Dodik: Nosim cipele broj 47, ali mogu povući više od 49 odsto BiH!

Vecernji.hr
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Dodik: Nosim cipele broj 47, ali mogu povući više od 49 odsto BiH!

U intervju za zagrebači Večernji list Milorad Dodik komentarisao je aktuelne događaje u BiH s posebnim osvrtom na aktuelne masovne proteste nazvane 'Bosanskim proljećem'

Predsjednik RS-a Milorad Dodik mogao je s distance promatrati posljednja zbivanja u dijelu Federacije BiH koja jedni nazivaju bosanskim, a drugi bošnjačkim proljećem. Ne niječući ogromno socijalno nezadovoljstvo s kojim se manipuliše, srpski lider bez ustručavanja tu antibirokratsku revoluciju povezuje s pokušajem promjene ustavnog uređenja zemlje koji je podržan od međunarodne zajednice s ciljem stvaranja bošnjačke države. Najavljuje da to neće dopustiti u RS-u! Dodik pozdravlja dolazak Milanovića tvrdeći da je eskalacija međunacionalnog nasilja zaustavljena zahvaljujući snažnom angažovanju hrvatskih i srpskih lidera.

Predsjedniče, miriše li vam na rat?

Ne!

A na obnovu sukoba?!

Ima onih koji ne isključuju mogućnost nekog rata.

Ko su ti?

Sav je problem u ovoj zemlji što se od nje pravi iluzija. A iluzija se pokazuje i kroz događaje koji su ovih dana u BiH na sceni. Svi nas strani diplomati uvjeravaju da je na djelu socijalni bunt svih građana, što, naravno, nije tačno. To se jasno može locirati na bošnjačka, muslimanska područja gdje je sve kulminisalo nasiljem.

Tvrdite li da nema socijalnog nezadovoljstva?!

Ne. Ljudi su vjerojatno motivirani socijalnim nezadovoljstvom, samo je problem što su u ranoj fazi ti protesti postali politički s jasnim zahtjevima, pa nije slučajno da su upravo ciljevi protesta bile županije/kantoni. Time se vrlo jasno pokušalo utjecati na ustavni poredak Federacije s tvrdnjama da su za sve krive županije/kantoni, a ne nedjelotovorna federalna vlast koja je cijelo vrijeme fingirana uz pomoć stranaca. Nasilnici koji su se pojavili među demonstrantima usmjereni su na županijske/kantonalne institucije kako bi uputili političku poruku da su županije/kantoni glavni krivci za sva zbivanja, čemu su prethodile kampanje kojima se ljude uvjeravalo u to. Vrlo se jasno vidjelo da je u svemu tome bilo plaćenika. Mi tačno znamo da su oni koji su sve pokrenuli u Brčkom, Sarajevu i Tuzli u jednoj nevladinoj organizaciji u Beogradu samo prije nekoliko dana dobili novac da bi to napravili.

Ko to radi?

Stranci nastoje opet proizvesti iluziju kako se ovdje bune svi, ali je i više nego očito da je sve nacionalno motivisano, locirano i provedeno. Dominantno su u protestima sudjelovali Bošnjaci. U Republici Srpskoj pak razne karikature, koje su pokušale proizvesti vijest, udruženja Bošnjaka ili nevladine organizacije koje se oslanjaju na institucije iz Sarajeva. Koliko je sve to providno pokazuje i činjenica s jedne lokalne televizije koja po cijeli dan prenosi "proteste". Kada su jednoga čovjeka pitali ide li na proteste, on je odgovorio: "Ne, idem u Dom zdravlja.". Međunarodna zajednica u svemu tome nije nevina.

Propao projekt Komšić

Možete li reći ko iz međunarodne zajednice stoji iza toga?

Njihove obavještajne strukture su već dulje aktivne. A kada analizirate saopštenja ambasadora zemalja članica Savjeta za provođenje (PIC), koji su to potpisali, mnoge stvari postaju vam jasnije. Jednostavno je nevjerojatno da su svi gotovo napamet naučili isto saopštenje, a takvu ocjenu imate i u evropskim institucijama. Svi govore o probuđenoj BiH i kako je ovo dobro za evropski put BiH, kako daje nadu.

Ma to je potpuno pogrešna predstava, a možda čak i svjesno lažu sebi i svojoj javnosti. 

Vidjeli smo ono što se zbivalo u većinski bošnjačkom dijelu Federacije BiH, kako ocjenjujete ponašanje srpskih i hrvatskih vlasti u zemlji?

To je ključno pitanje. S punom odgovornošću tvrdim da su srpski i hrvatski zvaničnici spriječili doslovno da se u kontraprocesu okupe Srbi i Hrvati i da dođe do sukoba s Bošnjacima. To je istina. Ovdje u Banjaluci bilo je puno ljudi koji su bili spremni sukobiti se s onima za koje su smatrali da su napali Republiku Srpsku. I da nije odgovorne srpske politike, jednako kao i u Mostaru odgovorne hrvatske političke elite, pitanje je što bi se dogodilo. Nevjerojatno mi je da u takvoj atmosferi niko ne govori o onima koji su sudjelovali u neredima. Kakav je to sistem u kojemu bude povrijeđeno 140 policajaca, a samo 20-tak demonstranata. Problem su ovdje stranci koji podcjenjuju našu inteligenciju i mogućnost da analiziramo stvari.

