Foto: Glas Srpske
| Goran Latinović
U ljudskoj istoriji nije bilo većeg zla od fašizma, tačnije rečeno od njemačkog nacizma, koji je izazvao najveće stradanje u istoriji čovječanstva i odveo u smrt između 70 i 85 miliona ljudi.
Rekao je to u intervjuu "Glasu" istoričar i profesor Filozofskog fakulteta u Banjaluci Goran Latinović, povodom 9.maja, Dana pobjede nad fašizmom.
- Posljedično tome, u ljudskoj istoriji nije bilo ni veće pobjede od one koja je izvojevana nad fašizmom, a čiji je simbol 9. maj. Dan pobjede nad fašizmom je, nesumnjivo, događaj od izuzetnog značaja u istoriji srpskog naroda, istoriji ruskog naroda i u istoriji Evrope uopšte, s tim da je teret te kolosalne pobjede prevashodno podnio ruski narod - poručio je Latinović odgovarajući na pitanje kako danas posmatrajući moderne medije i istoriju gleda, iz perspektive istoričara, važnost pobjede nad fašizmom za srpski narod i Evropu.
Naglasio je i da ne treba izgubiti iz vida nijednog trenutka da je ruski narod i njegova Crvena armija, u kojoj je bilo pripadnika i drugih naroda, odnio najveće pobjede nad zlom, jer je glavni front Drugog svjetskog rata, na kojem je slomljena kičma Hitlerova armije, bio Istočni front, na kojem su vođene najveće bitke i izvojevane najveće pobjede.
GLAS: Da li se istorija Drugog svjetskog rata danas sve češće tumači kroz politiku, a manje kroz činjenice?
LATINOVIĆ: Sveprisutna rusofobija na Zapadu dovela je do iskrivljavanja istorijskih činjenica o Drugom svjetskom ratu i o Danu pobjede, odnosno o značaju koji je ruski narod imao u tom veličanstvenom događaju. Zapadne države, potpuno neopravdano, veći značaj pridaju nekim drugim frontovima i bitkama, koji svakako nisu nebitni, ali koji nisu imali onu važnost u cjelokupnom naporu da fašizam bude pobijeđen, kakvu je imao Istočni ili Ruski front. Takva politika na Zapadu naročito je došla do izražaja od 2022. godine.
GLAS: Koliko je opasan pokušaj relativizacije fašizma i umanjivanja zločina počinjenih nad Srbima tokom rata?
LATINOVIĆ: Umanjivanje ili čak negiranje zločina predstavlja saučestvovanje u njemu. Genocid nad Srbima u Nezavisnoj državi Hrvatskoj (1941-1945) bio je događaj bez presedana u dotadašnjoj istoriji srpskog naroda. Nikada do tada nijedna okupatorska država nije pokušala da u potpunosti istrijebi srpski narod sa teritorije koju je obuhvatila. NDH je namjeravala da jednu trećinu Srba ubije, jednu trećinu protjera i jednu trećinu pokatoliči i pohrvati. Oni koji taj zločin umanjuju ili čak u potpunosti negiraju spremni su da ga ponove.
GLAS: Kakvu je ulogu srpski narod imao u antifašističkoj borbi na prostoru bivše Jugoslavije? Brojna su osporavanja i sukobi u vezi sa učešćem srpskog naroda u toj borbi.
LATINOVIĆ: Pobjeda Narodnooslobodilačkog pokreta i njegove Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije svrstala je srpski narod među pobjedničke narode u Evropi. Treba uvijek imati u vidu da su Srbi činili oko 65 odsto ukupnih partizanskih gubitaka u Jugoslaviji i oko 78 odsto partizanskih gubitaka sa teritorije današnje BiH, iako su činili 44 odsto njenog predratnog stanovništva. Istovremeno, muslimansko stanovništvo činilo je oko 31 odsto ukupnog stanovništva BiH, a učestvovalo je u partizanskim gubicima sa svega 16 odsto, dok je Hrvata sa ostalim rimokatolicima bilo oko 23 odsto u BiH, a činili su samo pet procenata partizanskih gubitaka. Niko ozbiljan i dobronamjeran ne spori da je srpski narod imao ključnu ulogu u borbi protiv fašizma na tlu okupirane Jugoslavije (1941-1945) i da je velika većina Hrvata i muslimana koji su učestvovali u Drugom svjetskom ratu bila u oružanim snagama NDH ili u drugim formacijama koje su bile Hitlerove saveznice. Srbi su podigli ustanak 1941. godine i do kraja rata bili glavna pokretačka snaga borbe protiv fašizma.
