Biljana Plavšić: Dejtonski sporazum Biblija za Srpsku

Svečana sjednica Skupštine srpskog naroda u BiH od 9. januara 1992. godine, kada je usvajanjem Deklaracije stvorena Republika Srpska, bila je posljedica sjednice Skupštine SRBiH održane 15. oktobra 1991. godine na kojoj je srušen ustavni poredak zemlje i koja je bila uzrok rata u BiH.

Izjavila je to u intervjuu za "Glas Srpske" bivši predsjednik Republike Srpske Biljana Plavšić izabrana, uz Nikolu Koljevića, za srpskog člana Predsjedništva Socijalističke Republike BiH na prvim demokratskim izborima 1990. godine.

* GLAS: Možete li da se prisjetite detalja sa sjednice Skupštine srpskog naroda od 9. januara 1992. godine, kada je usvajanjem Deklaracije stvorena RS?

PLAVŠIĆ: Radije bih detaljnije govorila o drugoj sjednici, onoj koja je prethodila toj, a za koju mislim da je ključna za sve kasnije događaje u BiH. To je bila sjednica Skupštine SRBiH  održana 15. oktobra 1991. godine. Tada je počeo rat. Vrlo često se govori o tome koji je događaj bio razlog za otpočinjanje rata, ali smatram da jedan događaj ne može da izazove tako nešto. Tu  se akumuliraju mnoga dešavanja, a onda u jednom događaju sve eksplodira i to se uzme kao povod rata. Muslimanska strana često je govorila da je moj odlazak u Bijeljinu u stvari početak svega toga. Ja sam u Bijeljini bila u aprilu i to je nemoguće, mada su mi bošnjačko rukovodstvo i mediji imputirali  mnoge neistine. Smatram, kao i mnogi drugi, da je sjednica Skupštine SRBiH  od 15. oktobra 1991. bila u stvari ključna, jer su tada Ustav i ustavni poredak potpuno srušeni. Na sceni je bila prevara. Kad hoćete da napravite haos, najbolje je na taj način to uraditi. To je tako bilo planirano. U svojoj knjizi "Svjedočim" opisala sam tu  sjednicu. A niko je bolje nije opisao nego jedan Amerikanac koji je jednu knjigu posvetio raspadu Jugoslavije. Na dnevni red te sjednice Skupštine došla je Deklaracija o suverenitetu BiH. Ja nisam bila poslanik, nego sam po funkciji člana Predsjedništva  prisustvovala sjednicama Skupštine. Sjećam se dobro, pripremajući se da idem na nastavak Skupštine, na radiju čujem da je usvojena Deklaracija. Mislila sam da je greška, a kada sam došla, vidim da srpski poslanici izlaze i kažu "Oni su obavili posao bez nas". Dakle, oni su ostali iza naših poslanika, iako je dogovor bio da se sjednica nastavi sutra.

* GLAS: Ko je u tom nezvaničnom nastavku predsjedavao Skupštini?

