Duško Kojić: Crkvenu imovinu nećemo dati nikome

Imovinu Srpske pravoslavne crkve (SPC) u Mostaru nećemo nikome prepustiti. Ona nije izgubljena i naše je vlasništvo, a nikako "državno", kazao je ovo u intervju "Glasu Srpske" starješina Saborne crkve u Mostaru Dušan Kojić sa kojim smo razgovarali o otimanju crkvene imovine u gradu na Neretvi, ali i problemima sa kojima se suočavaju Srbi u ovom dijelu BiH.

Postavlja se i pitanje šta će tek biti sa imovinom Srba, ako se već otima zemljište crkve.

- Primjer crkve pokazuje da neće biti dobro ni kada je riječ imovini Srba u Mostaru, a koji su već odavno napustili ovaj grad - kazao je Kojić, koji se osvrnuo i na opstrukcije kada je riječ o obnovi i izgradnji pravoslavne svetinje u tom gradu.

GLAS: Opštinski sud u Mostaru je upisao u gruntovnicu da je "država" vlasnik dva groblja, u Vrapčićima sa kapelom i u Gornjim Vrapčićima sa crkvom. Šta se desilo? Da li je iko od predstavnika SPC u Mostaru imao informaciju da se to događa?

KOJIĆ: Znali smo da je samo u toku postupak harmonizacija u Mostaru. Uglavnom, ta harmonizacija je proces kojim se upoređuju podaci iz grunta i katastra, da bi bilo utvrđeno pravo stanje, odnosno ko je posrednik, ko je vlasnik. I po nekoj logici crkva je vlasnik zemljišta tamo gdje se ona nalazi i gdje je groblje. Ljudi su kroz vijekove poklanjali tu imovinu crkvi i čak je kod ta dva groblja kupila i dodatno zemljište da bi se ono proširilo. Sve to se upisivalo na crkvu. I ono što je istina u ovom slučaju jeste da smo mi u katastru ostali posjednici i vodimo se tako na oba groblja sa crkvom i kapelom. I u tom smislu mi trenutno nemamo problem da će neko sad nas tu izbaciti ili da će ući da naruši na bilo koji način groblje.

Crkva je morala biti upisana i kao vlasnik. Brinemo se o tim grobljima i kapelama. Tako je vijekovima. Na tim grobljima su grobovi još iz 1840. godine. Ono što sam uspio da saznam od advokata i ljudi koji se bave ovim slučajem je da smo u postupku te harmonizacije mi bili stranka koja je zainteresovana za te određene parcele te da je sud bio obavezan da obavijesti sve stranke u tom procesu.

U ovom slučaju to se nije desilo. Niko nas nije obavijestio. Vjerovatno, kako saznajemo ovih dana, to je sve objavljeno na oglasnoj tabli suda. Ali mi niti idemo u sud, niti imamo priliku da pogledamo te oglase. Sa druge strane SPC Mostar nije nepoznata stranka. Svi znaju gdje su naše kancelarije. Dakle, da su htjeli mogli su nas lako obavijestiti.

GLAS: Čemu sve to vodi?

KOJIĆ: Na crkvu kao instituciju u našem narodu gleda se sa velikim poštovanjem. Meni ovdje veću zabrinutost izaziva činjenica da kada je neko sada ovo uradio crkvi, šta se onda dešava sa imovinom ljudi koji su nekada živjeli u Mostaru, a danas ih nema, kao ni nikoga od njihovih srodnika da se postara i kaže da je to njihova imovina.

Postoji tu velika zabrinutost. Srbi su generalno imali jako mnogo imovine u Mostaru pa se postavlja pitanje šta će se sada dešavati sa svom tom imovinom. Po ovom primjeru činjenica je da neće biti dobro.

GLAS: Naveli ste da ste u kontaktu sa advokatima koji zastupaju SPC u ovom slučaju. Šta kažu oni?

KOJIĆ: Imamo našu pravnu kancelariju u Mostaru i Banjaluci. Oni ne istupaju u javnost dok ne provjere sve informacije. Pokrenuli su postupak, odnosno nastoje da dobiju sve izvode iz registara, katastra i grunta, odnosno sve spise koji dokazuju "kretanje" tih parcela kroz istoriju, čije su bile vlasništvo i posjed.

Kada budu imali sve informacije, saopštićemo ih javnosti. Nastaviće da preuzimaju sve pravne korake koji slijede. Advokati će nastojati da rasvijetle čitav slučaj. Ovdje ništa nije izgubljeno. Mi smo po papirima posjednici i nastavljamo da se borimo i za vlasništvo.

GLAS: Šta o svemu kažu građani sa kojima ste razgovarali? Da li strahuju za svoju imovinu?

KOJIĆ: Bio sam kod ljudi koji žive u Vrapčićima i oni su mnogo zabrinuti. Osjećaju nelagodu zbog svega što se dešava. Jednostavno kada vide da se ovo dešava crkvi, onda se pitaju šta će se desiti njihovoj imovini.

GLAS: Srbi u Mostaru do sada su se suočavali sa raznim pritiscima i napadima. Na igralištima su iscrtavani ustaški simboli, napadani stari i nemoćni, a na meti je bila i Saborna crkva. Da li su i to na neki način poruke Srbima da nisu dobrodošli u tom gradu?

