Foto: ilustracija
BANjALUKA - Evropa se nalazi na ivici nove velike energetske i ekonomske krize. Cijene nafte i gasa nastavljaju rekordno da rastu, a svaka dalja eskalacija na Bliskom istoku samo produbljuje nestabilnost.
Ekonomski stručnjaci smatraju da je jedino realno rješenje za stabilizaciju tržišta i sniženje cijena eventualno ublažavanje ili ukidanje uvedenih sankcija Rusiji.
Ekonomista Ljubodrag Savić smatra da su ekonomske posljedice rata na Bliskom istoku daleko ozbiljnije nego što većina evropskih lidera shvata. On objašnjava da rat na Bliskom istoku i zatvaranje Ormuskog moreuza ne utiče samo na cijene nafte i gasa, već se efekti prelivaju na kompletnu ekonomiju.
Smatra i da će se Evropa ako nastavi sa odbijanjem skidanja sankcija Rusiji suočiti sa još jednim naglim rastom troškova u industriji i transportu, ali i životnih troškova u domaćinstvima. Prema njegovim riječima, dosadašnja politika Brisela koštala je ovu zajednicu već na stotine milijardi evra, a nastavak te i takve politike i u sadašnjim okolnostima mogao bi dovesti do potpunog ekonomskog kolapsa Evropske uniju. Rusija se, kako kaže, pokazala sposobnom da zaobiđe sankcije i preusmjeri svoje isporuke ka Aziji, dok Evropa je ostala ranjiva i izolovana, te izložena rastućim cijenama i sve većim krizama.
Kako je za "Glas Srpske" istakao Savić, Rusija je nesumnjivo najbliži i najvažniji partner Evrope za energiju, te da je kratkoročno gledano jedino rješenje za Evropsku uniju ublažavanje sankcija kako bi se stabilizovalo snabdijevanje i smanjio pritisak na inflaciju.
Na sve ovo još jednom je ukazao i mađarski ministar inostranih poslova Peter Sijarto, koji je pozvao Evropsku uniju da slijedi primjer SAD i razmotri ublažavanje ili ukidanje sankcija Rusiji. Kako je istakao, rat u Persijskom zalivu predstavlja ogroman izazov u globalnom snabdijevanju naftom. Sijarto smatra da je najbolji potez - onaj koji je povukla američka administracija, jer su oba izvora nafte, arapski i ruski, trenutno blokirana za Evropu.
Takvo mišljenje ne dijeli i predsjednica Evropske komisije Ursula fon der Lajen, kao i lideri Njemačke i Francuske. Smatraju da ublažavanje sankcija u ovim okolnostima nije moguće, posebno dok traje rat u Ukrajini. Ovakav stav postoji iako sve ekonomske analize pokazuju da bi ublažavanje sankcija Rusiji značajno smanjilo pritisak na transport, industriju i domaćinstva u Evropi.
Ekspert za energetiku Dragan Škobalj kaže za "Glas" da ne vjeruje u otrežnjenje briselskih zvaničnika i zaokret u spoljnoj politici Evropske unije prema Rusiji. Smatra da je Evropskoj uniji, kao zajednici, nametnut model upravljanja od strane globalnih centara moći. Prema njegovim riječima, globalni centri moći su se u međuvremenu podijelili a na ledini je ostala Evropa koja je izgubila strateški kompas i u kratkom roku postala nekredibilan partner, jer svojim odlukama direktno nanosi štetu sopstvenoj ekonomiji. Ukazuje i da problem Evrope nije ograničen samo na energente, već obuhvata i pristup rudnim bogatstvima, mineralima i sirovinama, što dodatno ugrožava industrijsku bazu kontinenta. Naglašava i da Evropska unija, u svom sadašnjem obliku, nije u potpunosti odraz interesa naroda Evrope, već da je riječ o složenom sistemu koji tek očekuju ozbiljni ekonomski i politički izazovi.
Na kraju, Škobalj upozorava na ključnu činjenicu koja će, kako ističe, odrediti budućnost evropske ekonomije.
- Zemlje koje ne budu imale stabilne izvore energije neće moći da održe proizvodnju, a bez proizvodnje nema ni ekonomske snage ni dugoročnog razvoja - naveo je on.
