Božić - trodnevno veselje u čast i slavu Gospodnju

Rođenje sina Božijeg, Gospoda Isusa Hrista - Božić, jedan je od najvećih hrišćanskih praznika. Dolazak Sina Božijeg na zemlju spada među najznačajnije događaje u istoriji roda ljudskog. Njime je ispunjeno obećanje Božije o dolasku Spasitelja među ljude.

Srpska pravoslavna crkva pripremu proslave Božića počinje 40 dana prije praznika, kada je propisala početak Božićnog posta, čija strogost se pojačava od Svetog Nikole, a i sami običaji su vidnije izraženi.

Detinjci, Materice i Očevi, u ove posljednje tri nedjelje pred rođenje Gospoda Isusa Hrista, govore o bogatstvu naših običaja koji imaju svoju simboliku i hrišćansko shvatanje vezano za ovaj veliki događaj.

Na Detinjce očevi i majke simbolično vežu svoju djecu, ovi se odvezuju i tada roditelji daruju poklone djeci. Na Materice vezivanje čine očevi i djeca, a na Oce, djeca i majke. Svaki put oni koji se driješe bivaju od svojih najbližih nagrađeni pripremljenim poklonima.

Ovo uzajamno činjenje poklona ljubavi stvara prazničnu atmosferu u porodičnim hrišćanskim krugovima, a takvu atmosferu stvorili su istočni mudraci Svetog porodici Bogodjeteta, poklonivši Mu se u vitlejemskoj pećini uz darove: izmirne, tamjana i zlata.

Simbolika ovog događaja je jasna i odnosi se na novorođenog Gospoda, koji je pomirio čovjeka sa Bogom, odriješivši ga veza grehovnih, a vezavši ga novom vezom za Boga.

Ovo vezivanje prelazi u krug porodice i prostire se i na rođake, prijatelje i sve poznanike naše, i tako nastaje spontano pravoslavno vezivanje u ljubavi pred rođenje Bogočovjeka - koji je ljubav.

Na dva dana prije Božića je Tucindan. Toga dana se kolje pečenica. Na Badnji dan se peče, a na Božić jede. Ovaj običaj vodi porijeklo od rođenja Gospoda Isusa Hrista u vitlejemskoj pećini, u koju su pastiri zatvarali svoje stado.

Sveti apostol i jevanđelist Luka svjedoči da su vitlejemski pastiri, kada im se anđeo Gospodnji javio i obasjala ih slava Gospodnja, one čudesne noći kada se Gospod rodio, otišli do Vitlejema i u pećini vitlejemskoj našli Mariju i Josifa i dijete gdje leži u jaslama i poklonili Mu se, a Sveto predanje uči da su pastiri na dar Bogomladencu odnijeli jagnje.

To je naša "pečenica" ili "božićnjak", kako se zove u drugim krajevima gdje ovaj običaj proslavlja srpski pravoslavni narod.

Badnji dan je dan uoči Božića. Zove se tako jer se toga dana, te večeri bdije, ne spava se, već se sa nestrpljenjem očekuje najsvetiji momenat u istoriji roda ljudskog.

Vidljivi simbol ovog događaja, koji se sa naročitim obredom unosi u domove je - badnjak.

Mlad cer ili hrastić, cerova ili hrastova grančica, simbolički predstavlja Spasitelja našeg Gospoda Isusa Hrista, koji je u naponu svoje snage, silom svoga božanstva, raskinuo lance ropstva grijehu, preporodio čovjeka i u njemu razbuktao plamen ljubavi prema dobru, vrlini i prema Bogu, najvećem dobru, omogućivši mu spasenje od grijeha, zla i vječne smrti, smrti duhovne, kao što i mlad cerić, odnosno hrast, silinom svojom razbuktava vatru na ognjištu, a jarkim plamenom svojim osvjetljava sve uglove domova naših.

Sve je vezano za onu čudesnu božanstvenu vitlejemsku noć, kada su pastiri, čuvajući svoja, tada ložili vatre, a na glas anđela Božijeg, koji im javi veliku radost, krenuli u vitlejemsku pećinu, ponijevši dosta grana da nalože vatru pored novorođenčeta i njegove majke, jer ta noć bijaše hladna.

