Deset godina od referenduma u Srpskoj, Karan poručio: Narod pokazao zrelost i odlučnost

BANjALUKA - Deset godina od održavanja referenduma na kojem je ogroman broj glasača potvrdio 9. januar kao Dan Republike Srpske nije samo podsjećanje na jedan uspješno organizovan dan glasanja, već i na obavezu da Republika Srpska čuva svoje ustavne nadležnosti, jača institucije i ima povjerenja u svoj narod, poručio je predsjednik Republike Srpske Siniša Karan

.

- Dejtonski ustavni položaj Srpske neće se očuvati prigodnim izjavama. Čuva se znanjem, upornošću, odgovornim odlukama i spremnošću da se o najvažnijim pitanjima razgovara i dogovara direktno sa narodom - istakao je predsjednik Karan u kolumni za

Medijski sistem Republike Srpske - SRNA povodom 10 godina od održavanja refernduma čije je pitanje bilo: "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike Srpske?", a na koje je pozitivno odgovorilo 99,81 odsto građana koji su izašli na glasanje.

Kolumnu predsjednika Karana Srna prenosi u cijelosti:

Riječ naroda o Danu Republike
 

Dvadeset petog septembra 2016. godine građani Republike Srpske odgovorili su na
pitanje: "Da li podržavate da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike
Srpske?" Deset godina kasnije, taj referendum ostaje jedan od najznačajnijih događaja u novijoj političkoj istoriji Srpske.

Tada je Republika Srpska, kroz svoje institucije i neposredno izjašnjavanje građana, pokazala da je sposobna da o pitanju od najvećeg javnog značaja odluku zatraži od naroda i tada je narod pokazao zrelost i odlučnost da odbrani svoj identitet.

Imao sam čast da budem predsjednik Republičke komisije za sprovođenje referenduma
i zato o njemu ne govorim samo sa vremenske distance kao profesor ustavnog prava. Pamtim odgovornost koju su preuzeli ljudi u institucijama, rada na pripremi izjašnjavanja i svijesti da će se o svakom koraku suditi i u Republici Srpskoj i izvan nje.

Referendum je održan. Narod je izašao na glasačka mjesta. Na postavljeno pitanje
potvrdno je odgovorilo 677.771 glasača, prema rezultatima koje je konstatovala
Narodna skupština Republike Srpske. Te činjenice su važne same po sebi. Ali, da bismo razumjeli zašto je taj dan postao prekretnica, moramo se vratiti ustavnom položaju Republike Srpske.

Prema dejtonskom ustavnom poretku, Ustav BiH je Aneks četiri Dejtonskog mirovnog sporazuma. U članu I/3 on izričito utvrđuje da se BiH sastoji od dva entiteta: Republike Srpske i FBiH. To nije naknadno političko tumačenje Dejtona, već tekst samog Ustava. Republika Srpska je jedan od dva ustavom imenovana entiteta koji čine unutrašnju strukturu BiH.

Ravnopravnost entiteta u dejtonskoj strukturi znači da se ustavni položaj jednog
entiteta ne može tretirati kao manje vrijedan ili privremen u odnosu na položaj
drugog, ili u odnosu na BiH.

Postojanje Republike Srpske, njeno ime, institucije i ustavne nadležnosti dio su poretka uspostavljenog Dejtonskim sporazumom. Ko želi da razumije BiH, mora početi od njenog Ustava, a ne od političke želje da taj Ustav izgleda drugačije.

I raspodjela nadležnosti potvrđuje značaj entiteta. Član III/3.a) Ustava BiH predviđa da funkcije i ovlašćenja koja Ustav nije izričito povjerio institucijama BiH pripadaju entitetima.

Dejtonski poredak se zato mora čitati u cjelini, on utvrđuje i zajedničke institucije i ustavni prostor Republike Srpske. Očuvanje tog prostora je zahtjev da se Dejton primjenjuje onako kako je napisan.

Preambula Ustava BiH imenuje Srbe, Bošnjake i Hrvate kao konstitutivne narode,
zajedno sa ostalima i građanima. Ta ustavna formula traži poštovanje ravnopravnosti naroda i prava svakog čovjeka.

Za srpski narod Republika Srpska predstavlja njegov najvažniji institucionalni okvir u BiH. Ona je ujedno dom svih njenih građana i odgovornost njenih institucija je da štite njen ustavni položaj i jednaka prava ljudi koji u njoj žive.

Zašto je 9. januar postao referendumsko pitanje

Deveti januar 1992. godine datum je nastanka Republike Srpske. Za srpski narod on
ima presudno istorijsko i političko značenje. Različito viđenje tog datuma među
narodima u BiH jeste činjenica koju ozbiljna ustavnopravna rasprava ne može
zaobići.

Ali ni ta razlika ne može izbrisati činjenicu da je Republika Srpska nastala i da je, kao jedan od dva entiteta, izričito navedena u dejtonskom Ustavu. Srpska je nastala prije ratnih sukoba. Srpska je formirana da se ne bi ponovio genocid nad srpskim narodom.

