Episkop zvorničko-tuzlanski Fotije za Glas Srpske: Božić nam daje nadu da živimo istinski kao ljudi

Jedino Božić nam može dati neku nadu da živimo istinski kao ljudi. Bez Boga ni preko praga, tako je govorio naš narod. Bez Boga postajemo očajnici koji živimo u sivilu, depresiji, medikamentima.

Mladi traže utjehu u drogama i alkoholu. Kada čovjek povjeruje u Boga, kada se susretne sa živim Hristom, onda mu ne treba ništa, onda je pronašao ono što je tražio i što mu treba, u stvari. To posebno treba približiti, da nisu sami i da nisu očajnici.

Rekao je ovo za "Glas Srpske" episkop zvorničko-tuzlanski Fotije koji je poslije 18 godina provedenih u Dalmaciji došao u Semberiju. 

* GLAS: Šta je to na šta pravoslavni vjernici najviše treba da obrate pažnju kada je riječ o proslavi Božića, najradosnijeg hrišćanskog praznika?

FOTIJE: Prije svega, da se udubljuju u tajnu vjere. Mi možemo doći u hram Božji i nekako doživjeti sve spolja, kao da se to nekome drugome dešava, da ne osjećamo da se to dešava radi nas i radi svakoga čovjeka koji je u hramu. U nekom smislu to znači biti nekako spolja prisutan u tom događaju. Mi treba da uzmemo učešća u tome, a najdirektnije je kada postimo, ispovijedamo se i pričešćujemo, pokajemo se, što znači da smo spremni da izmijenimo svoj život i da želimo da se borimo za novog čovjeka u sebi - bogolikog. Da ljudi napuste tu dominaciju grijeha u sebi, stranputica svojih, raspeća svojih i muka i da se bore za novoga čovjeka u sebi i zato je svako bogosluženje, u stvari, "drama" koja nas privodi istinama, vječnom životu, Hristu nas privodi, svetiteljima koji su prisutni na liturgiji i anđeli su prisutni, ne samo mi ljudi.

To je ono što je najbitnije na svaki praznik. To je jedna borba za vječni život, tu doživljavamo sve šta je Hristos doživio zbog nas ljudi, da je propovijedao ovom svijetu, da je pretrpio muke, da je vaskrsao i to sve na jednom bogosluženju osjećamo, sve to sažeto u sat-dva vremena na liturgiji. Zato nam je potrebna velika priprema, duhovna molitva da istinski možemo da učestvujemo u svemu tome.

* GLAS: Da li je višenedjeljni post najbolja priprema vjernika za Božić?

FOTIJE: Post jeste priprema za Božić, ali post podrazumijeva sve ovo o čemu sam prethodno govorio. Zakoni svjetovni nisu toliko bitni, nego da vidimo šta da učinimo za svoje spasenje, za vječni život, kako da se približim Bogu. Post znači da treba da se sjetimo onoga što piše na početku Biblije, kako je Adam, prvi čovjek, pao u prvorodni grijeh. Jednostavno izabrao da se veže za jabuku, za neki plod koji je lijepo izgledao i to ga je odvojilo od Boga. A mi postom kažemo da ta jabuka nije bitnija od mene, nego zajednica sa Bogom. Želim da sa Bogom razgovaram, kao što je Adam prije toga činio u raju. Znači, ne dozvoljavam da me stvari porobe, jelo, piće, bogatstvo i slično. Zato je crkva ustanovila postove da podsjeća narod na to, da bismo se sjećali šta je suština naša.

* GLAS:  Kakvu biste poruku poslali povodom najradosnijeg hrišćanskog praznika?

