Dr Milan Blagojević, profesor ustavnog prava, za Glas Srpske: Ustavni sud BiH falsifikovao najvažniju odluku

Rad Ustavnog suda BiH obilježilo je nekoliko njegovih odluka koje predstavljaju školske primjere ne samo voluntarizma u ustavnosudskoj praksi, već i nečega što je opasnije od proizvoljnosti u odlučivanju takve institucije. S tim u vezi je ne samo prva nego i najvažnija odluka tog suda za koju se u našoj javnosti kolokvijalno upotrebljava sintagma "odluka o konstitutivnosti naroda", kaže profesor ustavnog prava dr Milan Blagojević.

* GLAS: Kako ocjenjujete rad Ustavnog suda BiH, posebno imajući u vidu aktuelna dešavanja u vezi sa Danom RS?

BLAGOJEVIĆ: Rad tog suda obilježilo je nekoliko njegovih odluka koje predstavljaju školske primjere ne samo voluntarizma u ustavnosudskoj praksi, već i nečega što je opasnije od proizvoljnosti u odlučivanju takve institucije. S tim u vezi je ne samo prva nego i najvažnija odluka tog suda za koju se u našoj javnosti kolokvijalno upotrebljava sintagma "odluka o konstitutivnosti naroda". Kada se taj predmet iz 1998. godine pažljivo analizira, može se zapaziti ne samo voluntarizam u sudijskom odlučivanju, već i nešto što predstavlja neistinito prikazivanje, pa ako hoćete i prikrivanje činjenica koje su bile i do danas su ostale od kardinalne važnosti ne samo za ustavnopravne nego i za svekolike društvene odnose u RS i BiH.

* GLAS: Šta se konkretno dogodilo u tom predmetu?

BLAGOJEVIĆ: U tom predmetu najprije je traženo izuzeće tadašnjeg predsjednika Ustavnog suda BiH Kasima Begića i sudije Jozefa Marka od odlučivanja o zahtjevu Alije Izetbegovića. Takav zahtjev je postavljen zbog toga što je Begić bio predsjednik Ustavnopravne komisije Parlamenta FBiH u ime koje je 5. juna 1996. predložio 36 amandmana na Ustav FBiH. Među njima je bio i prijedlog da su Bošnjaci i Hrvati konstitutivni narodi u tom entitetu. Begić je bio i ekspert u Izetbegovićevom timu na pregovorima u Dejtonu, pa i zbog toga nije mogao odlučivati o Izetbegovićevom zahtjevu. Sudija Marko je bio član radne grupe takozvane Venecijanske komisije koja je 27. jula 1996. u postupku pomaganja o amandmanskom usaglašavanju entitetskih ustava sa Ustavom BiH, između ostalog, zaključila: "Sasvim je regularno da se FBiH definiše kao entitet Bošnjaka i Hrvata, a RS kao nacionalna država srpskog naroda". Iz navedenog je više nego jasno da ova dvojica sudija ni u pravnom, ni u moralnom pogledu nisu mogli učestvovati u odlučivanju o Izetbegovićevom zahtjevu u navedenom predmetu, jer su nekoliko godina prije toga bili učesnici u kreiranju upravo onih ustavnih rješenja koje je Izetbegović htio da ospori svojim zahtjevom. Ove činjenice su ostale gotovo prećutane u domaćoj javnosti, a poražavajuće je i predstavlja zloupotrebu ustavnosudijske funkcije je da Begić i Marko ne samo što nisu bili izuzeti od odlučivanja u ovom predmetu, nego su učestvovali u glasanju kada se odlučivalo o njihovom izuzeću. Dakle, i glasovima ove dvojice sudija je odlučeno da oni ne budu izuzeti iz odlučivanja, čime im je na protivustavan način omogućeno da preglasavanjem usvoje Izetbegovićev zahtjev.

* GLAS: S obzirom na sve što ste rekli, ne čudi što je usvojen zahtjev Alije Izetbegovića. Da li je već tada utaban put za rad Ustavnog suda BiH koji godinama izaziva pravne kontroverze?

