Crne liste put do milionske prevare

BANjA LUKA - Milutinu Žujiću, vlasniku firme "Parma trejd", grupa reketaša, da bi ga "sačuvala" od stavljanja na takozvanu "crnu listu" i zataškala navodni poreski dug, uzela je 10.000 KM, a potom svaki mjesec po 750 evra.

Rekao je ovo u iskazu datom policiji zaštićeni svjedok, u svijetu prevare poznat kao Mario, kazao je da je biznismene u RS "reketirao" u ime grupe koju su činila dvojica službenika "Transparensi internešnela" i zamjenik direktora Uprave za indirektno oporezivanje Momčilo Novaković.

Ova grupa je biznismenima uzimala novac, uz navode da će ih skinuti ili staviti na takozvane "crne liste", kao i da će ih spasiti, jer su kandidati za smjene i blokade računa. Prethodno bi ih isprepadali podacima koje su prikupili iz UIO i Poreske uprave, a onda navodno spasavali.

- Prvo su neki mediji pisali o preduzeću "Parma trejd" i o navodnoj utaji poreza, što su odmah iskoristili "prijatelj" iz "Transparensija" i članovi grupe iz Poreske uprave. Scenario je bio isti, preko nekoga bliskog i dobrog sa Žujićem trebalo je stupiti u kontakt i povezati nas sa njim - navodi Mario.

Dodaje da je na prvi sastanak sa Žujićem u motel "Čubić" otišao "prijatelj" iz "Transparensija", kako Mario zove Lekovića, bivšeg izvršnog rukovodioca "Transparensi internešnela" .

- U motelu "Čubić" ostali su do kasno u noć, uz specijalitete restorana, dimljenu pastrmku i najbolja vina. "Prijatelj" mu je rekao da je u problemu zbog utaje poreza, a Žujić se, kao i svi, uplašio i pitao ga šta da čini i može li mu pomoći. On mu je rekao da se nalazi i na novom spisku, na novoj listi za pomaganje haškim bjeguncima i da je pitanje dana kad će mu blokirati firmu, tvrdi Mario.

Kaže da Leković Žujiću rekao da postoji samo jedan čovjek koji mu može pomoći i obezbijediti kontakt sa strancima, a to je ponovo, kao i bezbroj puta prije toga, bio upravo on, Mario.

- Milutin mi se javio po preporuci "prijatelja", a ja sam u međuvremenu kontaktirao sa Timom Tolafsonom iz Haškog tribunala, koji je naravno bio zainteresovan za razgovor sa njim, jer su svi jači privrednici u RS njima bili sumnjivi da su mreža podrške haškim bjeguncima i SDS-u, koji je u to vrijeme isto bio pod blokadom, nastavlja Mario.

Kaže da su Žujića u Sarajevo na zakazani sastanak vozili "prijatelj" iz "Transparensija" i on.

- Isplatu smo dogovorili po završetku razgovora. Milutin je u Sarajevu trebalo da se javi u zgradu UN, uđe na zadnji ulaz i samo da se predstavi. Tako je i bilo. "Prijatelj" mi je rekao da je Milutin prezadovoljan sastankom i da sutra odmah odem po novac. Milutin je dao 10.000 KM, navodi Mario.

Kaže da se Leković u razgovorima sa Žujićem pozivao na značaj "Transparensija", organizacije u kojoj je radio i govorio da će mu pomoći oko problema u Poreskoj upravi.

Međutim, tvrdi Mario, smetnja u tome je bio pomoćnik direktora Poreske uprave Ljubo Golijanin, koji je predmet "Parma trejd" držao kod sebe.

- "Prijatelj" me je zamolio da nazovem Ljubu Golijanina da mu malo zaprijetim, da mu kažem da ima pozdrave od ljudi sa kojima je razgovarao i da ponovo ima nešto o njemu. Nazvao sam Ljubu i nisam ga zaplašio, nego sam mu sve ispričao. Onda je i on meni ispričao istinu o "Parmi" i spornoj utaji, u kojoj ništa nije bilo sporno, jer je čovjek imao sve uredne papire, ali je bio na meti drugih reketaša, navodi Mario.