FOTIJE: Da budemo ono što smo vjekovima bili mi Srbi. Da budemo narod Božiji, da se sjećamo Kosova i kosovskog zavjeta, da se sjećamo visokih ideala našeg naroda koji su nas držali kroz vijekove, da se sjećamo Božića, da se sjećamo Badnjaka i šta je smisao toga svega i da se to dešava u okviru svih tih praznika i Božića i mene lično radi moga spasenja i spasenja čitavoga naroda. To znači da Božić se odvija radi svakoga čovjeka na zemlji i taj događaj se dogodio radi spasenja svih ljudi, u cjelini pravoslavnog naroda. Jako je veliki značaj ovoga praznika, da on postane nešto što određuje naš život, da idemo ka tome pravcu, u susret tome događaju i da iz njega crpimo snagu za naš život svakodnevni, da dajemo maksimum, kao ljudi, kao narod. To je jako bitno. Čovjek koji vjeruje u Boga, koji vjeruje u Božić i taj događaj, neće krasti, neće lagati, otimati, ubijati, neće činiti zločin jer živi s Hristom, jer mu je on mjerilo. On neprestano tako živi jer teži nekim višim idealima života, dakle ne prizemlju, ne podzemlju, nego teži onome što je zaista dostojno čovjeka, a to su vječne vrijednosti. To su hristolike, bogolike vrijednosti. To su vrijednosti Božića i to nije iluzija. Mnogi ljudi su to u svom životu ostvarili. Treba da to učimo od Svetog Save, Svetog Cara Lazara, našeg patrijarha Pavla blaženopočivšeg koji je bio sveti čovjek u naše vrijeme, da nam oni budu putevoditelji, ne da nam se nametnu drugi ljudi, sumnjivog morala i kvaliteta, učenja, nego da budemo tu sa svojom crkvom i onda ćemo biti narod blagosloven, Božiji, narod koji će donositi plodove u svoje vrijeme. Plodove vrline, blagodeti, pozitivne kulture crkvene i svake druge. U našem narodu će se onda rađati pjesnici, veliki umjetnici, naučnici, svetitelji, proroci… To je sve moguće ako se narod potpuno vrati Bogu i crkvi. To nam je smisao i suština.

* GLAS: Ovo je prvi Božić koji nakon 18 godina u Eparhiji dalmatinskoj dočekujete u Semberiji.

FOTIJE: Nakon 18 dugih godina, punih izazova, borbe i obnove za povratak duhovnosti u razrušenoj Dalmaciji, došao sam u Semberiju, u novi ambijent gdje me očekuju nova iskušenja. Ova eparhija je velika. Ima 220 sveštenika, više od 30 umirovljenih sveštenika, oko 20 manastira, 10 namjesništava, dakle, zaista je velika eparhija, skoro deset puta veća od one u kojoj sam do sada bio u Dalmaciji, ali zato su izazovi veći, kao i podvig. To je za mene novo iskustvo. Hvala Bogu, crkve su pune i narod dolazi, to me raduje. Apelujem da vjernici dolaze da se pričešćuju i mimo posta tokom čitave godine, ali treba vremena, narod je dobar. Treba pastirski djelovati. Božić nam otkriva suštinu naše vjere. Bog je postao čovjek da bismo mi ljudi postali Bogovi po blagodati, to je rekao Atanasije Veliki i drugi sveti oci, da se udubljujemo u tu tajnu Božića, i da ga liturgijski doživljavamo kroz učestvovanje u proslavi Božića na Badnjak, na Božić. Nadam se da će ovaj praznik doprinijeti da se mir vrati u naša srca, u naše duše, u naše porodice. To je praznik mira i to upravo naglašavamo kada proslavljamo Božić i daj Bože da to postane naša svojina, da ne ostane samo na teoriji, na priči, jer živimo u svijetu koji je prepun nemira, ratova, sukoba i jedina utjeha u ovom svijetu je - vjera u Boga, vjera u Božić.

* GLAS: Šta za Vas znači dolazak na čelo Eparhije zvorničko-tuzlanske?

