Bečke šetnje: Patnja, žrtvovanje, vaskrsenje

(Specijalno za "Glas Srpske" iz Beča) Aleksandar MITROVIĆ

PATNjA. Bez patnje nema istinske umjetnosti. U slučaju američkog trubadura Vika Česnata ova uopštena konstatacija povezana je sa ličnom tragedijom. Paraliza donjih ekstremiteta, kao posljedica fatalne saobraćajne nesreće - kojoj je uzrok bilo jedno euforično adolescentsko pijanstvo - ostavila je Česnata trajno vezanog za invalidska kolica. Sva težina Česnatovog usuda postaje jasnija tek prilikom živog susreta s njegovom muzikom. Jedan od rijetkih srećnika koji je imao priliku da prisustvuje ovoj dirljivoj demonstraciji scenske borbe za život je - pripadnik neformalnog ekspertskog ganga krštenog imenom "svi moji ljudi" - banjolučki stručnjak za pitanja mobilne telefonije Željko V. (37), čiji koncizni SMS izvještaj sa Česnatovog bečkog koncerta, održanog početkom novembra, ovom prilikom prenosim u cjelini. "Koncert je održan u Gartenbau kinu pred petstotinjak gledalaca. Na dan koncerta cijena karte iznosila je 16 evra. Prateći sastav formiran je od članova renomiranih rok grupa kao što su 'Godspeed You Black Emperor i Fugazi'. Koncert je predstavljao promociju posljednjeg Česnatovog albuma 'North Star Deserter'. Duge pauze između pjesama odzvanjale su neugodnom tišinom u kojoj se Česnat pokušavao izboriti sa ukočenjima obje ruke, izaći na kraj sa tikovima i zgrčenim prstima koji su ga onemogućavali u koncentraciji. Emocionalni vrhunac koncerta je, na bis izvedena, pjesma 'Little Bird Nine Simone. Dok su članovi prateće grupe Česnata iznosili sa bine, on je, ponesen ovacijama publike, iz svojih invalidskih kolica, podigao ruke u vazduh u znak trijumfa." ŽRTVOVANjE. Cijeli ekspertski tim ("svi moji ljudi"), u punom sastavu - Nebojša R. (42), Saša T. (36), Miroslav L. (35) i već pomenuti Željko V. (37) - predvođen mojom malenkošću (40), vojnički postrojen ispred SD "Borik" povodom festivala u organizaciji banjolučkog "Hard rok radija", upustio se u kolektivni čin žrtvovanja, zarad viših rokerskih ciljeva. Nesrećan izbor vremena, mjesta i izvođača, kao i nedorečenost u realizaciji ovog, finansijski očito prezahtjevnog, hepeninga, samo su učvrstili naše uvjerenje da autentična pokretačka snaga rok muzike ne leži u skupim, sponzorisanim spektaklima, nego se krije - kako to u svom ironičnom napjevu "Natrag u garažu" sugerišu "Psihomodo pop" - u garaži. VASKRSENjE. Iako je u noći famoznog festivala pokazivala znakove otežanog disanja i dezorijentisanosti - što mi je dalo za pravo da pomislim da je riječ o ozbiljnim simptomima koji upućuju na brz kraj - ta neuništiva supstanca masovne kulture, žilava stvar zvana rokenrol, sasvim nenadano, već sutradan je vaskrsla u "Hard rok kafeu", na malom klupskom nastupu banjolučke grupe "Kreč". Ovaj put bez pratnje ekspertskog tima, imao sam privilegiju i sreću da na jednom od svojih rijetkih pohođenja banjolučkog noćnog života prisustvujem inkarnaciji rok impulsa sa svim njegovim izvornim vrlinama: neposrednosti, entuzijazmom, energijom i radosti u slavljenju muzike. Autorski zrelo uobličena i znalački odsvirana, muzika grupe "Kreč" predstavlja dobro izbalansirani sublimat nekoliko različitih žanrova. Pankerskom furioznošću prezentovani, razbarušeni kantri, kome nisu strani pjevljivi pop refreni, na tragu je britanskih originatora "The Mekons". Kako su "The Mekons" - uz činjenicu da su jedni od začetnika muzičkog podžanra nazvanog kantri-pank - poznati po svojoj upornosti i dugovječnosti - koji su rezultirali tridesetak godina dugim stažom i diskografijom koja broji više od dvadeset zvaničnih albuma - preostaje mi da grupi "Kreč", čije je ovo tek treće živo predstavljanje, poželim bar upola dugotrajnu i plodnu karijeru, što možda nema puno veze sa realnim stanjem stvari, ali i te kako ima veze sa prva dva pojma iz naslova ovog teksta.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.