Čedomir Antić, istoričar, za “Glas Srpske” : Ovaj 9. maj dočekujemo sa više pesimizma nego ranije

Darko Momić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Čedomir Antić, istoričar, za “Glas Srpske” : Ovaj 9. maj dočekujemo sa više pesimizma nego ranije

Ovogodišnji 9. maj i 75. godišnjicu pobjede nad fašizmom dočekujemo u uslovima najveće krize demokratije i sa mnogo većim pesimizmom nego ranije, ocjenjuje u intervjuu za “Glas Srpske” beogradski istoričar Čedomir Antić.

Srećom, kaže Antić, svijet nije ugrožen totalitarnim ideologijama, ali na djelu je relativizacija svakog programa i svake politike, negiranje demokratije i sposobnosti naroda da sam odlučuje o sebi.

- U svetu, sa izuzetkom dalekoistočnih zemalja, koje su sačuvale državni kapitalizam umotan u odoru komunizma, globalno su pobedili ljudi koji nemaju iste ideološke poglede, ali imaju iste političke prakse. Reč je o ljudima kao što su Tramp, Makron... Dakle, o populistima koji tvrde da rešenja opravdavaju svaku moguću, ne samo praksu i kršenje ustava, već sve što bi mogli da urade - kaže Antić.

GLAS: Da li se 9. maju pridaje odgovarajući značaj kada je u pitanju srpski narod?

ANTIĆ: Bio sam u komisiji koja je 2001. donosila predlog nacrta zakona o državnim praznicima u Srbiji i imali smo mišljenje da sa srpskog stanovništva ne treba da bude slavljen niti jedan datum iz 20. veka. Prvi svetski rat za većinu sveta je bio nepotreban, militaristički, rat velikih sila, krupnog kapitala i careva, ali za srpski narod je to bio narodni, oslobodilački rat, jer nismo se samo odbranili već ujedinili Srbe i ostvarili ideju jugoslovenskog ujedinjenja. Smatrali smo da tolika pogibija i stradanje u tom ratu, zatim genocid nad Srbima u Drugom svetskom ratu, kao i stradanje drugih naroda ne ostavljaju mesta proslavi onog dobrog što su ti ratovi doneli. Na kraju smo se nekim kompromisom dogovorili da više zbog sveta obeležavamo 9. maj.

GLAS: Kako komentarišete to što taj dana nije praznik u FBiH?

ANTIĆ: To je njihovo pravo, iako ne treba zaboraviti da je u Odžaku u FBiH bilo posljednje uporište sila Osovine na Balkanu. Međutim, rekao sam da smo i mi imali dilemu o tome, možda samo iz drugih razloga.

GLAS: Da li se slažete da se u javnom diskursu u BiH olako lijepe etikete “fašista”?

ANTIĆ: To jeste problem. Da bi neko bio zločinac on ne mora istovremeno biti i fašista. Isto je i sa drugačijem mišljenjem. Nisu savremeni Bošnjaci i Hrvati krivi zato što su njihovi nacionalni pokreti nekada bili uz nacizam i fašizam. Ali nismo ni mi za to krivi. Ovde postoji potreba da se relativizuje period Drugog svetskog rata tako što će srpski narod biti proglašen za fašistički.

GLAS: Brojni politički funkcioneri iz FBiH već 25 godina Srbima pokušavaju nalijepiti tu etiketu. Kako to komentarišete?

ANTIĆ: Za njih su Srbi uvek fašisti. Oni hoće da kažu da je fašizam nekada sticajem okolnosti stao uz njihove legitimne ciljeve da se oslobode i zato relativizuju ili negiraju istinski genocid nad Srbima i Jevrejima. Nije sporno da je među Hrvatima i muslimanima bilo mnogo antifašista. Međutim, došli smo do toga da se mnogo više govori kako je Srbija, zemlja određena da ne postoji u Hitlerovom poretku, imala kolaboracionista.

GLAS: Pa imala je.

ANTIĆ: Jeste, ali desetostruko manje nego među muslimanima, Albancima i, najvažnije, među Hrvatima. U Srbiji imate “Marksa”, savremenika Karla Marksa, a to je Svetozar Marković, a u Hrvatskoj imate “fašistu” savremenika sa osnivačima fašizma, a to je “otac domovine” Ante Starčević. Ne dopada mi se što oni čiji preci nisu mogli da se uspešno suprotstave fašizmu, ili su ga podržavali, smatraju da je bilo logično da Srbi stave glavu na panj i izginu, kao što je to bilo u “Užičkoj republici” 1941, a da onda dođu i objasne kako su oni eto imali neki kukolj koji je izvršio zločin nad pola miliona ljudi, a da su Srbi “genocidan narod”, koji se od Svetog Save spremao samo za to da uništi druge narode.

Parada u Moskvi

GLAS: Šta simbolički govori to što zbog pandemije Dan pobjede nad fašizmom neće biti obilježen vojnom paradom u Moskvi?

ANTIĆ: To je i logično, jer smo žrtve epidemije kakva nije viđena od 1918. godine, ali pravo pitanje je šta ta parada danas predstavlja. Da li je to postao jedan ritual u kojem neokomunisti ili neki koji tvrde da su demokrate, a to u stvari nisu, obeležavaju pobedu nad fašizmom, iako smo svedoci da nijedna ideologija više ne važi, jer živimo u postideološkom društvu, koje obeležava opšta dekadencija.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.