Da hrišćani, dakle Hrvati - zajedno sa Srbima - nemaju šta da traže u Sarajevu, jasan signal je u srijedu uveče uputila grupa mladića, koja se vandalski obrušila na imovinu Franjevačkog međunarodnog studentskog centra u strogom centru grada na Miljacki.
Ne samo što su polomili sve što im je došlo pod ruku, već su, odlazeći, poručili da "Denis nije zadnji, neće vas tu još biti dugo"...
Sedamnaestogodišnjeg Denisa Mrnjavca, učenika Katoličkog školskog centra, prije nekoliko dana na smrt su izboli nožem u tramvaju. Reagovao nije niko.
Naravno, ovo ubistvo odmah je okarakterisano kao "slučajan incident" i porast maloljetničke delikvencije. Isto je bilo i kada je benzinom zapaljena, slučajno Srpkinja, Ljubica Đokić-Spasojević. Isto je bilo i svih ovih godina kada su rušena hrišćanska i Jevrejsko groblje.
Jasno je da nije riječ o maloljetničkoj delikvenciji i da ništa nije slučajno. Politika zastrašivanja prerasla je u otvoreni napad na sve što nije bošnjačko. A to je problem koji će, ako ga zajedno i pošteno ne definišemo, otići predaleko.
To se moglo vidjeti i iz protesta, koji su od mirnih prerasli u vandalske. Opet je golobrada omladina bila ta koja je bacala kamenje, flaše i ko zna šta drugo na zgradu sarajevske vlade. Samo što, ovaj put, na udaru nisu bili Srbi i Hrvati, već politički neistomišljenici.
Prema svemu viđenom, bošnjački radikalni krugovi dokazali su se kao veoma dobro planeri i organizatori novog čišćenja Sarajeva od Srba i Hrvata. Takođe, pokazali su da ne biraju sredstva kako bi ostvarili svoj cilj. Maloljetnici su gurnuti da ga izvrše ionako zadojeni mržnjom.
Jasno je da se svaki napad koji se desi na teritoriji RS na manjinske narode iz Sarajeva predstavlja kao napad sa nacionalističkom pozadinom, dok se oni na hrišćane u Sarajevu prikazuju kao napadi maloljetnika kojima ništa ne možeš. Svakom pametnom jasno je da je riječ o nečem drugom.