PLAVŠIĆ: U nastavku te noći predsjedavao je zamjenik predsjednika Skupštine koji ima pravo da predsjedava samo ukoliko dobije ovlašćenje od predsjednika Skupštine, a koje nije imao. To treba izglasati dvotrećinskom većinom, i  takav akt treba da ide na Komisiju za nacionalnu ravnopravnost. To su strašne greške. I na takav način izglasana je Deklaracija. Kad je Ustav toliko derogiran, onda svi zakoni koji proizlaze iz Ustava više ne vrijede. Ja sam u Predsjedništvu BiH vodila Savjet za zaštitu ustavnog poretka. Zakazala sam sastanak, ali oni nisu došli. Dođu predstavnici Srba, ali nemam većinu. U međuvremenu formirana ja jedna paravojska, a BiH je još bila dio Jugoslavije. Ta paravojska BiH, takozvane Zelene beretke, formirana je u Domu milicije  u Sarajevu, a komandant je bio Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva. On je bio na čelu Savjeta za odbranu i ujedno komandant paravojske. A meni kaže "Što ćemo mi to da radimo kad smo srušili Ustav da bismo mogli sve ovo da uradimo". I zato je potpuna neistina tvrdnja da je srpska strana započela rat, da i ne govorim o optuživanju Srbije kao agresora. Kasnije je ubijen srpski svat na Baščaršiji, ali sve su to posljedice ove sjednice. Vjerujem da će međunarodne organizacije pravnika doći do istine o tome, kao i o Haškom tribunalu. Iz tog područja može se napisati  50 doktorskih disertacija. Kad su me u Haškom tribunalu pitali kada je rat krenuo, ja sam apostrofirala ovu sjednicu. I interesantno je da su oni u mojoj presudi naveli da "ona smatra da je rat počeo kad je srušen Ustav". Oni su bili svjesni da je to bilo tako, ali politika i naređenja koja oni tamo dobijaju su druga priča. Zato tvrdim da je ta sjednica bila uzrok rata, a njena posljedica je održavanje sjednice Skupštine srpskog naroda BiH 9. januara na kojoj je donesena Deklaracija o formiranju Republike Srpske, odnosno tadašnje Srpske Republike BiH.  

* GLAS: Srpski predstavnici u institucijama SRBiH konstantno su ignorisani?

PLAVŠIĆ: To je tačno, jer je ispred Hrvata na sastanke dolazio Stjepan Kljujić, koji bio član Predsjedništva, ali i predsjednik stranke. Ispred Bošnjaka je dolazio Alija Izetbegović, koji je takođe član i predsjednik Predsjedništva i predsjednik stranke, a ispred Srba dolazio je Radovan Karadžić, koji je bio samo predsjednik stranke. Ja sam bila član Predsjedništva, ali nikad nisam znala šta se dešavalo na tim sastancima. U Savjetu SDS-a su potom rekli "Što je dosta, dosta je, mi hoćemo da imamo svoju skupštinu". Bila sam optimista i tražila da se formira jedno kompetentno profesionalno tijelo da proanalizira tu sjednicu Skupštine  od 15. oktobra 1991. Pokušala sam da dam šansu da se to popravi, međutim, niko nije bio tog mišljenja. Jasno mi je sada da sam bila naivna i hvala Bogu da tada nisu uvažili moje mišljenje. SDS je tada bila pokret srpskog naroda u BiH, a sve to se odigralo prije ubistva srpskog svata na Baščaršiji.

* GLAS: I onda je donesena odluka o održavanju sjednice Skupštine srpskog naroda 9. januara 1992. godine. Kakvom je pamtite?

PLAVŠIĆ: Na toj sjednici bila je fina atmosfera. Jednostavno, htjeli smo time da zaustavimo ponižavanja i beskrajne ustupke, razmišljali smo isto onako kao i narod. Došlo je vrijeme muslimanske ekspanzije, a mi smo već bili nacionalno iživljeni i nismo imali neophodnu sinhronizaciju. Dosta konflikata nastalo je baš zbog toga. Izetbegović je u svojoj knjizi napisao "Ovo je naš otadžbinski rat, ovo su naše bune, ovo je naša kosovska bitka". On je tu vidio cijelu istoriju muslimana, a Srbi su imali istoriju rastegnutu u 1.000 godina. Sve to on je za svoju naciju htio da postigne u tri i po godine. Iako su to nenormalne stvari, one su odgovarale onima kojima je Jugoslavija smetala.

* GLAS: Šta je sačuvalo Republiku Srpsku, koja je ipak prošla kroz brojne bure za ovih 20 godina?

PLAVŠIĆ: Navešću vam jedan primjer. Uvijek se sjećam 1992. godine, kad sam u jesen na relaciji Pale - Banjaluka vidjela đake sa školskim torbama. To mi je ulilo nadu i potpunu vjeru da ćemo imati državu, jer to što su roditelji, što je narod prihvatio da mu djeca kilometrima pješače do škole u ratno vrijeme, u vrijeme kada se linija fronta pomjerala stalno, to je govorilo o snazi te nacije. Vozaču sam uvijek govorila da zadnje sjedište u autu mora biti prazno, da možemo voziti djecu i borce. Naravno da je opstanak zavisio i od političkog rukovodstva, a bilo je momenata kad je RS bila na koljenima, ali i ovih kao što je današnji kad je najstabilnija. Srpska je uspjela jer se radilo o odbrani prava na život srpskog naroda, a život i opstanak brane se najuspješnije.

