Diplomatama dosadne koktel zabave

Ono što britanski ambasadori stvarno misle o svojim domaćinima ne služi uvijek na čast diplomatiji, sudeći po nedavno objavljenim, direktnim, nekad i nepristojnim pismima, upućenim u London iz ambasada širom svijeta.

Do sadržaja pisama poslatih u britansku prijestonicu za posljednjih pola vijeka došao je Bi-Bi-Si, na osnovu Zakona o dostupnosti informacija, a prenosi agencija AP.

Pisma otkrivaju, između ostalog, i koliko su diplomatama dosadne bezbrojne koktel zabave, kao i njihovo ogorčenje neuspjehom britanske vlade da popravi svoj imidž u inostranstvu.

Britanski ambasadori koji su odlazili sa dužnosti sve do 2006. godine slali su u Ministarstvo spoljnih poslova izvještaje u kojima su davali ličnu ocjenu zemlje u kojoj su službovali.

- Bojim se da su među Latinoamerikancima, stanovnici Nikaragve bez sumnje najmanje pošteni i pouzdani, a najviše skloni nasilju i piću - napisao je odlazeći ambasador iz Nikaragve Rodžer Pinsent 1967. godine.

Bivši ambasador u Nigeriji Dejvid Hant je dvije godine kasnije pribilježio da vođe te afričke zemlje imaju "izluđujuću naviku da uvijek biraju pravac djelovanja koji će najviše naškoditi njihovim interesima".

Britanski ambasador na Tajlandu od 1965. do 1967. godine Antoni Rambold ismijevao je svoje domaćine, jer, prema njegovom mišljenju, nemaju kulturu.

- Nemaju ni književnost, ni slikarstvo, muzika im je čudna, vajarstvo, keramiku i ples pozajmili su od drugih naroda, arhitektura im je monotona, a uređenje kuća strašno - pisao je Rambold.

Britanski ambasador u Kanadi od 1981. do 1984. godine, lord Moran, nije imao naročito visoko mišljenje o Kanađanima.

- Svako ko je čak i osrednje dobar u onom što radi - književnosti, pozorištu, skijanju ili bilo čemu drugom, postaje važna ličnost u zemlji, dok se oni koji zaista odskaču od gomile uzdižu do nebesa i odmah dobijaju orden - napisao je Moran.

Druge diplomate su u svojim pismima kritikovale britansku birokratiju i ponekad dosadan svijet međunarodnih odnosa.

- Jedan od najvećih neuspjeha naše diplomatije je nesposobnost da se oslobodi imidža polucilindra, prugastih odijela, neodlučnosti i sklonosti ka šampanjcu - napisao je 1999. godine Dejvid Gor-But pripremajući se da napusti Nju Delhi.

Kokteli su prava smrt za nas, dodao je on i zaključio da je siguran da bi se 99 odsto njegovih kolega složilo s tim.

Britanski Forin ofis ukinuo je običaj slanja ovih pisama 2006. godine, pošto je pismo koje je uputio odlazeći ambasador iz Italije Ajvor Roberts dospjelo u medije.

- Da li je moguće da smo probijajući se kroz brojne biznis planove, ocjene sposobnosti... i druge pronalaske ovog doba menadžmenta, u stvari zaboravili šta je zaista diplomatija - napisao je Roberts.

Za razliku od Britanaca koji su ukinuli ovu vrstu komuniciranja, praksa internih ocjena zemalja domaćina i dalje se zadržala u međunarodnim poslovima.

Tako je početkom oktobra pažnju javnosti u regionu privukao šef misije UN u Crnoj Gori Aleksandar Avanesov, kada su navodi iz njegovog internog izvještaja u kojem je Podgorica ocijenjena kao "provincijski grad u kome je strancima otežan život", dospjeli u medije.

Avanesov se u izvještaju upućenom u sjedište UN požalio na visoke cijene stanova koji nemaju odgovarajući kvalitet, skupu struju, agresivne vozače, na problem nedostatka dobrih ljekara, stomatologa, vodoinstalatera, zidara, molera i drugih, nedostatak kulturnih sadržaja i slabe avionske veze sa ostatkom svijeta.

Orden Orlovih jaja

Lorens Darel započeo je dvadesetogodišnju diplomatsku karijeru u britanskom poslanstvu u Atini 1940. godine. Svoju simpatiju prema Grčkoj on izražava snažno i pomalo melodramatično: " Tako sam srećan što su Engleska i Grčka saveznici; sa svim svojim manama, obje predstavljaju nešto veličanstveno. U stvari pravi kosmički trio: Grčka, Kina i Engleska." Njegove usrdne nade da će poslije rata biti premješten na Rodos izjalovile su se kada su ga kao atašea za štampu poslali u Beograd, "centar varvarstva", kako on kaže, "koji se može porediti samo sa najvećim mrakom mračnog doba". Godine 1957. objavio je izvrsni "Diplomatski kor", u kojem je ovjekovječio muke diplomatskog kora u Jugoslaviji, od puta "Vozom proslave oslobođenja" od Beograda do Zagreba. Posebno se osvrnuo na ordene rijeke Save, orden Milosti i obilja s ukrštenim mačićima i titotalitarnog reda orlovih jaja sa žabljim kracima.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.