Dodaje da više sa Žujićem nije kontaktirao, ali da jeste Leković.

Grejdi mu je postavljao pitanja koja su mu servirana iz kuhinje "Transparensija". To znam i tvrdim, jer su meni dostavljali ta pitanja. Nekad sam znao nositi i koverte sa anonimnim prijavama i pismima koje su pisali u "Transparensiju" protiv raznih ljudi, a onda ubacivali u svoju sandučad i po njima počinjali da rade, tvrdi Mario

- On ga je svakodnevno posjećivao i bio sa njim u kontaktu. "Prijatelj" mu je rekao da sam ja obavio svoj dio posla, a da se ovo sada tiče "Transparensija" i Poreske uprave i da mu on tu pomaže, nastavlja Mario.

Kaže da ga je nakon nekog vremena "prijatelj" ponovo zamolio da Žujiću zakaže sastanak sa strancima, da bi on učvrstio svoj status kod njega.

- Rekao je da bi bilo dobro da sada bude sa nekim istražiteljima iz Haga i u Zagrebu. Obećao mi je da ću biti novčano nagrađen, nastavlja Mario.

Kaže da je to i učinio, tako što je mejlom kontaktirao sa Polom Grejdijem.

- Ovaj mi je ubrzo odgovorio i potvrdio sastanak, tačan dan i vrijeme. Obično je to bio vikend i 15 časova, tako i ovaj put, Zagreb - subota, 15 časova, hotel Njest In, nastavlja svjedočenje Mario.

Kaže da je Žujić njega i Lekovića čekao u Zagrebu na benzinskoj pumpi u restoranu "Zovko", gdje su porazgovarali i krenuli na zakazani sastanak.

- Kad smo tamo stigli, dočekao nas je prevodilac Anto, a Pol Grejdi je bio gore u sobi. Prvo sam ja otišao gore da se pozdravim, onda je Žujić došao na razgovor. Pitali su ga neke stvari o kojima ovaj nije imao veze, a sva ta pitanja došla su iz kuhinje "Transparensija". To znam i tvrdim, jer su meni dostavljali ta pitanja. Nekad sam znao nositi i koverte sa anonimnim prijavama i pismima koje su pisali u "Transparensiju" protiv raznih ljudi, a onda ubacivali u svoju sandučad i po njima počinjali da rade, nastavlja Mario.

Kaže da je Žujić bio zadovoljan razgovorom sa Grejdijem i da ga poslije toga nije vidio.

- Poslije toga me zvao Dujaković iz Poreske uprave i zamolio me da razgovaram sa "prijateljem" i da mu kažem da više ne uzima od Žujića svaki mjesec po 750 evra. Kad sam mu to prenio, ostao je bez teksta, nije znao šta da mi odgovori. Poslije sam saznao od "prijatelja", kroz priču, da se sa njim sastajao i dalje, a da li ga je ponovo "reketirao", ne znam, navodi Mario.

Sve ovo Mario, ime pod kojim su ga znali i stranci i klijenti, ispričao je policiji, koja je dokumenta dostavila Tužilaštvu BiH.

- Prvo su "obrađivani" oni koji su se stvarno nalazili na tim "crnima listama", kao što je bilo u slučaju bivšeg direktora "Srpskih šuma" Save Krunića i sudije Samojka Đorde, obojica su sa Sokoca, ispričao je Mario.

Rekao je i da je Bogdan Novaković, zamjenik direktora Uprave za indirektno oporezivanje, ovoj grupi iz UIO izvlačio dokumenta na osnovu kojih su potencijalni kandidati za "crne liste" ucjenjivani i "reketirani", kao i to da stranci nisu znali o čemu se radi i da neko za to uzima novac.

- Oni novac nisu uzimali, a na te razgovore su pristajali, jer su željeli da od tih ljudi prikupe dodatne informacije o haškim optuženicima - rekao je Mario policiji.

Nedeljko Đekanović, bivši visoki funkcioner SDS-a, koji je smijenjen među 59 osoba odlukom OHR-a 2004. godine zbog pomoći haškim optuženicima, tvrdi da je ista grupa od njega pokušala da uzme novac, da bi ga navodno "skinuli" sa takozvane "crne liste".