BLAGOJEVIĆ: Tako je. Stvari se ne završavaju na onome što sam prethodno rekao, jer je to bila samo uvertira u srž ovog problema. Da bi se to lakše razumjelo, podsjetiću da je Izetbegović u svom zahtjevu tražio da bude ukinuta odredba člana 1. Ustava RS prema kojoj je Srpska bila definisana kao država srpskog naroda i svih građana koji u njoj žive. Izetbegoviću su smetale riječi da je RS država, pa uz to još i srpskog naroda, iako je to zaključila radna grupa Venecijanske komisije. Izetbegović je tražio i da Ustavni sud BiH odluči da su Bošnjaci, Hrvati i Srbi konstitutivni na cijeloj teritoriji BiH, a navodno pravno uporište za to želio je ishoditi iz jedne deskriptivne sintagme na kraju preambule Ustava BiH, nakon koje slijedi normativni dio tog Ustava. Na kraju navedene preambule se kaže da su Srbi, Bošnjaci i Hrvati, kao konstitutivni narodi, odlučili da donesu Ustav BiH. Potom slijedi normativni dio tog Ustava. Drugim riječima, ono što predstavlja pravne norme Ustava BiH slijedi tek nakon ove njegove preambule, tako da ona nema normativne iskaze. Jednostavnije kazano, nijedna riječ iz te preambule nije pravno pravilo ponašanja, pa tako ni riječi konstitutivni narodi. Da je kojim slučajem u preambuli rečeno, na primjer, da se Bošnjaci, Srbi i Hrvati smatraju konstitutivnim narodima na cijeloj teritoriji BiH, onda bi to bila pravna norma, to jest pravilo ponašanja. Međutim, takvog nečeg nema ni na koji način u preambuli Ustava BiH, usljed čega ta preambula ne sadrži bilo koju pravnu normu, pa ni onu koju je po svaku cijenu želio iskonstruisati Izetbegović. Ovo se još bolje može shvatiti ako se ima u vidu da tek nakon takve preambule, slijedi normativni dio Ustava BiH, odnosno dio tog Ustava koji sadrži pravne norme, ali ni u jednoj od tih normi nije na bilo koji način propisana obaveza da su Srbi, Bošnjaci i Hrvati konstitutivni narodi na cijeloj teritoriji BiH. S obzirom na to da ni u normativnom dijelu Ustava BiH nije propisana takva obaveza, onda slijedi jedino ispravan zaključak da Ustav BiH nijednim svojim dijelom, odnosno ni preambulom, a ni normativnim dijelom, nije propisao konstitutivnost naroda na cijeloj teritoriji BiH.

* GLAS: Na koji je način, prosto rečeno, upakovana ta odluka o konstitutivnosti naroda?

BLAGOJEVIĆ: Pošto stvari stoje na opisani način, planerima odluke koja će ići u prilog Izetbegovićevom zahtjevu bilo je potrebno da pošto-poto isfabrikuju da preambula Ustava BiH ima normativni karakter, kako bi nakon toga bilo rečeno da riječi "konstitutivni narodi", s kraja te preambule, predstavljaju pravnu normu koja obavezuje. Upravo na ovoj tački tog predmeta izlaze na vidjelo voluntarizam i prikrivanje činjenica, do kojih je došlo prilikom pisanja većinske odluke u tom predmetu. Za tu odluku je glasalo dvoje sudija Bošnjaka - Kasim Begić i Azra Omeragić i troje sudija stranaca - Jozef Marko, Luj Favore i Hans Danelius. U odluci je navedeno da odredbe preambule Ustava BiH nisu samo opisne, već im je takođe data moćna normativna snaga, iz čega je izveden zaključak o navodnoj konstitutivnosti Bošnjaka, Srba i Hrvata na cijeloj teritoriji BiH. Iz toga proizlazi da su takav stav u pogledu pravne prirode preambule zauzeli dvoje sudija Bošnjaka i sve troje sudija stranaca, što je opasna neistina u toj većinskoj odluci. Ona se razotkriva tek čitanjem izdvojenog mišljenja sudije Hansa Daneliusa.

* GLAS: Šta je on naveo u izdvojenom mišljenju?

BLAGOJEVIĆ: On sasvim jasno ističe da preambula Ustava BiH, pa ni njen dio u kojem je upotrijebljena sintagma "konstitutivni narodi", ne sadrži nikakvu pravnu normu iz koje bi slijedili specifična prava ili obaveze. Sudija Danelius svoje izdvojeno mišljenje s tim u vezi doslovno završava ovako: "Prema tome, utoliko što navedena odredba označava tri naroda kao konstitutivna, to čini samo u kontekstu donošenja i proglašavanja Ustava BiH, te se za ovu odredbu ne može smatrati da utemeljuje bilo kakvo pravilo normativnog karaktera ili da stvara bilo kakve ustavne obaveze." Iz ovoga je više nego jasno da je prava istina o preambuli Ustava BiH ne ono što je napisano u pomenutoj većinskoj odluci, već ono što stoji u izdvojenom mišljenju sudije Daneliusa i u izdvojenim mišljenjima dvoje srpskih sudija Snežane Savić i Vitomira Popovića i dvoje hrvatskih sudija Mirka Zovka i Zvonka Miljka. Oni su, kao i sudija Danelius, u svojim izdvojenim mišljenjima argumentovano ukazali da preambula Ustava BiH ne sadrži bilo kakvo pravno pravilo, odnosno da ne propisuje bilo kakvo pravo niti obavezu. To u konačnom znači da je pet sudija odlučilo da preambula Ustava BiH ne propisuje prava ili obaveze za bilo koga, a da je ostalih četvoro sudija glasalo suprotno od toga. Očigledno je da odluka petoro sudija o preambuli Ustava glasi sasvim drugačije od onoga što je prikazano u većinskoj odluci koju je potpisao tadašnji predsjednik Ustavnog suda BiH Kasim Begić. To ukazuje ne samo na neistinu koja je o tome sadržana u njoj, već i na ozbiljnu zloupotrebu ustavnosudijske funkcije.

