završili priču o grbu i himni i lično sve vrijeme insistiram na tome i pokušavam da dođemo do novog grba i himne. Ili nećemo imati nikakve ili ćemo imati nove. Dok se problem ne riješi, imamo amblem koji se koristi u svim aplikacijama za grb, a što se himne tiče, nemamo ništa.

*  Kakva je komunikacija sa parlamentima evropskih zemalja?

RADOJIČIĆ: Narodna skupština RS jako se trudi na razvijanju međunarodnih odnosa i za ove dvije i po godine, koliko sam na mjestu njenog predsjednika, imali smo ogroman broj parlamentarnih kontakata sa raznim parlamentima većine evropskih zemalja, a i izvan Evrope. Prošle nedjelje sam bio u grčkom parlamentu, prije toga sam bio u britanskom, u Londonu i tako redom. U republički parlament samo ove godine došlo je bar pet velikih parlamentarnih delegacija - kao na primjer, iz Velike Britanije, Njemačke, dolazili su iz francuskog Senata, a ovog vikenda stiže i delegacija iz francuskog Donjeg doma, odnosno narodne skupštine, tako da imamo konstantno u gostima u Banjoj Luci parlamentarce iz mnogi zemalja.

*  Šta je sa komunikacijom sa Parlamentom BiH i Federacije BiH?

RADOJIČIĆ: Ono što je nelogično u cijeloj priči je da nema komunikacije između dva entitetska parlamenta. Više puta sam do sada pokušavao uspostaviti tu saradnju. Lani smo kao predsjedništvo Narodne skupštine Srpske bili u Sarajevu u kolegijumu Parlamenta BiH. Podaci govore da je sastanak rukovodstva parlamenata BiH, RS i Federacije bio negdje 2001. godine. Dakle, sedam godina uopšte nije bilo tog kontakta što je potpuno neprirodno. Mora se otvoriti intenzivnija komunikacija.

* Zbog čega, iako je Narodna skupština RS insistirala na komunikaciji, do nje nije dolazilo?

RADOJIČIĆ: Čini mi se da postoji jedna bitno različita filozofija u dva entitetska parlamenta. Narodna skupština se mnogo trudi da razvija saradnju s drugim parlamentima u i izvan BiH. Po svemu sudeći federalni Parlament ne ulaže gotovo ništa u međunarodnu saradnju i izgleda da smatra da sve treba da radi Parlament BiH. Razlika je u tome što mi Narodnu skupštinu RS vidimo kao trajnu kategoriju koja ima i međunarodnu aktivnosti, dok mi se čini da federalni parlament na neki način iščekuje temeljnu ustavnu reformu, kao što je stav većine politički partija iz Federacije, u kojoj, pojednostavljeno rečeno, čak ne bi ni bilo entitetskog parlamenta. Čini mi se da imamo jedan esencijalno drugačiji pogled na položaj i budućnost entitetskih parlamenata i da iz toga proističe i ta vrsta nedostatka komunikacije.

* Da li bi se stvari mogle promijeniti poslije sastanaka rukovodstva parlamenata BiH održanog na Mrakovici 10. jula?

RADOJIČIĆ: Na Mrakovici smo razgovarali o obavezama koje parlamentima proističu iz potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Sva tri parlamenta imaju svoje ustavno definisanu ulogu i zadatke, ali se ukazala i neosporna potreba njihove bolje koordinacije i komunikacije, koja je do sada izostala. Postigli smo načelan dogovor o redovnim šestomjesečnim sastancima, na kojima ćemo razgovarati o koordinaciji parlamenata na ispunjavanju evropskih uslova za pristupanje BiH Evropskoj uniji.

*  Koji se zadaci nalaze pred Narodnom skupštinom poslije potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju?

RADOJIČIĆ: I po tom pitanju će biti različitih pogleda u BiH. U domenu zakonodavstva koje treba usklađivati sa evropskim standardima i evropskim zakonodavstvom mnogo toga je na entitetskom nivou. Iz ugla NS i Vlade RS biće potrebno usklađivati entitetsko zakonodavstvo sa evropskim. Dio zakona koji je dolazio u republički Parlament i u ovom periodu neposrednom iza nas je već u svom sadržaju i obrazloženju imao usklađivanje sa određenim evropskim standardima.

Neke stvari ne možemo odmah prihvatiti naprosto jer za to nije spremna infrastruktura BiH. U ekologiji smo na primjer produžavali rok za pribavljanja određenih ekoloških dozvola za naša preduzeća, što je skup i obiman posao. Ni željeznice nisu u stanju sada da primijene direktno evropske direktive i standarde koje tiču upravljanje infrastrukturom i operaterima bez prelaznog perioda i tako je sa nizom oblasti u kojima treba postepeno prilagođavati zakonodavstvo. Tu će prvo biti odgovornost i obaveza vlada da zakonodavstvo koje predlažu prate i da je usklađeno sa evropskim standardima, a zatim Skupština da određenim tempom to sprovodi.

*  Da li će se koristiti iskustva drugih zemalja i njihovih parlamenata?

RADOJIČIĆ: Ono drugo što smo mi sami sebi nametnuli kao posao i zadatak je da pokušamo pratiti i tuđa iskustva. Ulazimo u ciklus koji ćemo implementirati na jesen i u idućoj godini, u kojem ćemo iz drugih zemalja pokušati dobiti iskustva kako je to rađeno i kako se sprovodi u Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj i potom pitanju već imamo dogovore. Želimo i to već dvije god

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.