KOJIĆ: Tužno je sve to gledati. Srbi pokušavaju da žive ovdje kao u svom gradu. Pokušavaju da doprinesu gradu koliko mogu, ali da i uspostave odlične odnose sa svim svojim komšijama i onda se s vremena na vrijeme pojave te nemile scene i događaji, koji nas uznemire, a da ne kažem na kraju krajeva i vrate u realnost.

Ali, hajde da ne idem toliko daleko, to sve nije nimalo prijatno posmatrati, naročito sa pozicije sveštenika, jer ti ljudi dolaze u crkvu da govore o svojim problemima. Tako da često slušam o svim tim i takvim stvarima.

GLAS: Ti napadi uglavnom ostaju nerasvijetljeni.

KOJIĆ: Pa, uglavnom nisu rasvjetljeni. I nedavno na Vladičanskom dvoru imali smo ispisane ružne poruke. Tu je i napad na Sabornu crkvu u decembru 2022. godine. Nevjerovatno je da to nije istraženo do kraja i da nisu pronađeni počinioci.

Ali takva je realna situacija da niko nije kažnjen. Tu su institucije i te kako zakazale, kao što su zakazale i sa obnovom Saborne crkve. Možda je i to poruka da nismo dobrodošli ovdje.

GLAS: Sa kojim se još problemima suočava pravoslavno stanovništvo u gradu na Neretvi?

KOJIĆ: Najveći problem je pitanje zapošljavanja. Jako je teško doći do radnih mjesta u institucijama. Naravno, tu je i problem pravoslavne vjeronauke, koja još nije u svim školama uvedena kao predmet.

Tu je i pitanje srpskog jezika i nacionalne grupe predmeta kojih nema ni u jednoj školi. To su neki najkrupniji problemi sa kojima se Srbi trenutno susreću u gradu Mostaru.

GLAS: Koje je obrazloženje institucija kada je riječ o tome da u škole nije uveden srpski jezik?

KOJIĆ: Mislim da tu jednostavno ne postoji dobra volja. Postoji i neka zakonska regulativa po kojoj treba da bude određen broj djece u jednoj školi da bi uveli nacionalnu grupu predmeta i srpski jezik. Sada mi te uslove, čini mi se, samo u jednoj školi ispunjavamo.

Činjenica je da u Mostaru Srbi žive na više lokacija, idu u školu tamo gdje žive. To je bila i preporuka crkve da se oni ne grupišu u neke nacionalne grupe, u smislu da se odvajaju od ljudi sa kojima žive. Odnosno da budu tamo gdje se trenutno nalaze.

Kao odgovor na taj problem organizovali smo školu srpskog jezika, kulture, istorije i tradicije svake druge subote u crkvenim prostorijama zajedno sa "Prosvjetom". Tako pokušavamo da djeca nadoknade ono što ne mogu da uče u redovnoj školi. Nadam se da će doći vrijeme da i u školama djeca uče srpski jezik i nacionalnu grupu predmeta.

GLAS: Kako u budućnosti vidite život Srba u gradu na Neretvi?

KOJIĆ: Ako uzmemo u obzir hrabrost ljudi koji žive ovdje i njihovu odlučnost da uopšte budu ovdje, mislim da ćemo biti brojnija zajednica nego danas. Zapravo, želim da vjerujem da će biti tako.

Vjerujem i da ćemo obnoviti crkvu, ma koliko god opstrukcija i osporavanja tu bilo. Nadam se da sve ono sa čim se borimo danas nećemo imati u budućnosti. Imam optimističan pogled na budućnost u Mostaru. Želim da vjerujem da to može biti tako.

GLAS: Obnova i izgradnja Saborne crkve u Mostaru ušla je u 16. godinu i ne nazire se kraj radovima. Šta je razlog što taj posao još nije završen?

KOJIĆ: Nedostatak novca, ali još više od toga nezainteresovanost institucija. Uglavnom većinu sredstva do sada za obnovu, a to se uglavnom odnosi na grube građevinske radove, dobili smo od Republike Srpske i Republike Srbije. Oni su sa te strane pokazali ozbiljnost i zainteresovanost i svaki mogući trud i napor su uložili da učine sve moguće da obnovimo Sabornu crkvu.

Sa druge strane nemamo tu zainteresovanost drugih institucija, odnosno Vlade Hercegovačko-neretvanskog kantona, Vlade FBiH i nivoa BiH koji treba i mogu da nam pomognu u obnovi Saborne crkve. Potrebna je veća pažnja ljudi koji vode te institucije. Nama nedostaje sigurno više miliona maraka za radove na obnovi svetinje.

GLAS: Koja je Vaša poruka svima koji žive u Mostaru?

KOJIĆ: Da se čuvaju. Da čuvaju i svoje srce i svoje emocije, ali i ljudskost. Treba da budu iskreni jedni prema drugima. I treba da se raduju. Život ima toliko dobrih, lijepih i vrijednih stvari da se radujemo i treba da to iskoristimo. 

Sve manje ljudi

GLAS: Koliko trenutno Srba živi u Mostaru?

KOJIĆ: To je prema popisu jedan broj, a u realnoj situaciji on je mnogo manji. Negdje oko 3.000 Srba koji danas žive, rade i školuju svoju djecu u Mostaru. Prije rata je bilo sigurno više od 20.000 onih koji su se izjašnjavali kao Srbi, a bio je i veliki broj onih koji su se izjašnjavali kao Jugosloveni.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.