- Potpuno isti princip i istu priču Leka i Mario su primijenili na meni i Momčilu Komljenoviću iz Kotor Varoša. Prvo je sa mnim kontaktirao Leka i spojio me sa tim Mariom, s kojim sam imao više susreta. Tražio je 10.000 KM da nas spoji sa visokim oficirima u Rajlovcu i bazama EUFOR-a, koji će nas skinuti sa "crne liste", priča Đekanović.

Kaže da mu je Mario rekao da o njemu postoji dosije, ali da mu može pomoći da se izbavi.

- Rekao je da treba da dam novac i kupim dva laptopa. Nisam dao novac, jer mi je bilo sumnjivo, a pogotovo mi je bilo sumnjivo jer su se predstavili da rade za našu Državnu bezbjednost. Poslije više poziva i sastanaka rekao sam da nemam taj novac, a oni su spustili cijenu na pola i makar jedan laptop. Kad sam rekao da ne mogu ni to, prestali su kontakti, navodi Đekanović.

Kaže da se sve to dešavalo nekoliko mjeseci nakon smjene.

- Kad sam pročitao priču o "reketiranju" u novinama, sjetio sam se svega što su meni radili, a da nisam ni znao da su to Leka i Mario činili i drugima. Onda sam zvao i druge smijenjene sa liste 59 i ispostavilo se da je veliki broj njih "reketiran" na isti način, navodi Đekanović.

Momčilo Komljenović iz Kotor Varoša, bivši član GO SDS-a, koji je takođe smijenjen 2004. godine, potvrđuje Đekanovićeve riječi.

- I mene su, kao i Nedeljka Đekanovića, pokušali da "reketiraju" Leka i Mario. Tražili su nam novac da nas skinu sa "crne liste", ali nismo im dali. Prvo su tražili 5.000 evra i kompjuter, a kad nisam pristao, tražili su 5.000 KM i kompjuter, navodi Komljenović.

Kaže da se sve dešavalo krajem 2004. godine i da nije pristao jer mu je cijela priča bila neubjedljiva.

- Oni su se prestavili kao DB i da imaju jaku vezu u OHR-u, da mogu sve odraditi, da se kupe kompjuteri i uvežu u neke njihove mreže. Jednom sam se vidio s Lekom, koji me je spojio s Mariom. S njim sam se vidio dva puta, u hotelu "Atina" i u restoranu "Kazamat" u tvrđavi Kastel. Bilo je još zivkanja telefonom, ali su odustali kad su vidjeli da ne dam pare, dodaje Komljenović.

Direktor "Transparensija" zabrinut za osoblje u RS

Direktor "Transparensi internešnela" za Evropu i Aziju Miklos Maršal uputio je juče ambasadama i diplomatama pismo u kojem traži zaštitu za "Transparensi internešnel" u BiH, odnosno RS.

- Obraćamo Vam se krajnje urgentno, apelujući da pomognete u zaštiti profesionalnog integriteta osoblja našeg ogranka TI BiH, koji je bio i ostaje jedan od ključnih aktera u borbi protiv korupcije, a za vladavinu prava u ovom veoma važnom regionu. Vjerujemo da našem ogranku TI BiH i njegovim članovima prijeti ozbiljna opasnost kroz seriju neobjašnjivih medijskih napisa, koji oslikavaju ogranak kao kriminalni elemenat, uz impliciranje pravnih sankcija, navodi Maršal.

On navodi da je lična bezbjednost osoblja "Transparensija" ugrožena zbog optužbi o "reketiranju" i organizovanom kriminalu.

- Vjerujemo da će vladavina prava pobijediti i da će ovakve optužbe dobiti mogućnost nezavisnog suočavanja sa pravosuđem RS. Takođe čvrsto vjerujemo da su ovakvi napadi potpuno neprihvatljivi u bilo kojoj zemlji ili njenom entitetu, koji se temelje na demokratiji i vladavini prava, dodaje Maršal.

Od ambasada očekuje da izraze "duboku zabrinutost vlastima Republike Srpske i naglase da ovakav odnos prema nezavisnim udruženjima građana neće biti tolerisan od strane međunarodne zajednice" . 

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.