Prije eskalacije sukoba na Bliskom istoku, kroz Hormuz je prolazilo oko 17-20 miliona barela nafte dnevno, što čini petinu svjetske morske trgovine naftom i premašuje ukupnu dnevnu potrošnju Evropske unije. Danas je taj protok ozbiljno ugrožen zbog napada na tankere i povlačenja osiguravajućih kuća. Osiguranje za jedno putovanje tankera poraslo je sa 40.000 na između 600.000 i 1,2 miliona dolara, što znači da je rizik poskupio i do trideset puta. To direktno utiče na cijenu nafte, koja je sa 60 dolara po barelu na početku godine prešla 100 dolara, povećavajući se za više od 70 odsto.
Evropa u ovu krizu ulazi sa već narušenom energetskom pozicijom. Umjesto stabilnih i jeftinih ruskih isporuka, Evropa se okrenula tečnom gasu iz SAD, Norveške i Sjeverne Afrike, uz veći oslonac na Bliski istok. Istorijski podaci pokazuju da svaki rast cijene nafte od 10 odsto podiže inflaciju u EU za 0,2-0,3 procentna poena. Sa rastom od 70 odsto, pritisak na inflaciju mogao bi dostići i do dva procentna poena. Njemačka industrija već osjeća posljedice, sa padom proizvodnje do 10 odsto.
Članice Međunarodne agencije za energiju (IEA) odlučile su da oslobode 400 miliona barela iz rezervi kako bi ublažile nagle oscilacije, ali analitičari ocjenjuju da to može pokriti tek četiri dana globalnih potreba. Prema njihovim ocjenama, Evropa je nakon uvođenja sankcija Rusiji praktično izgubila stratešku alternativu za energiju iz Persijskog zaliva i postala talac geografije, ali i sopstvenih političkih odluka.
Rusija, kao jedan od najvećih izvoznika nafte, nije osjetila značajan pad zbog sankcija. Viškovi nafte nastali zbog zabrane izvoza, kao i posledice rata na Bliskom istoku, preusmjerili su isporuke ka Indiji i drugim azijskim tržištima, što joj daje potencijalnu tržišnu prednost. Evropa, s druge strane, ostaje najveća žrtva ovih sukoba, sa samo simboličnim energetskim rezervama i ogromnim ekonomskim gubicima koji se mjere stotinama milijardi evra.
Najcrnji scenario, prema procjenama analitičara, nastupa ako Hormuški moreuz ostane zatvoren narednih nekoliko sedmica. U tom slučaju, cijena nafte mogla bi da poraste i preko 150 dolara po barelu, a pritisak na ekonomije Evrope bio bi katastrofalan.
Ono što je dodatno uzdrmalo strahom obuzete svjetske berze, jeste da su obustavljeni svi radovi na gasnom polju Šah u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, ali i u luci Fudžaira, ključnom izvoznom terminalu gdje je utovar nafte državne kompanije ADNOC zaustavljen.
Ovi uzastopni poremećaji, a što je izgleda i taktika Irana, prijete da potpuno prekinu preostali izlaz ovog proizvođača iz OPEK-a za izvoz sirove nafte ka svjetskim tržištima, što bi moglo dodatno produbiti postojeću krizu. Druga izvozna čvorišta UAE nalaze se unutar Persijskog zaliva, koji je praktično odsječen od svijeta zbog iranske kontrole nad Ormuskim moreuzom, uskim prolazom između Irana i Omana kroz koji inače prolazi petina svjetske ponude nafte.
Specijalni predstavnik ruskog predsednika za investicije i ekonomsku saradnju sa inostranstvom i šef Ruskog fonda za direktna ulaganja Kiril Dmitrijev kaže da će Evropa u jednom trenutku biti u poziciji da moli za dodatne količine ruskog gas. Kako je istakao, prema prognozama Ejč-Es-Bi-Sija, cijene prirodnog gasa u Evropi 2026. godine biće za punih 40 odsto veće nego što je ranije projektovano. To će, prema njegovom mišljenju biti katastrofalno za industriju i domaćinstva, jer se radi samo o početku najveće energetske krize u istoriji.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.