Dva zločina u jednom vijeku

SREBRENICA - Sedamdesetogodišnji bračni par Neđo i Stojanka Stanojević jedini su povratnici u srebreničkom selu Zalazje, u kojem je do posljednjeg rata živjelo 25 srpskih domaćinstava.

Imena na spomenicima, podignutim na proplanku sela, udaljenom oko pet kilometara od centra opštine, svjedoče da je u ovom dijelu Srebrenice, u dva posljednja rata, umoreno 180 mještana.

- Imao sam pet godina kada su ustaše, na treće Trojice 1943. godine napale naše selo i ubile 97 mještana, među kojima je bilo četrdesetoro maloljetne djece. U stravičnom pokolju Srba zauvijek su nestale porodice Lazarević, Lalović, Maksimović, Stojanović... Tada je ubijeno četrdeset i petoro u porodici Rakić - kaže Neđo i ističe da je bio dijete, ali da mu je strah duboko urezao u pamćenje sve što se događalo tog velikog pravoslavnog praznika.

- Bila su odškrinuta vrata naše male kuće kada je provirio jedan vojnik i ne vidjevši oca Vojina i majku Petru koji su sakrili svoje petoro djece, rekao da idu dalje jer tu nema nikoga. Kad su prošli pobjegli smo potokom niz šumu do Sasa. Tu sreću nisu imali moj stric Milorad, njegova žena Novka i kćerke Mileva i Julka, ni drugi stric Mihajlo i žena Slavojka koje su ustaše poklali sa sinovima Branislavom i Dobrisavom - podsjeća jedan od rijetkih preživjelih mještana. On napominje da je i njegov treći stric, Damjan, ubijen u kući sa suprugom Slavojkom.

- Moj brat Miladin preživio je 1943. godine, ali su ga komšije iz susjednih bošnjačkih sela Potočari i Likari ubili na Petrovdan 1992. godine. Mog drugog brata Stanka teško su ranili, a dvojicu njegovih sinova ubili na kućnom pragu - svjedoči Neđo o usudu mještana Zalazja nad kojima su u dva posljednja rata počinjeni stravični zločini, za koje niko nije odgovarao.

- Rođak Blagoje preživio je, kao tek rođena beba, pomor Srba u Zalazju u Drugom svjetskom ratu. Našli su ga na grudima zaklane majke, ali, nažalost, posljednji rat nije preživio jer su ga 12. jula 1992. godine ubili  u blizini kućnog praga - ističe Neđo.

Njegova supruga Stojanka kaže da su potomci nekažnjenih zločinaca 8. juna i 12. jula 1992. godine upali u nebranjeno selo i ubili 43 mještanina. Bila je, tvrdi, svjedok tragičnih događaja u kojima je teško ranjena.

- Popalili su sve kuće u Zalazju i ubili sve žive mještane koje su zatekli u njima. Iako sam teško ranjena od rasprsle granate uspjela sam da pobjegnem niz šumu. Život u ovom selu je zamro, jer nema obnovljenih kuća, struje, a i put iz pravca Sasa tek nedavno je asfaltiran - kaže Stojanka.

Jedini povratnici u Zalazje, Stojanka i Neđo, dobili su donaciju za obnovu kuće. Žale se da je teško živjeti bez najbližih rođaka i komšija.

Nakon masakra prije šesnaest godina mještani Zalazja su se raselili na sve strane.

 Vlada RS planira elektrifikaciju sela

Predsjednik Skupštine opštine Srebrenica Radomir Pavlović rekao nam je da je Vlada Republike Srpske, u svom programu za ovu godinu, planirala elektrifikaciju sela Zalazje. Rekao je, takođe, da je sredstvima Vlade završeno asfaltiranje puta do sela iz pravca Sasa.

- Savjetu za razvoj Republike Srpske predali smo projekat presvlačenja novim asfaltom puta od Zalazja do Srebrenice i očekujemo da će to doprinijeti povratku u ovo selo - rekao je Radomir Pavlović.

Spomenik sa imenima 80 ubijenih mještana

Neđin bratić Mile dolazi često u selo i pomaže radnicima da završe izgradnju spomenika na kojem će biti uklesana imena i postavljene slike od 80 mještana ubijenih u posljednjem, Otadžbinskom ratu.

- U kompleksu će biti dva spomenika koja će opominjati da je u Zalazju, u razmaku manjem od pola vijeka, umoreno blizu 200 srpskih duša. Izgradnju spomen-obilježja srpskim stradalnicima u Otadžbinskom ratu pomogla je Boračka organizacija RS, resorno republičko ministarstvo i mještani - rekao je Mile.

Pored tog spomenika 1962. godine izgrađena je i spomen-kosturnica, u znak sjećanja na mještane koji su ubijeni u Drugom svjetskom ratu.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.