Foto: Arhiva
| Ilustracija
BANjALUKA - Sistem javnog vodosnabdijevanja u Republici Srpskoj je opterećen mnogim rizicima i nedostacima, a u vrhu liste rizika, koji utiču na efikasnost, je neriješeno vlasništvo nad infrastrukturom i dotrajala mreža te višak radne snage u komunalnim preduzećima.
Te i druge činjenice, do kojih su došli, revizori su pobrojali u izvještaju revizije učinka "Funkcionisanje sistema javnog vodosnabdijevanja" koji je i objelodanjen.
Republičkom pravnom regulativom je definisano da je sistem pružanja usluga javnog vodosnabdijevanja u velikoj mjeri decentralizovan. Zakonom o komunalnim djelatnostima je utvrđeno da su proizvodnja i isporuka vode te prečišćavanje i odvođenje otpadnih voda komunalna djelatnost od posebnog javnog interesa.
Revizija je obuhvatila aktivnosti Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede, odnosno Vlade, Javne ustanove "Vode Srpske", republičkog Instituta za javno zdravstvo te gradove Banjaluku, Prnjavor, Bijeljinu i Trebinje i opštine Teslić i Pale.
Pod lupom revizora su bile i aktivnosti komunalnih preduzeća kojima je i povjereno upravljanje sistemom javnog vodosnabdijevanja, a analizirano je stanje od 2021. do 2024. te i dio poslova iz prve polovine ove godine.
Jedan od zaključaka je da je izostalo donošenje potrebnih podzakonskih akata iz oblasti zaštite voda i ažuriranje planova upravljanja oblasnim riječnim slivovima.
- Osnovni rizici, koji veoma utiču na efikasnost tog sistema, su neriješeno vlasništvo nad vodovodnom infrastrukturom, stavljanje u upotrebu izgrađenih objekata bez upotrebne dozvole. Značajan dio infrastrukture nije popisan i nije evidentiran kao vlasništvo lokalnih zajednica niti komunalnih preduzeća. To se naročito odnosi na priključne vodove čija se dužina, u pet komunalnih preduzeća, procjenjuje na preko 1.000 kilometara vodovodne mreže - navedeno je to, između ostalog, u revizorskom izvještaju.
Primijećeni su visoki gubici vode u sistemima vodosnabdijevanja, koji su, kako piše, u najvećoj mjeri rezultat dotrajalosti distributivne mreže.
- Prosječni procenat neprihodovane vode u 2024. bio je 58 odsto. Pasivan pristup u smanjenju neprihodovane vode, osim ekoloških posljedica, ima ozbiljan uticaj na finansijsku održivost preduzeća, zbog gubitaka prihoda i nepotrebno visokih operativnih troškova – upozorili su revizori.
Većina komunalnih preduzeća, dodaju, ima opterećenost ukupnog prihoda troškovima zarada, naknada i ostalih ličnih rashoda više od 50 odsto, a posljedica toga je otežanost/nemogućnost sprovođenja aktivnosti s ciljem
realizacije planiranih zadataka i ciljeva u sistemu vodosnabdijevanja.
Dužina vodovodne mreže - primarna, sekundarna i priključna kojom upravljaju preduzeća iz uzorka iznosi 4.860 kilometara. Najdužom mrežom upravlja banjalučki "Vodovod" 2.103, a najkraćom komunalno preduzeće "Vodovod" Trebinje 276 kilometara.
Vodovodna mreža izgrađena je od različitih materijala od 1907. do 2024. godine. Najčešće zastupljeni materijali od kojih su izgrađene cijevi jesu plastika, željezo i azbest-cement.
- Starost, vrsta materijala i način ugradnje i održavanja vodovodne mreže najznačajniji su faktori koji utiču na gubitke vode na mreži – navedeno je u revizorskom izvještaju koji je objavila Glavna služba za reviziju javnog sektora Republike Srpske.
Prosječna starost vodovodne mreže kod većine ukazuje na to da se ne vrši
zamjena mreže u skladu sa primijenjenom amortizacionom stopom od dva odsto, jer je značajan dio mreže i postrojenja dostigao ili premašio taj vijek trajanja. Izostala je sanacija značajnog broja rezervoara, izvorišta i
vodozahvata.
Osim viška radne snage, primijećen je i neusklađen odnos broja izvršilaca i poslovnih aktivnosti.
- Veliki je broj onih sa visokom/višom stručnom spremom sa dominantnim učešćem zanimanja neadekvatnih za potrebe preduzeća, oko 25 odsto, dok istovremeno, nedostaje adekvatne radne snage na upravljanju i održavanju vodovodne mreže – ocijenili su revizori.
Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.