* GLAS: Na koji način i ubuduće mogu najkvalitetnije da funkcionišu RS i BiH?

PLAVŠIĆ: Dejtonski sporazum sam dobro prostudirala, jednom mi je neko rekao da mi je to Biblija, ali vjerujte, treba da bude tako. Tamo se partije ne spominju, pominju se državne institucije. Niko nije bio zadovoljan Dejtonskim sporazumom. General Žak Klajn pitao me šta mislim o tom sporazumu. Ja kažem da niko nije zadovoljan, što znači da je sporazum dobar. Najvažnije je da je pravedno. Dalje se u BiH može samo ako svi poštuju Dejton. On nam je donio mir i regulisao odnose.   

* GLAS: Koje su najveće političke greške u RS i zablude rukovodstva i kada je bilo najkritičnije?

PLAVŠIĆ: To što smo imali malo tačnih informacija šta se u svijetu dešava. Trebalo je da znamo kakvi  u okolini vjetrovi duvaju. Imala sam pravo kad sam tražila da imamo neki pablik rilejšn. Da nisam izabrana za predsjednika RS odmah iza Dejtona, ko zna šta bi bilo. To je bio najkritičniji period za opstanak RS. Prijećeno mi je i smrću, ali o sebi nisam mislila. Bila sam za to da se RS, koja je priznata Dejtonskim sporazumom, sačuva.

* GLAS: Kako procjenjujete djelovanje sadašnje političke garniture u RS?

PLAVŠIĆ: Nipošto ne bi trebalo dozvoliti da ponovo dođe neka garnitura koja bi da prenosi ovlašćenja sa entiteta na zajednički nivo. Ako se to desi još jednom, mi smo gotovi. Zato narod treba dobro da otvori oči. SDS je sada odgovorna kao opoziciona stranka i ona pokazuje državotvornu odgovornost.   

* GLAS: Šta poručujete povodom Dana Republike Srpske i jubilarnih 20 godina od njenog formiranja? 

PLAVŠIĆ: Iskrene čestitke svima u RS povodom jubilarnog Dana Republike. Primaran je taj 20 godina dugi staž. Kraljevina Jugoslavija je trajala 23 godine. Dakle, zakorijenili smo se dobro.  I vjerujte da bi se riješili mnogi problemi bez prisustva međunarodne zajednice. Srpskoj je krenulo nabolje. Imam kontakte sa ljudima kojima nije svejedno šta će biti sa Srbijom, RS i srpskim narodom. Prema tim informacijama iz Kongresa i Senata SAD, oni prihvataju Milorada Dodika kao državnika. Malo kome se taj epitet daje. Republika Srpska je trajna kategorija. Niko neće otvarati novu situaciju vezano za BiH, i samo se treba držati Dejtonskog sporazuma. Mislim da se vodi dobra politika i da će narod, koji je najmoćniji na izborima, to znati i da nagradi.

Radost života  

* PLAVŠIĆ: Napisala sam pola treće knjige koja obuhvata period u Haškom tribunalu. Niko od srpskih predstavnika nije htio da svjedoči da sam ja bila zadužena samo za humanitarna pitanja. Ipak, najveća žrtva koju sam podnijela tokom rata u BiH, veća i od one kad sam osuđena u Haškom tribunalu i odležala tu kaznu, jeste to što sam morala da budem blizu onih koje nikada, u miru, ne bih ni pogledala. Prepoznaće se oni. A poslije zatvora, provokacija, fizičkog napada, pokušaja trovanja u tom zatvoru i torture koju sam tamo preživjela, meni je svaki dan na slobodi kao nagrada, poklon. Imam radosne misli, tako živim, i puno više cijenim svaki novi dan.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.