Dr Mirko Šošić: Ubistvo Najdanovića poruka svim Srbima

Sarajevo - Ni u bližoj, ni i daljoj prošlosti u Sarajevu nije zabilježena veća golgota od ove koju smo preživjeli u proteklom ratu. Od više od 450 ljekara, koji su napustili Sarajevo, poslije rata vratilo se svega njih nekoliko.

Rekao je to "Glasu Srpske" akademik prof. dr Mirko Šošić, koji je prije rata u bolnici "Koševo" bio šef Grudne hirurgije.

Kazao je da je odmah na početku rata u Sarajevu stvarana atmosfera u kojoj su Srbi bez povoda bili sumnjivi, krivi bez krivice, strano tijelo, neprijatelji...

- Pokušaj ubistva dekana Medicinskog fakulteta prof. dr Boriše Starovića desio se 4. aprila 1992. godine prilikom polaska na posao. Poslije strašnog mučenja, bez optužbe i suđenja 14. avgusta ubijen je prof. dr Milutin Najdanović. Primarijus dr Gojko Šurbat ubijen je iz snajpera na kućnom pragu, a istog dana iz snajpera na povratku sa posla teško je povrijeđen prof. dr Žarko Mijatović - sjeća se dr Šošić.

Dodaje da je dr Miladin Čuković ubijen 30. jula 1993. godine u krugu bolnice.

- Tokom rata na balkonu Klinike za očne bolesti, na radnom mjestu, ubijen je dr Vladimir Bilenki - rekao je dr Šošić.

Sa posebnim pijetetom sjeća se dr Najdanovića.

- Nikakav nacionalizam se ne može vezati za prof. Najdanovića. Najpoznatiji sarajevski intelektualci bili su mu prijatelji - kazao je on i dodao da je dr Najdanović u ratu hapšen i zatvaran u više navrata.

- Hapšenja profesora Najdanovića i njegovo monstruozno ubistvo bilo je poruka svima da za Srbe u Sarajevu nema ni pravde, ni zakona. Sve institucije, počev od suda, policije, radile su mimo zakona. Nikada dr Najdanović nije dobio optužbe, niti mu je suđeno - kaže dr Šošić i dodaje da Srbi nisu imali šansu da se brane od atmosfere bezvlašća.

- Tragedija zatvaranja, a potom i svirepo ubistvo dr Najdanovića bilo je jedan od pokazatelja moralnog, pravnog i ljudskog posrnuća. Ne znam da li od straha ili zbog karijere, niko od prijatelja koji su mu sjedili u kući, jeli, pili i gostili se, nije ni telefonom intervenisao da se pusti iz zatvora. To nije ništa drugo do saučesništvo. Niko od tih "velikih imena i prijatelja" nije ni pokušao da ga spasi. Šta je to do moralni slom, degeneracija društva, poraz morala i svega ljudskog. Takav oblik ponašanja zavladao je u Sarajevu - sjeća se dr Šošić.

Kazao je da je istraživanjem progona, ubistava, zatvaranja i maltretiranja ljekara u Sarajevu došao do više od 460 imena.

- Više od 200 njih bili su ljekari specijalisti sa Kliničkog centra "Koševo". Ubijeno ih je najmanje od 12 do 15, a mnogi od njih umrli su na misteriozan način. Riječ je o nepotpunim podacima. Po zatvorima ih je bilo na desetine, a odvođeni su tamo sa ili bez optužnica, osuđivani bez sudskog procesa i bez ikakvog prava da se brane - kazao je dr Šošić.

U zatvoru su bez suđenja, zbog navodnog pokušaja bjekstva, gotovo šest mjeseci tamnovali prof. dr Marko Vuković, primarijus dr Nemanja Veljkov, dr Dejan Kafka, dr Rajko Medenica i drugi.

- Godinama se traga za ljekarima koji su izbjegli iz Sarajeva i dopunjava spisak onih koji su nekada radili i živjeli u ovom gradu - rekao je dr Šošić.

Identifikacija

Identifikacija dr Najdanovića na "Koševu" bila je potresna.

- Kada sam toga jutra 14. avgusta 1992. godine došao na kliniku da primim dužnost, dočekale su me uplakane sestre ispričavši mi o ubistvu dr Najdanovića. Bilo je strašno i slušati. Najdanovićevo ubistvo je bila neka vrsta definitivnog povoda da bježim iz Sarajeva. Jasno je bilo da u Sarajevu nema nikakve šanse da se živi - rekao je on.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.