FOTIJE: To je za mene jedno novo poslušanje. Ja sam godinama bio u Dalmaciji, na jednom teškom mjestu gdje je bio rat i čitavo vrijeme su se osjećale njegove posljedice. Kada to kažem, mislim na porušene objekte, crkve, srpske kuće, opustjela sela itd. Tamo sam došao kao vladika 1999. godine i nije bilo jednostavno, trebalo je to sve obnavljati i u građevinskom i u duhovnom smislu, jer je tom narodu trebalo ulivati nadu da može da bude bolje, da mogu da se vrate, da mogu nastaviti da žive. Nije bilo lako i mogu reći da je to bila jedna rovovska borba, ali hvala Bogu, on nam je dao snage da na tim prostorima započnemo obnovu manastira, crkava i života. Godine 2001. počela je da radi Bogoslovija u manastiru Krka i tako, borili smo se. Na posljednjem saboru Srpske pravoslavne crkve izabran sam za vladiku zvorničko-tuzlanskog i od 17. septembra 2017. sam u Bijeljini, u Semberiji. To je novi ambijent, novo iskušenje, novi podvizi, ali to je i apostolska služba, naša misija da svjedočimo Jevanđelje Hristovo svim ljudima i svim narodima svih vremena.

* GLAS: Eparhijsku biblioteku u Bijeljini čini 30.000 naslova i prva je crkvena biblioteka u Republici Srpskoj otvorena za javnost. Koje su najznačajnije knjige u njenom fondu?

FOTIJE: Mi smo tu biblioteku otvorili s ciljem da djeca mogu da čitaju i crkvenu literaturu. Imamo veliki broj knjiga iz bogoslovske, crkvene istorije, muzike i umjetnosti, a to je veoma bitno za djecu a, sa druge strane, imamo i takozvanu svjetovnu literaturu - beletristiku, epsku poeziju, kosovsku poeziju, srpsku književnost i poeziju. Djeca mogu da dođu da čitaju, ne plaćaju ništa, prosto da budu u kontaktu sa knjigom. Moramo stvarati kulturu čitanja kod mladih ljudi. To je veoma naglašeno u Rusiji. Dok sam bio u Bogosloviji, ja sam to neprestano govorio. Kada dijete zavoli da čita, ono će onda polako da uči. Ovo otvaranje biblioteke ima taj cilj, ali i da budemo uključeni u opšte obrazovanje mladih ljudi, da pokažemo da crkva nije izolovana, separatisana, nego da budemo tu zajedno i da imamo zajedničku odgovornost prema toj djeci koja odrastaju.

Treba da budemo u crkvi svake nedjelje

* GLAS: Šta će biti Vaši prioriteti u narednom periodu?

FOTIJE: Trudiću se, prije svega, da služim svete liturgije, da dovršimo te projekte koji su započeti, da ljude sabiramo i da naš narod postane crkveni i liturgijski narod. Treba da stvorimo taj ideal da treba da budemo u crkvi svake nedjelje i praznika, ako ne mogu svi članovi, da budu djeca, da bude neko, da te blagoslove crkve donesu u dom. Poboljšaćemo izdavačku djelatnost da pisanu jevanđeljsku riječ približimo ljudima. Danas se čita svašta, posebno putem interneta, i u svemu tome treba razabrati šta je istina i šta je riječ koja život znači. Ljude treba privoljeti vjeri, da im kažemo da postoji nešto što je ova prolaznost, ova tekuća realnost, svakodnevica, i to posebno kada praznujemo velike praznike kao što je Božić, gdje mi, u stvari, postavljamo suštinu naše vjere, a to je da je Bog postao čovjek radi nas i radi našeg spasenja. Jedina mirna luka u današnjem vremenu je Crkva i naša vjera.

Čestitka

- Srećan Božić, da se viđamo na bogosluženjima i da prinesemo Bogu darove svoje koje smo pripremili u toku ove godine. Darove vrline, posta, molitve, dobrih djela, čestitosti, bogolikosti i da budemo svi zajedno. Mir Božji, Hristos se rodi - poručio je u božićnoj čestitki episkop zvorničko-tuzlanski Fotije.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.