Pročitao sam jedan dobar politički komentar, da jedna lasta ne čini proljeće!

Sve što zimi procvate, mraz jednostavno uništi. Ja sam svjestan da ovdje ima puno ljudi kojima je teško i koji teško žive, ali protesti nisu time motivirani. A naročito mi smeta kada to kažu ljudi koji dolaze izvana. Ovo je još uvijek koliko-toliko socijalno društvo. Ja sam u velikim zemljama vidio na stotine beskućnika koji spavaju na pločnicima, ne kupaju se, nemaju zube, nemaju socijalnu zaštitu, nemaju ništa. Ne kažem da i kod nas toga nema, ali u Banjaluci, Sarajevu, Mostaru nećete doživjeti da vidite čovjeka koji nema gdje spavati. A odete li u Vašington, vidjećete brojne beskućnike koji u februaru spavaju vani i niko ih ne primjećuje. Isto je tako i u Parizu... Ali, oni ne protestuju?!

Kako u BiH graditi zajedničku budućnost?

Ne zna se danas ko je više protiv ovakve BiH. BiH ne žele Bošnjaci jer ne žele Hrvate za partnere u Federaciji, a Srbe i Hrvate kao partnere na razini države. Oni žele državu za sebe. Nije to nikakva paranoja, nego činjenica. Zato je nemoguće izgraditi bilo kakvo povjerenje. Jedina šansa ove zemlje jest da se podijeli na tri države, koje bi mogle zajedničkim tijelima ustupiti određene nadležnosti kroz konfederalni odnos. U tome slučaju imali bismo potpunu liberalizaciju ekonomije, ljudi i ideja, a da svatko na svome području odlučuje sam o sebi. 

Kako u svim tim zbivanjima gledate na ponašanje vodećih bošnjačkih političara?

Posvađani su. SDP, SDA i SBB stalno rade jedni protiv drugih i nastoje se prevariti. To je mržnja. Samo ponekad pojavi se savezništvo protiv nekoga trećeg. Dugo su među Bošnjacima Srbi bili ujedinjujući faktor, a sada su to Hrvati. Kako su se razbili ti zahtjevi prema Srbima i Hrvatima, sada ta mržnja među njima doživljava eksploziju. Projekt Komšić pokazuje najbolje o čemu se radi. Za njega sam svojedobno ustvrdio da je političko nedonošče pobačeno na izborima. Sada vidim da sam bio u pravu. Ta je praksa napravila tektonske promjene. I na njihovu žalost, taj projekt dugoročno nije uspio. Osvijestio je mnoge i doveo BiH u prostor realnosti. Nema BiH ako Hrvati ne izaberu svoga člana Predsjedništva i svoje političare. Jednako to vrijedi i za Srbe, a i za Bošnjake. Ako se to ne želi, onda ćemo imati iluzije poput Komšića. Kod Bošnjaka se sije lažna nada da će vladati i u Banjaluci. Ja im poručujem da to neće nikada biti tako i da se vrijedi za to žrtvovati.

Čuli smo dosta vrućih izjava posljednjih dana, pa tako i izjavu predsjednika Izetbegovića da oni koji ne žele BiH mogu odmah otići, ali da sa sobom mogu ponijeti samo blato na cipelama.

Ja mu poručujem da mi želimo ostati na ovome području i da nas takvim izjavama neće uplašiti. Ne želimo biti organizovani kao sadašnja država BiH. To je razlika. A ako me pitate o odlasku, moj je odgovor Izetbegoviću da nosim cipele broj 47, ali da mogu povući više od 49 odsto BiH.

Pohvala Milanoviću

Srpski političari bili su u Beogradu u nedjelju, premijer Zoran Milanović bio je u Mostaru, turski šef diplomacije Ahmet Davutoglu, stigao je u Sarajevo. Može li se ta situacija protumačiti time da svatko svome jatu leti?

Naravno! I treba.

Kako komentišete dolazak Milanovića u Mostar, ali i žestoke osude tog čina?

Bio je potreban. U Mostaru su napadnuti prostori i institucije gdje dominantno žive Hrvati. A to nisu učinili Hrvati. Zato je pozitivno što je došao da smiri situaciju i onemogući revolt Hrvata, koji je bio opravdan. Zašto su baš Bošnjaci zapalili zgradu središnjice HDZ-a, ne mogu razumjeti niti opravdati, ali bih lakše mogao razumjeti da je to učinio neki Hrvat. A kada su se sjetili da bi to moglo izazvati ozbiljne probleme, otrčali su zapaliti i lokalnu organizaciju SDA. Nažalost, komentari i poruke na Milanovićev dolazak očekivani su. A ja moram reći da će Hrvatska i dalje dolaziti u Mostar, i obrnuto. Kao što će Beograd biti nazočan u Banjaluci. Da budem iskren, uvijek se bolje osjećam kada idem u Zagreb ili Beograd nego u Sarajevo, koje ne doživljavam ni na koji način.

Biste li dopustili da neko zapali predsjedničku palaču u kojoj se sada nalazimo?

Ne bih dopustio da neko zapali ijednu zgradu. Mi smo svoje republičke agencije organizovali da se to ne dogodi. Ovdje nitko neće baciti ni kamen. Ko baci kamen, biće mu uzvraćeno. Mene ne zanima priča koju su stvorili, o zajedništvu nasilnika i policije.

 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.