Borac za društvenu jednakost

Američki književnik Džek London rođen je 12. januara 1876. godine kao Džon Grifit London. Bio je jedan od najčitanijih autora prve polovine 20. vijeka, a njegova djela imaju istovremeno i avanturističku i socijalnu notu.

London spada u ljude koji se upornim radom izdigli sa društvenog dna u same vrhove svjetske književne umjetnosti.

Socijalna angažovanost

Džek London rođen je kao vanbračni sin samozvanog "profesora", pisca i astrologa V. H. Čenija, koji ga nikada nije priznao.

Odrastao je bez roditeljske zaštite i veoma rano je počeo sam da obezbjeđuje životnu egzistenciju, a pri tome je promijenio čitav niz zanimanja. Tako je bio raznosač leda, prodavac novina, mornar, krijumčar, ložač u električnoj centrali, fabrički radnik, kopač zlata, novinar i ratni dopisnik sa fronta u rusko-japanskom ratu.

Boreći se od djetinjstva za najelementarnije uslove opstanka, London nije imao mogućnosti da se redovno i sistematski obrazuje. Ipak, čitao je Darvina, Marksa, Ničea i Spensera. Bogato životno iskustvo i pročitana filozofsko-politička lektira uputili su misao mladog američkog radnika ka viziji o proleterskoj revoluciji kao putu za rješavanje društvene nejednakosti. London je bio vrlo blizak američkom proleterijatu, i to ne samo otvorenim simpatijama i literarnim interesovanjem, već i svojom političkom aktivnošću u radničkim organizacijama. Bio je aktivan u političkom životu, učestvovao u pohodu armije nezaposlenih na Vašington i pisao političke članke koji su mu donijeli veliku popularnost. Bio je jasno politički opredijeljen i angažovan kao ubijeđeni komunista.

Stvaralaštvo

Londonovo stvaralačko interesovanje je veoma raznovrsno. Prikazao je život američke sirotinje iz vremena strašnih ekonomskih kriza, pisao je o skitnicama i njihovim potucanjima po nepreglednim prostranstvima SAD, ali njegov najinspirativniji motiv je bio problem "održanja najsposobnijeg". U iskrenoj želji da izmiri Marksovo učenje o dijalektičkom i istorijskom materijalizmu i Ničeovu teoriju o "natčovjeku", London je stvarao specifične likove koji ispoljavaju neobičnu moralnu i tjelesnu snagu u surovoj borbi za život i sa životom.

Veliku popularnost donijeli su mu romani o životinjama u kojima je takođe ilustrovao svoju teoriju o "održanju najjačeg".
Često je opisivao ljude sa dna, potlačene i ponižene i zato je nazvan "američki Gorki".

Napisao je pedesetak pripovjedaka i romana. Najpoznatija njegova djela su "Zov divljine", "Bijeli očnjak", "Gvozdena peta", "Martin Idn", "Ljudi sa ponora", "Zlato", "Kralj alkohol", "Džeri ostrvljanin", "Morski vuk", "Mjesečeva dolina", "Priče s južnih mora"...

Ipak, težak život, naporan rad, novčane nedaće, ali i sklonost alkoholu, proizveli su nervno rastrojstvo i njegovo samoubistvo u 40. godini 16. novembra 1916. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.