Hrvatska "Oluja" (10)

Kad bi "merčepovci" polazili u akciju čišćenja, naređenje je glasilo: "Bez zarobljenika, sve spaliti", izjavio je "Feral tribjunu" pripadnik Merčepove grupe, Igor Mikole

Zanimljiv je iskaz Josipa Boljkovca, bivšeg ministra unutrašnjih poslova Hrvatske: "Rat se svakako mogao izbjeći. Jer, pazite: imali smo Srbe u policiji koji su prihvatili naš program, imali smo dio Hrvatske sa srpskim pučanstvom koji se nije bunio, imali smo predsjednika savezne vlade, imali smo generale Hrvate, pa čak i neke Srbe koji su bili spremni s nama surađivati..." (Uvjerenje da se rat mogao izbjeći, Boljkovac neće promijeniti kasnije tvrdeći da "rat nije bio nužnost, nego stvar dogovora, a krajnji cilj je bila podjela Bosne i Hercegovine", zbog čega se ušlo u "rat po svaku cijenu", izjavio je, između ostalog, nedavno "Politici" Boljkovac, koji sada piše memoare. - Pr. M. M.) Na nekom "strategijskom" nivou, po rezonovanju analitičara "Hrvatske ljevice", rat je imao dva važna cilja: "Podjela Bosne i Hercegovine i etničko čišćenje", nazvano još i "humanom razmjenom stanovništva". Slično rezonuje i predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora Zvonimir Čičak u svom obraćanju Udruženju književnika Mađarske u Budimpešti, o čemu piše list "24 časa" u broju od 20. marta 1998. On ističe da je u sukobu u bivšoj Jugoslaviji "priređen jedan krvavi rat radi opsesija dvojice pojedinaca prema kojima je Bosnu trebalo podijeliti, a ona se mogla podijeliti samo nožem, i nikako drugačije". Planirani zločin "Kada bi 'merčepovci' i njima slične grupe bili samo izuzeci i kriminalni ekscesi, onda bi to isto Vrhovništvo, što god ta riječ značila - još jučer protiv njih poduzelo odgovarajuće korake... Vrhovništvo, međutim, šuti. Tako se cijeli ovaj rat podvrgava temeljnoj redefiniciji koja će njegovu ,svetost' ozbiljno dovesti u pitanje. Previše je masovnih smrti nedužnih ljudi, bezobzirne pljačke i mučenja, i previše je šutnje države i javnosti, da čovjek sebi ne postavi pitanje: Nije li to sve zajedno bio jedan smišljeni, planirani zločin?" Tako završava svoj osvrt na minuli rat u Hrvatskoj list "Hrvatska ljevica". Hrvatski listovi "Feral tribjun, "Nacional", "Hrvatska ljevica" i neki drugi donose izveštaje i svedočenja o zločinima Merčepove grupe (16 pripadnika MUP-a) u Gospiću, Pakračkoj Poljani i drugde. "Feral tribjun" od 8. rujna 1997. godine prenosi svedočenja pripadnika Merčepove grupe. Igor Mikole za akciju u Gospiću kazuje: "Kada se polazilo u akciju, naređenje je obično glasilo: bez zarobljenika i sve spaliti! Mikole se sjeća da su jedan Nijemac, koga su zvali Saša i jedan Bosanac koji je živio u Njemačkoj, tukli zarobljenike, bušili im uši nožem te tako dolazili do imena ostalih osoba koje su bile interesantne. Na taj način bi se stvarao spisak osoba koji bi se dao na uvid Tomislavu Merčepu... On osobno je, koliko se sjeća, ubio 5-6 dovedenih zarobljenika... obično su zarobljenici kopali rake za one koji su tog trenutka trebali biti likvidirani... Jednom prilikom vidio je u zatvorskom podrumu u Bujovici 11 ubijenih ljudi. Te ljude su ubili Miro Briševac, Piko, Saša Antić i Tonči Jurgec. A onda su o smrti Saše (Aleksandra Antića koji je bio Srbin) odlučili Merčep, Branimir Glavaš, Stipe Spojić, Zvonko Trusić, Miro