Damir Karakaš, dobitnik nagrade Kočićevo pero:Društvo bez kulture osuđeno na propast Aleksandra Glišić

Banjaluka - Kultura je jako bitna u svakom trenutku. Društvo koje nema svoju kulturu osuđeno je na propast. Tada su i ljudi zaglupljeni, a takvima je lakše manipulisati. Ali kultura je prejaka stvar, a pogotovo književnost, teško je prerezati, jer je žilava.

Riječi su ovo književnika Damira Karakaša, koji je dobio nagradu "Kočićevo pero", a roman "Sjećanje šume" predstavio je i banjalučkoj publici na promociji u Banskom dvoru Kulturnom centru.

- Nekada davno, prije književne karijere, radio sam u dnevnim novinama, za rubriku crna hronika, a sada su naslovnice novina crna hronika. Dok sam ja pisao, tekstovi sa tom tematikom zauzimali su mali prostor u novinama - prisjetio se Karakaš.

Za svoje knjige ima izdavače u cijelom regionu, pa je tako i sa romanom "Sjećanja šume".

- Dolazim iz onog nekog vremena, rođen sam šezdesetih i nemam osjećaj da mi je Banjaluka strana. Kada dolazim ovdje smatram da sam na domaćem terenu. Takođe, kada sam imao promociju u Gradišci, koja je toliko blizu Zagreba, gdje živim, primijetio sam da tu nema mnogo razlika u kulturnim krugovima. Za mene je država kao neka pošta, odem tamo, platim račune i vratim se - priča Karakaš.

Ponosan je što ima armiju čitalaca na prostoru cijele bivše Jugoslavije.

- Rođeni sam Ličanin, otišao sam sa 14 godina od kuće, u srednju školu, zatim fakultet, pa sam pet, šest godina živio u Parizu. A onda sam se vratio u Zagreb, gdje sada živim sa suprugom i troje djece - kazao je Karakaš.

Roditelji mu još žive u Lici, u planinskom selu, gdje je, kaže, ostalo samo pet stanovnika.

- Odem nekada do njih, tamo ni škole, ni crkve, ni prodavnice. Jedan specifičan kraj. Kod mene se desio preskok od dvije, tri generacije, roditelji mi ne znaju čitati, a ja pišem knjige. Zato me ponekad i ne razumiju. Ali u prirodi pisca je da je u nekom nesporazumu sa okolinom, to je problem mnogih književnika - ističe Karakaš.

Primjećuje da živimo u vremenu novih medija.

- Ono što su nekad bili Biblija i svete knjige sada su ajfoni, ali moramo raditi sa mladim ljudima. Petar Kočić je za mene jako bitan pisac, čitao sam ga još kao mali dječak i neke njegove priče su me jako potresle, pogotovo "Kroz mećavu". Kočićeve priče svih ovih 40 godina su u meni, stalno o njima razmišljam. On je bio odličan stilista i jezički jako bitan pisac. Nagrada "Kočićevo pero" je jedna od najvažnijih u regionu, pa mi je posebno drago zbog nje - naglašava Karakaš.

U pozorištu "Gavela" radiće predstavu "Sjećanje šume" po svom romanu, a u pozorištu "Kerempuh" Boris Liješević radi komad po Karakaševom romanu "Blu mun".

- Trenutno pišem novi roman i u njemu se bavim likovima koje često srećemo na našem prostoru, kao kod Dostojevskog, koji su istovremeno i žrtve i krvnici - rekao je Karakaš.

Drame

Damir Karakaš je uspješan scenarista i dramski pisac. Njegovu dramu "Skoro nikad ne zaključavamo" postavio je u okviru predstave "Zagrebački pentagram" 2009. na sceni ZKM-a reditelj Paolo Mađeli. Dramu "Snajper" režirala je 2013. Franka Perković, a u Abidžanu u Obali Slonovače na francuskom ju je postavio Ivica Buljan. Po knjizi "Kino Lika" reditelj Dalibor Matanić snimio je film, a po romanu "Sjajno mjesto za nesreću" postavio je dramu u HNK Rijeka.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.