Gi Dokendorf, predsjednik Međunarodnog komiteta Mauthauzen za Glas Srpske: Jasenovac nije bio radni, nego logor za istrebljenje

Jasenovac je bio logor za istrebljenje ljudi, a ne radni logor. Svaki oblik istorijskog revizionizma je opasan, jer revizionisti često započinju sa relativizacijom zločina, a ako njihove tvrdnje naiđu na otpor u potpunosti negiraju zločine protiv čovječnosti, kaže za "Glas Srpske" predsjednik Međunarodnog komiteta Mauthauzen Gi Dokendorf.

* GLAS: Nedavno ste boravili u Beogradu i na sastanku sa srpskim zvaničnicima izražena je zabrinutost zbog pokušaja prekrajanja istorije od strane pojedinih zvaničnika Hrvatske koji kontinuirano nastoje da logor smrti Jasenovac predstave kao radni logor. Koliko je opasno igranje sa takvim kvalifikacijama?

DOKENDORF: Svaki oblik istorijskog revizionizma je opasan, jer pokušava lažirati istoriju ili minimizirati patnju velikog broja ljudi u prošlosti. Jasenovac je bio koncentracioni logor i logor za istrebljenje ljudi i nije bio radni logor. Njime nisu upravljali njemački nacisti već ustaše. Ne treba zaboraviti i razlike u broju žrtava koji navode hrvatski i srpski zvaničnici. Za određen vremenski period i prema navodima nekih grupa žrtava, ovaj logor bi se takođe mogao nazvati logor smrti ili logor za istrebljenje. Ova kategorizacija se primjenjuje za koncentracioni logor Mauthauzen, jer je za neke grupe u određenom periodu šansa za preživljavanje bila nula odsto i ubijani su odmah po dolasku.

* GLAS: Šta može donijeti prekrajanje istorije i kako se tome suprotstaviti?

DOKENDORF: Međunarodni komitet za Mauthauzen poziva svakog ko drugačije tvrdi da konsultuje istaknute istoričare ili nezavisne organizacije koje su posvećene očuvanju sjećanja kao što su Jad Vašem ili Memorijalni muzej holokausta u SAD. Negiranje holokausta je krivično djelo u mnogim zemljama i uvreda i za žrtve, preživjele i za sve nas. Glavna lekcija održavanja komemoracija je da moramo učiniti sve što je u našoj moći da spriječimo da se ove užasne stvari ponove, a istorijski revizionizam pokušava da to podrije. Međunarodni komitet za Mauthauzen je čvrsto protiv politizacije žrtava ili povezivanja značaja ovakvih mjesta sa velikim ili "malim" brojem žrtava. Nije krucijalna stvar da li je 100.000 ili "samo" 30.000 ljudi ubijeno u Jasenovcu. Svaka žrtva je žrtva previše.

* GLAS: Šta je uzrok i cilj pokušaja revizije ovakvih istorijskih događaja?

DOKENDORF: Istorijski revizionizam pokušava izvršiti subverziju narativa kolektivnog sjećanja radi političkih ciljeva. On često pokušava oslikati počinioce masovnih zvjerstava i zločina protiv čovječnosti kao žrtve. To se često radi iz političkih razloga kao što je pokušaj dobijanja podrške za određenu političku partiju, ali i zato što ljudi smatraju prošlost suviše bolnom za prihvatanje i razumijevanje.

* GLAS: Da li postoje takve tendencije i kada je riječ o logoru Mauthauzen?

DOKENDORF: Suočavali smo sa pokušajima relativiziranja ili negiranja užasnih zločina koji su se desili u Mathauzenu. U slučaju Mauthauzena smo imali iskustva da se nazivanjem koncentracionog logora "radnim logorom" umanjuje stepen zvjerstava tog mjesta i zločina koji su se tamo desili. Naš stav je sasvim jasan - nazivanjem koncentracionog logora "radnim logorom" se ponavlja nacistička retorika i skriva prava svrha koncentracionog logora Mauthauzen.

* GLAS: Direktor Centra "Simon Vizental" u Jerusalimu Efraim Zurof kazao je da jednom kada smanje obim zločina sljedeće je da ih u potpunosti negiraju. Dijelite li to mišljenje?

DOKENDORF: Naravno, jer istorijski revizionisti često započinju sa relativizacijom zločina iz prošlosti. U stvari, oni testiraju reakciju ljudi. Ako njihove tvrdnje ne naiđu na otpor, onda se osjećaju ojačanim da u potpunosti negiraju zločine protiv čovječnosti. Iz tih razloga je važno da se ostane budan i da se ustrajanim stavom i djelovanjem suprotstavimo bilo kojim pokušajima revizionizma.

* GLAS: Kakva se poruka može izvući iz toga što predstavnici Srba i Jevreja, kao dvije zajednice čiji su preci podnijeli najveću žrtvu u Jasenovcu, više ne prisustvuju komemoracijama, jer se u Hrvatskoj nastoje relativizovati, umanjiti, pa i negirati zločini?

DOKENDORF: Srpske i jevrejske zajednice su izrazile jaku rezervu prema trenutnom načinu bavljenja istorijom Drugog svjetskog rata u Hrvatskoj. Važno je da njihova zabrinutost bude uzeta u obzir i da budu u mogućnosti da učestvuju u komemoracijama. To je u svačijem interesu.

* GLAS: Koliko je težak i važan zadatak otrgnuti od zaborava žrtve i sačuvati njihova imena i prezimena?

DOKENDORF: Označavanje imena žrtava, da bi ih se sjećali, predstavlja samo dio onoga što treba uraditi, jer moramo se sjećati njihovih životnih priča i priča preživjelih masovnih zvjerstava. Kolektivno sjećanje je kompleksna disciplina koja se razvija, kako u akademskom smislu, tako i u smislu javne politike. Iz poštovanja prema žrtvama, ono nikada ne treba biti instrumentalizovano u političke svrhe.

Konferencija u Beogradu

* GLAS: Sa zvaničnicima Srbije ste razgovarali o pripremi međunarodne konferencije koja će biti održana u Beogradu u septembru ove godine. Koji su njeni ciljevi?

DOKENDORF: Radna konferencija je redovni jesenji sastanak Međunarodnog komiteta Mauthauzen koji svake godine organizuje druga država članica. Pošto je posljednji sastanak u Beogradu bio 1964. godine, rado smo se odazvali pozivu našeg srpskog člana Tamare Ćirić. Na ovim sastancima raspravljamo i pripremamo naše projekte i godišnju komemoraciju povodom oslobođenja koncentracionog logora Mauthauzen. Drugi i podjednako veoma važan dio sastanka je da se nauči više o zemlji domaćinu u kontekstu koncentracionih logora i periodu Drugog svjetskog rata. To znači da namjeravamo posjetiti neka memorijalna mjesta kao što je Banjica.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.