Vremenom u našem narodu razvio se čitav kult vezan kako za badnjak tako i za Badnje veče. Na Badnji dan izjutra rano, domaćin ili neko od muških ukućana, odlazi u šumu sa sjekirom, pronađe cerić ili hrast i prekrsti se izgovorivši: "U ime Oca i Sina i Svetog Duha", i u tri udarca sjekirom odsiječe badnjak, prethodno izgovorivši molitvu: "Pomozi Bože i badnjače sveti".

Mora se paziti da odsječeni badnjak padne na istočnu stranu, odakle Gospod dolazi, a zatim se odsiječe grančica drena izgovorivši: "Na zdravlje vam bilo." Badnjak se stavi na desno rame i nosi kući pjevajući "Roždestvo Tvoje...".

Do večeri badnjak stoji pred kućom (u gradskim sredinama u predsoblju) a na Badnje veče unosi se u kuću. Domaćin govori: "Dobro veče i srećno vam badnje veče". Domaćica i ukućani odgovaraju: "Bog ti dobro dao i sreće imao."

Iz posebne zdjele badnjak se posipa žitom, premazuje se medom i posipa vinom. Zatim se prekrsti, poljubi se badnjak tamo gdje je preliven, poljubi se badnjačar uz mirboženje, a badnjačar govori "Mir Božiji" Hristos se rodi", a svi odgovaraju: "Vaistinu se Hristos rodi." Simbolika je jasna. Gospod Isus Hrist, novorođeni Spasitelj svijeta, u vidu badnjaka ulazi u dom i svim članovima donosi zdravlje, izobilje plodova zemaljskih i duhovnu radost.

Badnjačar ide pred ikonu svoje krsne slave, okadi je kao i svu kuću, prospe slamu, novčiće i ostalo, i još po tri oraha u sva četiri ugla gostinske sobe. Dok ovo čini, badnjačar "kvoče", a ostali "pijuču". Simbolika je i ovdje očigledna. Na slami se Gospod rodio. Darovi zlata, izmirne i tamjana su zastupljeni u novcu i u mirisu okađene kuće, orasi predstavljaju Svetu trojicu koja vlada svijetom od sjevera do juga i od istoka do zapada.

Kada se po s im odajama raspe slama, badnjačar stavlja badnjak na vatru da pregori uz pjesmu "Roždestvo Tvoje". U gradovima grančice se stavljaju u šporet da pregore ili na plamen svijeće.

Slijedi badnjačka večera, koja je mnogovrsna, obilna i strogo posna.

Sutradan, na Božić, kada se ukućani vrate iz crkve, "čeljad se mirboži". Domaćin izgovara "Hristos se rodi", a ostali odgovaraju "Vaistinu se rodi".

Toga dana ne smije se niko ni na koga ljutiti. Domaćin podijeli naforu onim ukućanima koji nisu bili u crkvi i pristupa se božićnom ručku. Domaćin se prekrsti, zapali božićnu svijeću ,. okadi trpezu, pročita "Oče naš..." i svi pjevaju "Roždestvo Tvoje Hriste Bože naš..." uzme česnicu, podigne je uvis u slavu novorođenog Bogomladenca i za život i zdravlje svih ukućana, položajnika, putnika namjernika, okrene je kao slavski kolač sa svim ukućanima tri puta, prelomi preko sredine i podijeli.

Drugi dan Božića, hrišćanska crkva odaje slavu i hvalu Presvetoj Bogomateri, koja rodi gospoda i Boga i spasa našega Isusa Hrista. Saborom se Njezinim naziva ovo praznovanje zato što se toga dana sabiraju svi vjerni, da proslave. Nju, mater Bogorodicu i što se svečano, saborno služi u čast Njenu.

Trećeg dana božićnih praznika slavimo Svetog mučenika i arhiđakona Stefana. On je bio Jevrejin i srodnik svetog apostola Pavla. Bio je prvi mučenik koji je zbog ljudske zlobe, pakosti i zavidnosti prolio svoju krv za svoga božanskog učitelja.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.