Davor Pranjić: Između skalpela i političkih obaveza

Od ranih jutarnjih časova u bolničkim hodnicima, gdje se tišina prepliće sa napetošću operacione sale, pa sve do kasnih večernjih sastanaka i terenskog rada, Davor Pranjić živi dinamičnu svakodnevicu u kojoj se ljekarska empatija i želja za promjenama u društvu ne sukobljavaju, već dopunjuju kroz neumoran rad i iskrenu posvećenost narodu.

Upravo kao potpredsjednik Republike Srpske iz reda hrvatskog naroda i specijalizant ortopedske hirurgije sa traumatologijom na Univerzitetskom kliničkom centru, Pranjić pripada generaciji mladih ljudi koji uporedno grade uspješnu karijeru u struci i preuzimaju punu odgovornost u javnom životu.

Njegov dan počinje rano, mnogo prije nego što većina ljudi uopšte krene na posao. Na UKC RS stiže prije sedam časova, jer kako kaže za "Glas Srpske", ljekarski dan ne trpi kašnjenje.

Od sedam počinje indikacijski sastanak, zatim vizita, a onda slijedi raspored koji određuje da li će dan provesti u ambulanti ili u operacionoj sali.

- To je jedan ustaljen ritam, ali nikad isti dan. Uvijek postoji nešto novo, neki novi slučaj, novi izazov - priča Pranjić.

Nakon što završi medicinske obaveze, njegov dan se ne završava. Naprotiv, tek počinje drugi dio, politički. Sastanci u kabinetu, terenske aktivnosti, razgovori sa građanima i rad na projektima koji treba da poboljšaju kvalitet života u Srpskoj.

- Radno vrijeme traje duže nego što dan traje. Ali kada znate zašto nešto radite, onda to nije teret – ističe Pranjić.

Njegova priča, od dječaka koji se plašio ljekara do čovjeka koji danas liječi i donosi odluke, pokazuje da putevi nisu uvijek pravolinijski, ali da upornost, znanje i želja da se pomogne mogu voditi daleko.

Iako danas nosi bijeli mantil i donosi važne odluke kao ljekar i političar, njegova priča počinje sasvim drugačije, strahom.

Kao dijete, u trećem razredu osnovne škole, proveo je značajan period u bolnici zbog zdravstvenih problema koji tada nisu bili u potpunosti razjašnjeni.

- Taj boravak u bolnici ostavio je u meni strah od ljekara. Bijeli mantil mi nije bio simbol sigurnosti, nego nečega od čega bježite - prisjeća se on.

Ironija sudbine, kako kaže, je da je kasnije upravo taj strah postao jedna od prekretnica.

Tokom srednje škole, nakon povrede koju je zadobio baveći se sportom, dobio je priliku da iz drugog ugla posmatra ljekarski poziv.

- Tada sam počeo razmišljati drugačije. Vidjeti kako neko može pomoći čovjeku da stane na noge, bukvalno, promijenilo je moju perspektivu – nastavlja on.

Ipak, strah nikada nije u potpunosti nestao. I danas, kada je u ulozi pacijenta, postoji ta, ističe on, doza nelagode.

- Ako mogu, ja odgodim taj pregled. Ali znam da ne treba tako. Bolje je prevencija nego čekanje - priznaje Pranjić.

Medicinski fakultet upisao je 2014. godine, a diplomirao 2020, u jednom od najizazovnijih perioda, vrijeme pandemije virusa korona.

Od samog početka znao je da želi dinamičan poziv, pa se odlučio za ortopediju i traumatologiju.

Danas, kao specijalizant, radi sa najsavremenijom opremom, uključujući 3D CT sa navigacijom, koji omogućava veću preciznost i sigurnost tokom operacija.

– Tehnologija nam pomaže da budemo bolji, da smanjimo mogućnost greške i da pacijentu omogućimo brži oporavak - istakao je Pranjić.