Referendumsko pitanje iz 2016. bilo je određeno jasno. Građani su upitani da li
podržavaju da se 9. januar obilježava i slavi kao Dan Republike. Kada se danas govori o tom referendumu, treba govoriti o pitanju koje je zaista bilo postavljeno. Ustavni i politički sporovi dovoljno su ozbiljni i bez pripisivanja referendumu sadržaja koji nije imao.

Ustav Republike Srpske daje Narodnoj skupštini ovlašćenje da raspiše republički
referendum. Njegov član 77 predviđa da Skupština o pojedinim pitanjima iz svoje
nadležnosti može odlučivati nakon prethodnog izjašnjavanja građana. Time je
referendum postavljen kao ustavni oblik neposrednog učešća naroda u odlučivanju.

On nije zamjena za Narodnu skupštinu, već način da Skupština, prije nego što
postupi u pitanju iz svoje nadležnosti, zatraži neposredan odgovor građana.
U tome vidim trajnu vrijednost referenduma iz 2016. godine. Republika Srpska je
pokazala da narodna volja može biti izražena kroz organizovan, javni i
institucionalan postupak.

Građani su dobili priliku da svoj stav iskažu glasanjem, a institucije su preuzele odgovornost da takav postupak pripreme i sprovedu. To je ozbiljan demokratski kapacitet. On se ne dokazuje riječima o narodu, nego spremnošću da se narod pita i da narod presudi.

Spor o kojem se mora govoriti otvoreno

Godišnjica referenduma obavezuje i na predstavljanje ustavnog spora koji
ga je pratio. Ustavni sud BiH je 2015. godine utvrdio da tadašnja odredba Zakona o
praznicima Republike Srpske, kojom je 9. januar bio određen kao Dan Republike, nije u saglasnosti sa Ustavom BiH.

U septembru 2016. Sud je privremenom mjerom obustavio primjenu odluke o raspisivanju referenduma. Poslije održanog glasanja, utvrdio je da odluka o referendumu nije u saglasnosti sa Ustavom BiH i poništio njegove rezultate.

Moje neslaganje sa pristupom koji je tada iskazan od Ustavnog suda BiH ne
zahtijeva da se postojanje ovih odluka prećuti. Naprotiv, spor se može razumjeti samo ako se jasno izloži - sa jedne strane, Republika Srpska je polazila od svog ustavnog ovlašćenja da o pitanju iz nadležnosti Narodne skupštine zatraži izjašnjavanje građana, a sa druge Ustavni sud BiH je zaključio da se konkretnim referendumskim pitanjem ponovo odlučivalo o pitanju o kojem je on već donio konačnu i obavezujuću odluku.

Međutim, ono što nijedna naknadna odluka ne može promijeniti jeste činjenica da je
izjašnjavanje održano i da su građani na postavljeno pitanje dali svoj kristalno jasan
odgovor. Referendum je održan, a narodna volja je iznad svake institucije, pa bio to i Ustavni sud BiH.

Temelj za buduća izjašnjavanja

Referendum iz 2016. nije sam po sebi stvorio novu ustavnu nadležnost Republike
Srpske. Pravo na referendum postojalo je u njenom Ustavu i prije tog dana. Ono što je 2016. stvorila jeste institucionalno iskustvo - pokazala je da Srpska može
pripremiti i sprovesti republičko izjašnjavanje i kada je ono izloženo izuzetnoj
političkoj pažnji i pritisku.

U raspravama o pitanjima koje spadaju u nadležnost institucija Srpske i o kojem je
potrebno čuti neposredan stav građana institucije imaju svoje ustavne dužnosti, a
građani pravo da se njihov glas čuje. Referendum je jedan od načina da taj glas bude neposredan, mjerljiv i javno iskazan.

Narodna volja tada dobija demokratski oblik, a institucijama ostaje da prema njoj postupaju u okviru svojih ovlašćenja.

Decenija od održavanja referenduma zato nije samo podsjećanje na jedan uspješno organizovan dan glasanja. Ona je podsjećanje na obavezu da Republika Srpska čuva svoje ustavne nadležnosti, jača institucije i ima povjerenja u svoj narod.

Dejtonski ustavni položaj Srpske neće se očuvati prigodnim izjavama. Čuva se znanjem, upornošću, odgovornim odlukama i spremnošću da se o najvažnijim pitanjima razgovara i dogovara direktno sa narodom.

Prije deset godina Republika Srpska je pokazala da je kadra da organizuje i iznese referendum. Njeni građani pokazali su da su spremni da svojim glasom brane ono što smatraju neodvojivim od njenog imena i postojanja.

To je nasljeđe 25. septembra 2016. godine. Republika Srpska ima ustavni glas svojih institucija, a kada za to postoji
osnov i potreba, ima i neposredan glas svog naroda.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.