Bečke šetnje:Atipičan filmski svijet

Aleksandar MITROVIĆ

NEDALEKO od južnog ulaza u MUMOK (kvart muzeja), stiješnjen između Mariahilferštrase i Gumpendorferštrase, nalazi se atipični gradski bioskop pod imenom Topkino. Atipičan utoliko što privlači zahtjevniju i probirljiviju kino-klijentelu. Atipičan i zbog nekonvencionalnog repertoara i manifestne programske nekomercijalnosti. U Topkinu teško da ćete imati priliku pogledati kakav holivudski blokbaster ili štagod od mejnstrim produkcije, ali ćete zato teško promašiti ciklus iranskog art filma iz pedesetih ili sličan opskuritet. Pravi raj za filmske alternativce koji se, svježe probuđeni, u kasnim poslijepodnevnim časovima razmile po prijatnoj unutrašnjosti solidno opremljenog bar-restorana - koji ujedno služi kao predvorje kina - pa samouvjereno naručuju doručke sa bizarnog jelovnika. Za oko mi je zapao takozvani "režiserski fruštuk" koji podrazumijeva - kako je precizno navedeno u meniju - kratku crnu kafu i čik (pretpostavljam cigaretu, a ne opušak)! U jednom takvom beskompromisnom svijetu filmskih esteta i kino-subverzivaca nađe se pokatkad mjesta i za publiku čiji se ukus - poput mog - kreće u okvirima (potrošne) masovne kulture. Krajem decembra, na repertoaru Topkina pojavio se film "Budućnost nije napisana"- britanskog filmaša Džulijena Templa - koji je na prošlogodišnjem Sandens festivalu privukao priličnu pažnju ljubitelja sedme umjetnosti. Riječ je o muzičkom dokumentarcu koji se bavi životom i djelom lidera nikad neprežaljene rok grupe Kleš, Džo Stramera (1952-2002). Kontroverze kojim obiluje biografija tog amblemskog pank rok prvoborca, pokazale su se kao pogodan teren Templu za upuštanje u kompleksnu portretizaciju, a nesumnjiv kulturološki uticaj Stramerovog djela - o kom u filmu svjedoče iskazi veličina kao što su Martin Skorseze, Bono Voks, Džoni Dep, Džim Džarmuš itd. - kao savršen kontrapunkt za još jednu demistificirajuću studiju o životu rok zvijezda. Od uvodne scene u kojoj se Stramerova smrt tretira kao vruća vijest na radio i TV stanicama širom svijeta, preko reminiscencija njegove porodice i prijatelja, privatnih fotografija koje datiraju iz Stramerovog djetinjstva i otkrivaju manje poznat dio Stramerovog života (sin diplomate, odrastao u privatnim internatima), pa faze adolescentskog buntovništva, života po skvotovima, sve do formiranja u ličnost "Bob Dilana svoje generacije", Stramerova misija prezentovana u "Budućnost nije zapisana", predstavlja ne samo zadivljujuće bogatu biografsku materiju, nego ujedno i esencijalno faktografsko rok štivo. Kada govorimo o režiseru Džulijenu Templu, treba istaći da je riječ o sineasti čiji su umjetnički korijeni proizašli direktno iz nasljeđa pop kulture, sa interesovanjima usmjerenim, prije svega, ka muzičko-kulturološkom, pa tek onda socio-političkom kontekstu. Tako se, s razlogom, čini da je njegov filmski opus evokacija istorije supkulturnih kretanja, bilo da je riječ o anarhičnom igrano-crtano-dokumentarnom kolažu koji je postao kult film ("Velika rokenrol prevara"), brutalnom seciranju karijere Seks Pistolsa ("Prljavština i bijes"), ili o šarmantnoj ekstravaganciji o Londonu pedesetih u formi mjuzikla sa Dejvidom Bouvijem u glavnoj ulozi ("Apsolutni početnici").

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.