ANALIZA: Da li će i SAD ući u direktni vojni obračun sa Iranom

TEL AVIV - Zajednički krajnji cilj SAD i Izraela je da naprave što goru i težu situaciju unutar Irana, da bi eventualno sa vlasti srušili vrhovnog vođu ajatolaha Ali Hamneija i postavili nekog novog umjerenijeg ili eventualno prozapadno orijentisanog.

Kaže ovo za "Glas Srpske" general-major u penziji i bivši načelnik Uprave za strategijsko planiranje Vojske Srbije Božidar Forca komentarišući nikad zapaljiviju situaciju na Bliskom istoku, a pogotovo zbog mogućnosti da se i Amerika direktno vojno uključi u ovaj rat.

Prema mišljenju Force, jedan takav scenario je ipak malo vjerovatan, jer nikako ne treba zaboraviti na ulogu Rusije i Kine u ovom regionu, dvije države koje će sve uraditi da do opšte kataklizme ne dođe. Navodi i da pored svih trzavica između Irana i SAD, Vašingtonu u ovom trenutku otvoreni rat nikako ne odgovara te da raspoređivanje američkih nosača aviona i velikog broja strateških bombardera u tom uzavrelom regionu treba posmatrati kao jedan od alata za zastrašivanje Teherana.

Ukazuje i na to da ikako vjeruje da do ovog rata neće doći, odnosno otvorenog sukoba između SAD i Irana, uvijek postoji jedan mali procenat vjerovatnoće za tako nešto, zbog izuzetne nepredvidljivosti novog američkog predsjednika Donalda Trampa.

- Mislim da je ovo što je Izrael do sada uradio Iranu, bombardujući i uništavajući sve strateške tačke, dovoljna opomena Teheranu, ali i veliki udarac. Smatram da će se raditi na nekoj obojenoj revoluciji unutar Irana, koja bi srušila Hamneija. Takođe, tu su i Rusija i Kina, dve zemlje koje imaju strateško partnerstvo sa Iranom. Peking je u ovu zemlju uložio oko 400 milijardi dolara i ne verujem da će dozvoliti da im to bude dovedeno u pitanje. Oni su i najveći uvoznici nafte iz Irana. Znači, mnogo je tih uslovno rečeno sporednih stvari koje utiču na to kako bi se mogao razvijati ovaj rat. Kada se sve sumira, radi se o jednoj klasičnoj borbi za ovaj region. Tramp pokušava povratiti poziciju SAD u ovom regionu koju su one imale u vreme Mohameda Pahlavija, a Izrael im dobro dođe za tako nešto, da obavi taj prljavi posao - kaže Forca.

Na pitanje koliko informacija koju je iznio šef Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) Rafael Grosi, da nisu pronađeni dokazi da Iran ulaže napore da proizvede nuklearno oružje, eventualno može doprinijeti smirivanju situacije, Forca odgovara da neće, jer su priče o nuklearnim postrojenjima samo izgovor, odnosno dobar alibi za napad.

- Radi se o klasičnoj deobi prostora između velikih sila. Svedoci smo da se svet klasterski uređuje i geopolitički preuređuje, a ovakvi i slični ratovi samo su alatka za tako nešto. Deo ove nove prekompozicije snaga u svetu je i rušenje postojećeg iranskog režima, koji je na Bliskom istoku ostao jedini trn u oku zapadnog sveta. Mislim da nakon svega Hamnei sigurno neće ostati na vlasti. A ko će doći na njegovo mesto? Na to pitanje je teško odgovoriti. Mislim da to neće biti Reza Pahlavi, prognani prestolonaslednik Irana i najstariji sin poslednjeg šaha Mohameda Reze Pahlavija, koji je svrgnut tokom Islamske revolucije. Iako ga zapadni mediji favorizuju, dok on sa Floride poručuje da treba srušiti Hamneija, mislim da nije realno da on dođe na čelo Irana i vrati ovu državu u zapadne vode - smatra Forca.

Slično mišljenje ima i stručnjak za bezbjednost i geopolitiku, pukovnik u penziji Sreten Egerić, navodeći da se iza svega krije ideja potpunog razaranja Irana, razbijanja i demontiranja ove države. Smatra da se radi o daleko većem i širem planu, u kom je Iran samo jedna od karika.

- Globalisti, koji i dalje vuku gotovo sve konce u zapadnom svetu, žele odseći Rusiju od Kine i Indijskog okeana. Mislim da nije nimalo nerealno da dođe i do oružanog sukoba i na severu Evrope, a koji bi bio pokrenut udarom na Kaljingradsku oblast. U tom slučaju na jednoj strani imali bismo i Rusiju, a na drugoj skandinavske i baltičke države, ali i jednu vrstu evropske armije Napoleonovog tipa. Nažalost, i dalje postoje opasne težnje da se Rusija pokori, baci na kolena i raskomada, nakon čega bi Kina bila nova meta. Uvek se setim operacije "Glajvis" iz 1939. Ako pogledamo šta se danas dešava, Iran je uvučen u ovaj sukob prvo medijski, a onda i vojno. Sličan scenario kao i sa Rusijom. Klasični šablon iz SFRJ - navodi Egerić.

Situacija u vezi sa Izraelom i Iranom inače je dodatno podgrijana nakon informacija da su SAD prebacile veliki broj svojih borbenih aviona na Bliski Istok, njih oko 150.

Planirano je i premještanje strateškog nosača aviona "USS Nimic", ali nekako najviše pažnje privuklo je pominjanje strateškog bombardera B-52, koji je sposoban da nosi nuklearne i konvencionalne projektile. Ovi avioni mogli bi biti presudni za udare na iranska postrojenja duboko u zemlji. Na sve ovo odgovorili su iz Irana koristeći u jednom od svojih posljednjih napada naprednu balističku raketu "sadžil".

U pitanju je takozvana dvostepena raketa, dometa do 2.500 kilometara i brzine do 13 maha. Radi se o jednoj od najmoćnijih iranskih raketa srednjeg dometa sa sposobnošću da ponese bojevu glavu do 1.500 kilograma. Iz Moskve je prvi put javno i oštro poručeno Vašingtonu da se ne miješa u ovaj sukob te da bi trebalo natjerati sukobljene strane da sjednu za pregovarački sto.

Iranska strategija

Iran je godinama usavršavao koncept "mreže vatre" - ispaljivanja velikog broja projektila različitih tipova, iz različitih pravaca i na različite ciljeve. Upravo u tome leži najveća slabost "Gvozdene kupole", jer ona nije dizajnirana da istovremeno odgovori na stotine prijetnji. U aprilu 2024. godine, tokom prvog direktnog iranskog udara na Izrael, lansirano je više od 300 projektila, uključujući balističke rakete, krstareće rakete i dronove. Uprkos podršci američke PVO i regionalnih partnera, više projektila je uspjelo da probije odbranu i pogodi vojne objekte. Sa povećanjem broja napada i prijetnji sistem postaje ne samo manje efikasan, već i finansijski neodrživ na duže staze.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.