* GLAS: Koji su bili razlozi za takvo postupanje, da li su to politički razlozi ili postoje funkcionalni problemi u domenu prava?

BLAGOJEVIĆ: Dozvolite mi da prije nego što odgovorim na Vaše pitanje podsjetim na još jednu činjenicu. Naime, koliko je navedena većinska odluka neustavna, svjedoči na svoj način i jedno izdvojeno mišljenje sudije Konstans Greve, koja je u Ustavni sud BiH imenovana nakon svega ovoga. U jednom predmetu koji nema veze sa onim prethodnim, ova sudija je u postupku za ocjenu ustavnosti Zakona o slavama i svetkovinama RS u izdvojenom mišljenju istakla da su odlukom u predmetu o konstitutivnosti naroda bošnjački, hrvatski i srpski narod proglašeni konstitutivnim narodima na teritoriji BiH. Vjerujem da ova sudija nije bila svjesna kako je tim riječima rekla u stvari da nije Ustav BiH taj koji je propisao konstitutivnost naroda, već je to učinjeno pomenutom većinskom odlukom o kojoj sam prethodno govorio, a koja predstavlja eklatantno kršenje Ustava BiH. Što se tiče Vašeg pitanja, mislim da su samo politički razlozi uticali na donošenje navedene većinske odluke Ustavnog suda BiH. Drugim riječima, ta odluka je bila i ostala instrument u rukama Izetbegovićeve politike, poslije čega je uslijedila revizija Ustava RS. Kao rezultat te revizije dobili smo kategorije takozvanog vitalnog nacionalnog interesa i Vijeće naroda RS u čijim temeljima je neustavnost, koja se nalazi i u drugim odredbama Ustava RS kao što su odredbe o kvotama ministara u Vladi RS iz reda određenog naroda i brojne druge odredbe. Što se tiče drugog dijela Vašeg pitanja, koje se tiče problema u domenu prava, to objektivno nije bio problem. Ustav BiH je više nego jasan. Nije problem u tom ustavu, već u njegovoj pogrešnoj interpretaciji od strane onih koji su kreirali i donijeli navedenu neustavnu većinsku odluku. Ona je nakon toga upotrebljavana i u drugim odlukama Ustavnog suda BiH. Na nju se Ustavni sud BiH poziva i u odluci od 26. maja 2016, kojom neustavno želi nametnuti obavezu da se jezik kojim govore Bošnjaci mora nazivati "bosanskim jezikom", te u neustavnoj odluci o 9. januaru kao Danu RS.

* GLAS: Šta su rješenja za prevazilaženje ovih problema?

BLAGOJEVIĆ: Kao prvo, RS mora istrajavati na donošenju zakona o Ustavnom sudu BiH. Za donošenje tog zakona postoji osnov u Ustavu BiH, jer je u njemu dato pravo Parlamentu BiH da po isteku pet godina od imenovanja prvih sudija u taj sud zakonom propiše drugačiji način izbora troje sudija, koje je do tada birao predsjednik Evropskog suda za ljudska prava. Dakle, ova ustavna odredba ovlašćuje Parlament BiH da, bez izmjene Ustava BiH, donese zakon kojim bi prestala mogućnost da u tom sudu budu inostrane sudije i da umjesto njih budu domaće sudije koje bi birale domaće vlasti. Nedopustivo je da imamo strane sudije koje, kako je pokazala praksa, u pravilu preglasavanjem sa dvoje sudija Bošnjaka donose odluke na štetu RS. Kao drugo, RS nema razloga da se na bilo koji način obraća Ustavnom sudu BiH kako bi otklonio neustavnosti iz svojih odluka o kojima sam govorio. Iluzorno je očekivati da bi Ustavni sud BiH usvojio takav zahtjev, jer bi time ogolio sve neustavnosti u njegovom odlučivanju u pomenutom predmetu. RS umjesto toga treba da pristupi donošenju svog novog ustava iz kojeg bi trebale biti izbačene sve odredbe postojećeg Ustava koje su bile ugrađene na osnovu navedene neustavne većinske odluke o takozvanoj konstitutivnosti naroda.

Biografija

Dr Milan Blagojević ima pravničku karijeru dužu od 20 godina.

Duže od decenije je profesor ustavnog prava na više univerziteta u RS, na kojima je predavao predmete uvod u pravo, krivično pravo, upravno pravo i velike pravne sisteme. Napisao je 25 knjiga iz oblasti prava, 17 autorskih i osam koautorskih, te više desetina naučnih radova iz oblasti prava, objavljenih u domaćim i inostranim naučnim časopisima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.