On je posebno naglasio značaj edukacije mladih ljekara i razmjene iskustava sa kolegama iz drugih zemalja.

- Važno je učiti od onih koji imaju više iskustva da bismo izbjegli greške i napredovali brže - dodao je on.

Jedna od najzanimljivijih anegdota iz njegovog života dolazi upravo iz spoja medicine i politike.

• ODMOR U SALI

Dok mnogi traže odmor od stresa, on ga pronalazi, kako kaže, u operacionoj sali.

- Nakon svih političkih tenzija, medijskih pritisaka i obaveza, doći u salu i raditi operaciju za mene je neka vrsta relaksacije. To zvuči neobično, ali je tako - kazao je Pranjić.

Iako je svjestan odgovornosti koju nosi rad sa ljudskim životima, taj fokus i koncentracija mu, kako ističe, pomažu da se "isključi" od svega ostalog.

Interesantne su i situacije sa pacijentima, koji često ne znaju da ih liječi potpredsjednik Republike Srpske.

- Kada obučemo mantil, a posebno kada nosimo maske, pacijenti nas ne prepoznaju. I možda je to i dobro - priča on.

Dešava se, dodaje, da tek kasnije, kada dođu kući, pa pogledaju nalaz i vide im shvate ko ih je liječio.

- Tek nakon toga krenu priče, poput "bio sam kod njega". To su uglavnom pozitivna iskustva – priča Pranjić uz osmijeh.

Ipak, priznaje da mu je važno da ga pacijenti prvo vide kao ljekara.

- Ne bih volio da neko dođe sa predrasudom da sam prvo političar. U ordinaciji sam isključivo doktor - naglasio je on.

• POLITIKA

U politiku nije ušao zbog funkcije, već zbog potrebe da nešto promijeni.

- Nisam neko ko samo kritikuje. Želim da nađem rješenje i da ga sprovedem - kazao je Pranjić.

Aktivnije se uključuje od 2019. godine, a u izvršnoj vlasti je više od tri i po godine.

Posebno ističe projekte podrške povratnicima, stipendije studentima, kao i infrastrukturne radove širom Srpske.

- Ako smo u četiri godine realizovali projekte vrijedne nekoliko miliona maraka, to znači da smo na pravom putu – istakao je Pranjić, u čijem angažmanu posebno mjesto zauzima humanitarni rad.

Jedna od inicijativa na koju je posebno ponosan jeste, kako priča, podjela paketa najugroženijim porodicama tokom korizme i Uskrsa.

- Odlučili smo da se odreknemo svečanosti i ta sredstva usmjerimo onima kojima su najpotrebnija. To je nešto što želimo da nastavimo – kazao je on.

U tome, kako dodaje, važnu ulogu ima i ljekarska empatija.

- Kada svakodnevno vidite ljude u teškim situacijama, drugačije gledate na život - ističe.

• PRIORITETI

Kao jedan od prioriteta ističe infrastrukturni razvoj, posebno u povratničkim sredinama, gdje je u planu izgradnja puteva, vodovoda i elektromreže.

- Naš cilj je da ljudi imaju osnovne uslove za život. Ništa više, ali ni ništa manje - kazao je Pranjić, koji poseban akcenat stavlja na mlade. Oni, poručuje on, moraju biti pokretači promjena, a nikako pasivni posmatrači

Uprkos brojnim obavezama, najveću snagu, kako kaže, pronalazi u porodici.

- Porodica je izvor energije. Bez toga je teško izdržati ovaj tempo – kazao je Pranjić, koji slobodno vrijeme, provodi u sportu, igra fudbal i tenis, družeći se sa prijateljima.

• PORUKA

Na kraju, poruka koju Davor Pranjić šalje nije ni politička ni medicinska, već ljudska.

- Treba da preispitamo sebe, da vidimo šta možemo bolje. Ponekad je dovoljno da se odreknemo nečega što nam ne treba kako bismo pomogli drugima - kazao je Pranjić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.