Briševac. Egzekutor je bio Mikole, što je, po njegovom mišljenju, bila provjera koliko je poslušan i spreman da izvrši naređenja. Da to nije učinio, misli da bi on bio sljedeći na redu". Miroslav Briševac svedoči: "Iz kombi vozila izvodili su po dva zarobljenika, dovodili ih do samog ulaza u podrum kuće i pucali po njima... Briševac u iskazu (pred inspektorom Ilijom Zalotom u Zagrebu 23. prosinca 1991. godine) veli da na mjestu događaja, u selu Bujevici, nije bilo posebne naredbe da se puca po zarobljenicima. Sve se podrazumijevalo, vidio je šta drugi rade, a onda se i sam priključio, da ne bi bio on taj koji nije sudjelovao, što bi po njegovoj procjeni moglo biti štetno i po njegov život". Za dvojicu zarobljenika iz Gospića Briševac priča: "Odvezli su ih kombijem na put između Gospića i Oštrija, a negdje na pola puta zaustavili su automobil nad nekakvom provalijom... izveli su prvo mlađega, doveli ga do provalije i svi iz raznog oružja (njih šest) pucali u njega, a kako je pao na samom rubu gurnuli su ga u provaliju. Poslije toga iznijeli su starijeg zarobljenika iz kombija jer nije mogao hodati od dobijenih batina, ponovo su pucali u njega, a nakon toga ga gurnuli u istu provaliju". Munib Suljić (pripadnik MUP-a Hrvatske) u vezi sa odvođenjem ljudi sa zagrebačkog područja izjavio je: "Sve naredbe u vezi sa provjerama stanova, oduzimanjem oružja i odvođenjem osoba iz stanova s područja Zagreba izdavao je Zvonko Trusić koji je ceduljice s ispisanim podacima ostavljao u kancelariji paviljona 22 na Zagrebačkom velesajmu. Onda koji bi prvi došao u kancelariju, dobio bi od njih tu cedulju i morao je izvršiti tražene provjere. Uhvaćena je i izvjesna Marina u Rijeci i dovedena na Velesajam gdje je ispitivao Džemal Paloš. Nakon toga je izjavio: Tata (Merčep) je rekao - za Poljanu. Pričalo se da je Marinin otac pripadnik KOS-a i da je iz tih razloga treba likvidirati". Pljačka i tortura Nebojša Hodak se vratio iz Minhena, gde je sa Milošem Savićem krao po trgovinama. "S Mikolom hapsi Milenka Čukanovića, kod kojeg navodno pronalaze šajkaču s kokardom i molotovljeve koktele. Čukanovića ispituje i ubija Pavao Mlinarić koji je Hodaka prije vodio da kradu po inozemstvu". Branku Velagiću, Srbinu iz Kutine oduzeli su kamion, automobil "mercedes", motocikl "java", traktor IMT, televizor, video i pola kilograma zlatnog nakita, što se sve skupa procjenjuje na oko 200.000 DM. Više puta je mučen u zatvoru u Pakračkoj Poljani. U iskazu inspektoru u Zagrebu on opisuje torturu: "Naredili su mu da se skine, te uzeli pendrek koji je bio napravljen od kabla za struju i tukli ga po cijelom tijelu. U jednom momentu čovjek sa brkovima ugurao mu je pendrek u debelo crijevo, što je jako zaboljelo... tukli su ga čime su stigli... Pored njega na sličan način maltretirani su i ostali koji su sa njim boravili u Pakračkoj Poljani... Jedne noći oko 2-3 sata ujutro iz te prostorije ga je izveo neki Tomi i uveo u drugu prostoriju. Odmah su ga počeli tući, a Tomi ga je snažno udario šakom po licu i slomio mu čeljust. Nakon toga skinuli su mu gornji dio odjeće, te je on morao mirno stajati, ostali su ga držali, a Tomi je uzeo nož, te ga nekoliko puta nožem zasjekao u predjelu lijevog i desnog pazuha". (Nastaviće se)

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.