ANALIZA: Kijev ostao bez ključne karte za pregovore

Ruske snage povratile su u samo par dana oko 90 odsto teritorije koju je ukrajinska vojska osvojila nakon prošlogodišnjeg avgustovskog napada na Kursku oblast, kada je zauzeto oko 1.380 kvadratnih kilometara te veliki broj manjih gradova i sela. Na ovaj način Moskva je iz ruku Kijeva uzela eventualno moćnu monetu, alatku za pregovaranje o uslovima koji bi doveli do završetka rata.

Namjera predsjednika Volodimira Zelenskog da iskoristi ovu zauzetu rusku oblast za razmjenu propala je nakon vojne operacije, gotovo nemoguće misije, koja će sigurno ostati zabilježena u mnogim vojnim i istorijskim knjigama. Prema mišljenju vojnih stručnjaka u svjetskoj istoriji ratova nije bilo takvih operacija kao što je prebacivanje ruskih vojnika gasovodom u pozadinu neprijatelja.

Teritorija koju je Ukrajina zauzela tokom prošle godine bio je mali dio ruske površine, ali ova vojna operacija tada je imala moralni podsticaj za režim u Kijevu, ali i vojno-strateški, jer je Zelenski smatrao da će mu zauzete teritorije predstavljati moćnu pregovaračku kartu kada dođe do pregovora o okončanju višegodišnjeg rata.

On je pokušavao da iskoristi svoj upad u Kursku guberniju kao "mamac za pregovore" da bi ojačao svoju poziciju ili da jednostavno izvrši direktnu razmjenu okupiranih teritorija u tom regionu za neke od onih koje su postale dio Rusije.

AKCIJA "POTOK"

Izvodeći akciju kodnog imena "Potok", odnosno "Cijev", ruske specijalne snage uspjele su nedavno da povrate većinu okupirane teritorije. Iznenadna posjeta ruskog predsjednika Vladimira Putina ovoj oblasti, tokom koje je obukao borbenu uniformu, poslala je Zapadu jasan signal vojne odlučnosti i podvukla njegovu riješenost da obezbijedi izbacivanje ukrajinskih snaga prije nego što uđe u bilo kakve pregovore o okončanju rata. Čitava akcija izgledala je poput nekog holivudskog filma.

Oko osamsto ruskih vojnika, podijeljenih u četiri grupe po 200, prešlo je put od oko 11 kilometara pod zemljom, koristeći cijev gasovoda da bi došli u pozadinu ukrajinskih položaja u Kurskoj oblasti. Radi se o cijevima gasovoda kojim je tokom prošle godine transportovan ruski gas za Evropu.

 

Oko osamsto ruskih vojnika prešlo je put od oko 11 kilometara pod zemljom, koristeći cijev gasovoda

Početkom ove godine Zelenski je obustavio taj tranzit preko ukrajinske teritorije, a ruske snage skovale su plan kako da to iskoriste i izvrše upad iza leđa utvrđenih položaja ukrajinske vojske oko grada Sudža, gdje se nalazi centralno gasno čvorište.

Prema navodima pojedinih ruskih medija, pripreme za ovu operaciju trajale su nekoliko mjeseci. Sama akcija počela je početkom marta. Primarni cilj bio je izvođenje diverzantskih operacija, prisiljavanje ukrajinskih snaga da se povuku iz okupiranih oblasti u Kursku i oslobađanje strateške Sudže i okolnih mjesta.

NEMOGUĆA MISIJA

Ovo inače nije prvi put da su ruske vojne snage primijenile ovu taktiku. U januaru prošle godine ruski vojni izviđači, zajedno sa pripadnicima specijalnih jedinica, iskoristili su napuštenu cijev gasovoda da bi došli do pozadinskih položaja ukrajinske vojske u utvrđenom području na južnoj periferiji Avdejevke u Donjeckoj Narodnoj Republici.

Artiljerijsko i minobacačko granatiranje tada je maskiralo zvukove radova. Ruske trupe tada su očistile prolaz dug dva kilometra i postavile ventilaciju. Ova operacija je u velikoj mjeri pomogla ruskim snagama da zauzmu tvrđavu Avdejevku.

Slično je bilo i ovog puta, ali pojavili su se brojni izazovi. Prvo su na mjestu ulaska u cijev iskopani kilometri rovova. To je učinjeno da bi bili zaštićeni vojnici od mogućeg granatiranja od strane ukrajinskih oružanih snaga, ali i dronova.

Da bi omogućili specijalcima da uđu u cijev, prvo su ispumpani ostaci gasa i raznih otrovnih isparenja, a zatim upumpan čist vazduh.

Inženjerijske trupe su osmislile ventilacioni sistem, bušile rupe gdje god je to bilo moguće da bi omogućile protok vazduha. Za sprečavanje od eventualnog trovanja korišćena je i posebna zaštitna oprema. Ali, ni to nije bilo dovoljno te je jedan manji broj ruskih vojnika imao trovanje metanom.

Tokom ove akcije napravljeni su i izlazi na površinu - prostori za osoblje, ali i unesena municija, hrana i voda te postavljeni toaleti. Korišćena su kolica za dopremanje vode i drugih osnovnih stvari.

POSLjEDNjA BITKA

Vojnici su se, prema pisanju ruskih medija, kretali u grupama od po pet ljudi, držeći udaljenost od desetak metara. Trebalo je nekoliko dana da se prođe kroz cijev, a onda su specijalci morali da čekaju još nekoliko dana da dobiju naređenje za akciju.

