Dosije "Glasa Srpske": Petnaest godina od smrti 12 beba u

Od rođenja Marko je potpuno zavisan od svoje majke. Sa zadovoljstvom mu je posvetila svaki trenutak svog života, a za uzvrat je dobila neopisivo mnogo ljubavi, kakvu samo dijete može da pruži

DVADESET PRVOG juna 1992. godine na svijet je došao dječak Marko Medaković, za koga bi njegova mama Snježana rekla "slatkiš kojeg su svi željno iščekivali". Rođen u vrijeme kada je banjolučkim porodilištem kružio plač majki, koje su nemoćno gledale prazne boce kiseonika i čekale da čudo spasi njihovu tek rođenu djecu. Na put majčinom najljepšem snu, sanjanom devet mjeseci, stale su sankcije Savjeta bezbjednosti Ujedinjenih nacija uvedene BiH, koje su zabranile i dopremu kiseonika, neophodnog novorođenčadima. Za Markove roditelje, Snježanu i Ratka iz Banje Luke, nastupili su dani najvećeg pakla, iščekivanja da li će se svijet smilovati i ostaviti dječaka u njihovom naručju ili ga zauvijek odnijeti. Prisjećaju se da su kao izbezumljeni hodali po bolnici, slušajući vijesti, nadajući se da će avion natovaren bocama kiseonika poletjeti sa Batajničkog aerodroma. Svaki dan pristizale su samo crnje vijesti. Ali, Markovo srce nije razmišljalo da se preda. Bez kiseonika je bio deset minuta, dok su ga prevozili od porođajne sale do intenzivne njege. Da je imao kiseonik za samo dva, tri udisaja njegov život bio bi potpuno drugačiji. Međutim, ti uzdisaji tek rođenog djeteta nanijeli su malom tijelu teške posljedice. Marko od tada diše samo trećinom pluća, na koji se nakuplja bronhijalni sekret. Onog trenutka kada Marko legne, cijela porodica počinje da strahuje da ga ujutro neće zateći živog. Posljedica nedostatka kiseonika su i hematomi na mozgu, kao i cerebralna paraliza i krivljenje kičme od nepravilnog držanja tijela. Od rođenja do danas, Marko je potpuno zavisan od svoje majke. Sa zadovoljstvom mu je posvetila svaki trenutak svog života, a za uzvrat je dobila neopisivo mnogo ljubavi, kakvu samo dijete može da pruži. - Kad je Marko bolestan, svi smo bolesni. Ruši nam se cijeli svijet. Teško je vidjeti dijete, koje je nemoćno da kaže šta ga boli. Kad Marko ide na spavanje, čitava kuća prestaje da živi - priča majka Snježana, koja osim Marka ima još dva sina Ognjena i Aljošu. Markove krupne crne oči njegova su komunikacija sa svijetom. U njima je sakrivena sva dječija radost, ljubav prema majci, ocu, braći, svojim drugarima... Ovaj veseli dječak velika je sreća ne samo njegove porodice, nego i svih koji ga poznaju. Kao i svi njegovi vršnjaci, Marko posjećuje dječije predstave, koncerte, voli da sluša Miroslava Ilića, odlazi na rođendane, maskenbale... Najviše vremena provodi u vrtiću za djecu s posebnim potrebama, gdje radi i njegova mama. Porodici Medaković najveći poklon na svijetu je Markov osmijeh, a on one najveće i najljepše čuva za svoju majku. Marko dobro vidi, čuje, ali ne može bilo šta da kaže. Njegova majka, ipak, razumije sve njegove potrebe. Zbog svog bola nanesenog prije 15 godina i Snježanino zdravlje je ozbiljno narušeno. Međutim, ova hrabra žena ni na trenutak nije pomislila da odustane od svog najvažnijeg cilja - da Marku život učini što ljepšim. - Ponekad sam umorna od svega toga, ali to je moj život. Takav kakav je. I ja ga volim - kazuje Markova mama. Bilo gdje da ide, i Marko ide s njom. Uvijek ima vremena i za prijatelje i za porodicu, ali sve to usklađuje s Markovim potrebama. Markovi roditelji nikad nemaju miran san, kako bi uvijek mogli da ga čuju. Ustaju tokom noći, samo da oslušnu da li diše i da ga okrenu na drugu stranu, jer se on sam ne može pomjeriti. Ali, nikad im, kažu, ništa nije bilo teško. Jer njihova zvjezdica sjajnija je od svakog bola i nevolje. Pričaju da je Marko dijete vrijedno svake brige, truda, patnje. Dijete koje je pobijedilo i najteže sankcije, koje je bilo jače od svih svjetskih dželata. (Kraj) Snježana MILANKOVIĆ (U ponedjeljak novi dosije: Samoubistva u Republici Srpskoj) DOKUMENTARNI FILM Student druge godine režije na Akademiji umjetnosti u Banjoj Luci Snježana Brezo snimila je početkom godine dokumentarni film o jednoj od banjolučkih zvjezdica Marku Medakoviću, koji će biti prikazan na Berlinskom filmskom festivalu. Priča o Marku, kazala je Snježana, promijenila joj je život, jer nikad u jednom djetetu nije srela toliko hrabrosti i snage s jedne i radosti s druge strane. - Nikad nisam upoznala osobu kao što je Markova mama, koja toliko zrači pozitivnom energijom. Poznavati takve ljude veliki je dar u životu - rekla je Snježana Brezo. ŽRTVA Marko Medaković jedina je od banjolučkih zvjezdica koja je proglašena civilnom žrtvom rata, jedina zvjezdica koja je ostala da sija poslije ljeta 1992. godine kada je zbog nedostatka kiseonika umrlo 12 njegovih vršnjaka. Za smrt djece na banjolučkom porodilištu nikad niko nije odgovarao.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.