GLAS: Kako objašnjavate pojavu istorijskog revizionizma u regionu kada je riječ o Drugom svjetskom ratu?
LATINOVIĆ: U savremenom hrvatskom i bošnjačkom društvu postoje revizionističke struje čiji predstavnici negiraju da je u NDH od 1941. do 1945. uopšte izvršen zločin, a kamoli genocid nad Srbima i koje umanjuju ulogu srpskog naroda u oslobodilačkom ratu. Oni nisu marginalne grupe, nego su zaposleni ili saradnici nekih od glavnih naučnih i obrazovnih ustanova i časopisa i imaju uticaj na donosioce političkih odluka. Njihova pojava i djelatnost u najužoj je vezi sa činjenicom da je većina Hrvata i muslimana tokom Drugog svjetskog rata ratovala protiv antifašista.
GLAS: Da li je sjećanje na stradanje u logoru Jasenovac i cijeloj NDH dovoljno prisutno u javnosti i obrazovanju?
LATINOVIĆ: Genocid nad Srbima u NDH, uprkos svim naporima, nije dovoljno prisutan ni u javnosti, niti u obrazovanju, u Republici Srpskoj, a situacija je još gora u Srbiji. Genocid nad Srbima u NDH često se svodi samo na Jasenovac, koji je nesumnjivo bio najveći logor smrti u ovom dijelu Evrope, ali ne i jedini. NDH imala je 26 logora, uključujući i specijalizovane logore za djecu, koje nije imala nijedna druga fašistička država u Evropi. Imala je na stotine stratišta, među kojima su najpoznatija: Garavice kod Bihaća, Šušnjar kod Sanskog Mosta, Prebilovci kod Čapljine, Drakulić, Motike i Šargovac kod Banjaluke i Stari Brod kod Rogatice, odnosno Višegrada. Ako biste pitali jednog prosječno obrazovanog stanovnike Srbije da navede samo jedno značajnije stratište na kojem je ubijeno nekoliko hiljada njegovih sunarodnika zapadno od Drine tokom Drugog svjetskog rata, veoma sumnjam da bi znao to da učini.
GLAS: Koliko današnje generacije razumiju razmjere žrtve i stradanja u borbi protiv fašizma?
LATINOVIĆ: Usmena istorija, odnosno njegovanje kulture pamćenja u porodici, ima veliki značaj u oblikovanju svijesti o stradanju sopstvenog naroda i njegovoj borbi protiv fašizma. Treba imati u vidu da je srpski narod, uprkos komunističkoj ideologiji "bratstva i jedinstva" i suštinskog onemogućavanja istraživanja stradanja Srba u Drugom svjetskom ratu, dobro pamtio i rat i stradanje koje ga je zadesilo i da je pamćenje o tim događajima prenosio svom potomstvu, koje je zahvaljujući izgrađenoj svijesti o tome prepoznalo vrijeme i stvorilo Republiku Srpsku.
GLAS: Da li je antifašizam danas istinska vrijednost ili samo politička parola?
LATINOVIĆ: Antifašizam je civilizacijska vrijednost, koja ne smije biti zloupotrebljavana u političke svrhe, premda se to radi, mahom u državama i među narodima koji nemaju bogatu antifašističku tradiciju. Srpski narod trebalo bi da svoju oslobodilačku i antifašističku tradiciju, koja je nesumnjivo najsnažnija u bivšoj Jugoslaviji, uzdigne na još viši nivo, ugledajući se pri tome na divne primjere iz Ruske Federacije.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.