Prema pisanju pojedinih medija specijalci su čak pet dana bili u cijevima gasovoda, prije nego što su stigli do cilja i dobili naređenje za napad. U ovom odvažnom napadu učestvovali su dijelovi brigada "Veterani" i "Vostok", kao i odred "Aida" grupe za specijalne operacije "Ahmat", uz saradnju sa 11. padobranskom brigadom i 30. moto-streljačkim pukom.

Jedan od učesnika ove operacije kasnije je posvjedočio da je, pored psihološkog momenta, najteže bilo hodati duž cijevi sa polusavijenim nogama, pošto je prečnik bio samo 1,4 metra.

Plan da se ovaj gasovod iskoristi da bi se probilo, odnosno došlo u pozadinu ukrajinskih oružanih snaga kod Sudže, na kraju je i realizovan. Ukrajinske snage u ovoj oblasti su razbijene i nalaze se u povlačenju, pokušavajući da se probiju do ukrajinske teritorije iz opkoljenih "džepova". Prema navodima nadležnih iz ruske vojske, nakon što je Sudža došla pod rusku kontrolu ostalo je da se ukrajinske snage potisnu iz još samo pet naselja, da bi Kurska oblast bila oslobođena.

Prema ocjeni profesora Tuomasa Malinena sa Univerziteta u Helsinkiju, ovi događaji podsjećaju na Drugi svjetski rat, gdje je bitka kod Kurska postala posljednja velika bitka Njemačke protiv sovjetskih trupa.

Za samo par dana ruska vojska povratila 90 odsto okupirane teritorije

DVA SCENARIJA

Pojedini vojni analitičari navode da ostaje da se vidi da li će Putin iskoristiti ovaj zamah, dobijen oslobađanjem 90 odsto teritorije Kurske oblasti, za neku novu ofanzivu, ali ovog puta na Sumsku oblast, koja se nalazi u Ukrajini uz samu granicu, a kako bi napravio takozvani bezbjednosni koridor.

Ovo će vjerovatno zavisiti od diplomatskih pregovora. Ako se predsjednici Putin i Donald Tramp uskoro uspiju dogovoriti o detaljima za postizanje trajnog mirovnog sporazuma, vjerovatno će ruske snage zaustaviti napredovanje kod Sudže, pošto Moskva nikada nije pokazivala teritorijalne ambicije izvan Kurske oblasti.

Međutim, ukoliko neprijateljstva eskaliraju, ruska vojska bi mogla da pomjeri svoj fokus ka potpunom porazu ukrajinske vojske i, kako je to nazvano u Kremlju, demontaži sadašnjeg režima u Kijevu.

Ovi analitičari smatraju da se Ukrajina sada nalazi u više nego očajnoj situaciji, a što su, kako su istakli, pokazali i nedavnim napadima na Moskvu. Ukazuju da se sve ovo dešava u trenutku kada je otvorena priča o postizanju mirovnog sporazuma između Rusije i Ukrajine te diplomatskog pritiska SAD na Kijev i Zelenskog da pristanu na okončanje ovog trogodišnjeg rata.

TRAMPOV PRAGMATIZAM

Naredne sedmice će biti odlučujuće. Ili će Ukrajina kapitulirati pod američkim pritiskom ili će sukob eskalirati u narednu, a možda i posljednju fazu. Ono što ne ide na ruku Zelenskog jeste što se previše kladio na Džoa Bajdena i prethodnu američku administraciju, povezujući sudbinu Ukrajine sa Demokratskom strankom. Sama Evropa nije u stanju da iznese finansijske i vojne troškove podrške Kijevu.

Pošto se Bajdenov drugi mandat nije materijalizovao, odnosno nakon što je Kamala Haris ubjedljivo izgubila, Ukrajina je ostala bez sponzora i zaštitnika u Vašingtonu. Dolaskom Trampa na vlast sve se promijenilo.

Pristup novog američkog predsjednika međunarodnoj politici ne razlikuje se puno od njegovog poslovanja - pragmatizam nadmašuje sentimentalnost. On na Ukrajinu gleda kao na imovinu u koju su SAD uložile značajne investicije, na stotine milijardi dolara.

Tramp sada sebe doživljava odgovornim za upravljanje američkim udjelom u sukobu i kao svaki biznismen želi povrat ulaganja, a što može postići samo okončanjem rata u Ukrajini.

Zaključak - sudbina Ukrajine više nije u njenim rukama. Odluke donesene u Vašingtonu, Moskvi i Rijadu će oblikovati budućnost ove zemlje. Ostaje da se vidi da li Tramp može da postigne dogovor koji će zadovoljiti sve strane. Ali, jedno je jasno - dani Ukrajine kao centralnog stuba konfrontacije Zapada, odnosno SAD sa Rusijom - bliže se kraju.

Strateški položaj

Grad Sudža je najveće naselje koje su Oružane snage Ukrajine okupirale tokom njihovog upada na rusku teritoriju avgusta 2024. Grad, u kojem je do januara 2024. živjelo nešto manje od 5.000 ljudi, inače predstavlja glavno saobraćajno čvorište.

Sudžu opslužuje regionalni autoput koji prelazi granicu sa Ukrajinom i vodi do ukrajinskog grada Sumi, kao i nekoliko lokalnih puteva. Kroz grad prolazi i željeznička pruga, koja je takođe veoma važna za snabdijevanje trupa. Osim što predstavlja važnu stratešku lokaciju Sudža je takođe od velikog ekonomskog značaja, jer se na samo nekoliko kilometara od grada nalazi istoimena mjerna stanica - jedina preko koje je Rusija u posljednje vrijeme transportovala gas u Evropu preko Ukrajine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.