Bogoljub Zeljković: Spomenik borcima kao mjera sadašnjosti

BANjALUKA - U Banjaluci je otkriven spomenik borcima Odbrambeno-otadžbinskog rata Vojske Republike Srpske. To nije samo kamen. To nije samo istorijska činjenica u prostoru grada. To je, prije svega, podsjetnik na ljude koji su imali ono što danas mnogima u politici nedostaje - spremnost da se preuzme odgovornost, da se istrpi, da se izdrži, da se čuva zajednica čak i onda kada je najteže, i da se ne traži alibi u drugima, poručio je odbornik u odbornik u Skupštini grada Banjaluka Bogoljub Zeljković.

On dodaje da je spomenik je počast poginulima koji su u temelje Republike Srpske ugradili svoje živote.

- Ali taj spomenik je i opomena svima nama koji danas imamo privilegiju da služimo ovom gradu i ovoj Republici. Jer, ako su oni mogli da pokažu šta znači služenje narodu, onda je red da se zapitamo - šta mi danas pokazujemo? Ko smo mi da se ponašamo manje odgovorno od onih koji su dali sve? Znam, reći će neko: „Ne može se politika porediti sa ratom.“ Ne treba je porediti u okolnostima. Ali mora se porediti u vrijednostima. U okolnostima mira, mi nemamo pravo na ponašanje koje proizvodi nemir. U okolnostima stabilnosti, mi nemamo pravo na ponašanje koje proizvodi haos. U okolnostima institucija, mi nemamo pravo da se igramo kao da institucije ne postoje. I zato je ovaj spomenik važan - jer nas vraća na osnovno pitanje: da li smo mi dostojni onih koji su stvorili Republiku Srpsku i učinili da Banjaluka bude prestonica – upitao je Zeljković.

Banjaluka, kako kaže, ne smije biti pozornica - ona mora biti grad.

Dugo već govorim isto: Banjaluka mora izaći iz začaranog kruga politikanstva. Iz kruga u kojem sve postaje predstava. Iz kruga u kojem su svađe važnije od rješenja. Iz kruga u kojem se problemi čuvaju kao političko gorivo, umjesto da se rješavaju kao obaveza. Iz kruga u kojem se institucije koriste kad odgovara, a ignorišu kada ne odgovara. Banjaluka ne može biti grad u kojem je najvažnije ko je kome šta rekao na konferenciji ili na društvenim mrežama, dok roditelji strepe hoće li vrtići raditi, sportisti hoće li imati bazen, građani hoće li disati normalno, a ulice hoće li biti prohodne. U toj vrsti politike nema Republike Srpske. Nema prestonice. Nema ozbiljnosti. I nema poštovanja prema borcima – ističe Zeljković.

Spomenik borcima govori jasnije od svake političke parole.

- Bilo bi lako napisati patetičan tekst, izgovoriti velike riječi, staviti zastavu u kadar i završiti. Ali spomenik ne traži aplauz, spomenik traži odgovornost. On ne traži da budemo glasni. On traži da budemo ozbiljni. On ne traži da tražimo krivca. On traži da tražimo rješenje. I, ako hoćemo iskreno: spomenik borcima nije spomenik samo prošlosti, nego i mjera po kojoj se sudi sadašnjosti. Jer oni koji su branili Republiku Srpsku nisu branili da bi prestonica bila grad svađa, blokada, ucjena i političkih improvizacija. Branili su je da bi prestonica bila grad reda, dostojanstva i razvoja. I zbog toga sam izabrao put koji nije najlakši, ali jeste najispravniji. U protekloj godini naučio sam jednu stvar još jasnije: rješenja nisu uvijek popularna, ali su uvijek potrebna. I zato sam, kao odbornik, uporno insistirao na tome da se problemi ne smiju gomilati i pretvarati u političku municiju. Zato sam govorio o bazenu - ne kao o simbolu jedne rasprave, nego kao o potrebi grada i d‌jece i sportskih klubova. Zato sam govorio o vrtićima - jer d‌jeca ne mogu čekati političke taktike. Zato sam govorio o školama - jer ne postoji nijedna ozbiljna politika koja ne počinje od ulaganja u obrazovanje. Zato sam govorio o parkingu - jer građanima nije potreban marketing, nego prostor da normalno žive. Zato sam govorio o regulacionim planovima - jer razvoj mora biti pametan, a ne stihijski i protiv ljudi. Zato sam govorio o rasvjeti - jer budžet nije ničiji privatni račun i jer se javni novac ne smije trošiti kao da nije krvavo zarađen. Zato sam govorio o DEPOT-u - jer ekološka katastrofa ne pita ko je glasao za koga. I zato sam više puta pozivao da se formiraju radne grupe, da se radi zajedno, da se prestane sa nadmudrivanjem, jer grad se ne vodi inatom nego radom. Možda je taj put teži. Možda je manje atraktivan. Možda donosi manje lajkova. Ali je jedini put koji je dostojan prestonice Republike Srpske – navodi Zeljković.

Spomenik borcima je podsjetnik da se Republika Srpska ne čuva riječima - nego odgovornošću.

Postoji jedna rečenica koju bismo svi mi u politici morali sebi ponavljati: Republiku Srpsku ne ugrožava različito mišljenje, nego neodgovorno ponašanje. Ne ugrožava je rasprava, nego sabotaža. Ne ugrožava je politička konkurencija, nego politička nezrelost. Ne ugrožava je to ko je vlast, nego to kada vlast postane svrha sama sebi. Zato nas spomenik borcima uči nešto što je jednostavno: ako hoćemo da Banjaluka bude prestonica, onda ona mora biti prestonica i po ponašanju. Ne može Banjaluka biti prestonica samo na papiru. Ne može biti prestonica ako se njome upravlja kao improvizacijom. Ne može biti prestonica ako su joj institucije stalno na ivici sukoba. Moja poruka je jednostavna: dosta je predstave - vrijeme je za rješenja Ovaj spomenik nije postavljen da bi bio dekor grada. Postavljen je da bi nas podsjetio da je Banjaluka dužna. Dužna onima koji su dali živote. Dužna onima koji su nosili uniformu. Dužna onima koji su stvarali i branili Republiku Srpsku. A najviše je dužna svojoj d‌jeci - da se u ovom gradu ne odrasta u atmosferi svađe, već u atmosferi normalnosti. Ako hoćemo da budemo dostojni boraca, onda moramo postati dostojni politike. Ne politike u smislu funkcija. Nego politike u smislu služenja. I zato vjerujem da će spomenik borcima u Banjaluci stajati kao ono što jeste: počast prošlosti i opomena sadašnjosti. A na nama je da izaberemo hoćemo li tu opomenu čuti - ili ćemo nastaviti da glumimo dok se problemi gomilaju. Ja biram odgovornost. I od toga neću odustati – zaključio je Zeljković.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.