Aleksis Trud: Više ima nade za Republiku Srpsku, nego za Francusku

U Parizu i da ima dogovora o nacionalnom pitanju, duboka država bi to ugušila. Francuska je sada kao SSSR. Više ima nade za Republiku Srpsku, nego za Francusku, kaže u ekskluzivnom intervjuu za Sputnjik Aleksis Trud, istoričar i geopolitičar iz Francuske, profesor Univerziteta u Versaju.

Ugledni francuski geopolitičar oduvijek je smatrao da se o kosovskom pitanju ne može pregovarati sa EU, ali se istovremeno više od dvije decenije trudi da Francuzima objasni da su Srbi narod koji zaslužuje sva prava, kao i drugi u Evropi. Da sa francuskim ima zajedničke tekovine. Prijateljstvo.

Na početku razgovora pitamo ga kako komentariše velike proteste na ulicama francuskih gradova zbog predloženih mjera štednje, koji očigledno nisu pokrenuti samo ekonomskom, već i političkom krizom:

- Kriza traje više od 20 godina, a počelo je debatom oko kasnijeg odlaska u penziju. Od tada, da li su bile socijalističke ili liberalne vlasti, narod se uvijek protivio. Masovni protesti traju više od 10 godina. Narod želi da se odvijaju bez miješanja političkih stranaka, a vlast manipuliše protestima. Policija je brutalna. Svi masovni protesti završavaju se bez ikakvih rezultata. Ali, to ne znači da neće doći neki veći ustanak, u pet posljednjih godina najviše smo ušli u ekonomsku krizu. Imamo 3.000 milijardi duga. Toga nema u Rusiji ili Srbiji. Svaki Francuz je dužan za 45 godina rada. Plus imamo ogromnu političku krizu, zato što naš sistem ne dozvoljava da male stranke prave dogovore.

Dobili ste petog premijera u posljednjih godinu dana, dekretom predsjednika koji po anketama ima oko 30 odsto podrške. Da li je narod svjestan šireg problema ili gleda samo u svoj novčanik?

- U istoriji Pete Francuske Republike, od 1958. godine, Makron je predsjednik koji je najmanje popularan. Zašto su glasali za njega 2017. i ponovo 2022., Francuska je zemlja velikog konzervatizma, toga nema u drugim zemljama u Evropi. Ovdje ljudi imaju ekonomsku moć, to se vrlo dobro opisuje kao buržoazija. Ne glasaju zbog politike, već samo da bi sačuvali veliko imanje.

U bivšoj Jugoslaviji ljudi to ne shvataju, zbog komunizma i ratova dosta su gubili. Ovdje porodice imaju velika imanja. Imate dvije Francuske, jedna polovina nasljeđuje, a druga su oni koji nemaju ništa. Oni nemaju nikakvu budućnost, posebno za obrazovanje djece.

Naše visoke škole, najveća, Politehnička, 60-ih godina imala je 15 odsto studenata čiji su očevi i majke radnici. Sad manje od tri odsto dolazi iz radničke klase. Takođe, sada imamo tri puta više studenata koji imaju master 2, nego 2000. godine. Kao kod vas u starom sistemu, imaju diplomu, ali ne mogu da nađu posao u struci. Francuzima će biti mnogo teže nego Jugoslovenima 80-ih.

Za očekivati je da u takvoj situaciji dobijete premijera koji se razumije u ekonomiju, a novi premijer je poznat isključivo po tome što se zalagao za dodatno naoružavanje. Druga njegova glavna tema bile su evropske garancije za Kijev. Šta očekujete?

- Ništa. Sebastian Lekornu je u svim vlastima koje je formirao Makron već sedam godina, on mu je prva garda. Pravi aparatčik. Zbog takve Makronove ekipe zemlja je blokirana. U svim knjižarama je njegova knjiga „Do rata?“, sa znakom pitanja. Lekornu je jedan od najvećih elemenata duboke države u Francuskoj. Kao Makron i svi koji čine tu prvu gardu, formiran je u američkim univerzitetima. To znači da je, kao u obojenim revolucijama, spreman da stvarno izaziva rat, da bude veći rat u Ukrajini. Mislim da Francuzi moraju stvarno da se plaše da im djeca ne odu da ratuju u Ukrajinu, zbog volje onih koji formiraju tu ekipu.

Puno ste se u vašoj karijeri bavili Balkanom. Koliko vas zabrinjava trenutna politička kriza u BiH, odnosno Republici Srpskoj koja je pod stravičnom presijom Zapada koja se sprovodi pritiskom na sudove preko takozvanog visokog predstavnika. Kako to posmatrate sada, s obzirom na vaša upozorenja da ne bi trebalo sa Evropom za pregovarački sto?

- Neki srpski političari su u zabludi. Misle da im Evropa želi dobro i da će se, ako ulaze u evropske integracije, Srbija i Republika Srpska bolje razvijati. Zapravo, ne. Kao uvijek u geopolitici, to je pitanje sile protiv sile. Srbija je to počela sada da radi, razumjela je da ne postoje samo evropske integracije i da mora da gleda prema Istoku.

Trenutna situacija oko Republike Srpske je vrlo osjetljiva. Vrlo je važno da se vlast u Republici Srpskoj dobro bori. Mislim na posjete predsjednika Dodika Mađarskoj, Rusiji, ali i drugim zemljama novog svjetskog poretka. To je dobro. Mislim i da je opozicija u Banjaluci, koja je bila vrlo oštra protiv vlasti, sada razumjela, a to je prvi put, da je ujedinjenje Srba mnogo važnije nego podjele. Može biti da se situacija poboljšava, ali to će se desiti samo ako se i međunarodna situacija mijenja. Novi svjetski poredak vrlo brzo se mijenja i mislim da je velika nada sada, gledajući šta se dešava u Kini, Indiji, u Rusiji, Brazilu. Ako srpski političari, srpska vlast, više idu prema tom novom svjetskom poretku, i gledaju prema tim novim silama, situacija će se bolje razvijati.

Kada govorimo o diskreditaciji Milorada Dodika može da se povuče paralela sa Marin le Pen, koja je faktički doživjela istu sudbinu u demokratskoj državi u srcu Evrope. Zar nisu to isti aršini kojima se obračunava sa političkim protivnicima, onima koji se smatraju opasnim?

- Imate pravo. Možemo s jedne strane da pravimo tu paralelu. Ali Marin le Pen nikada neće moći sama da pobijedi. Problem je što ona misli da može. Ali može jedino ako ima dogovor sa drugim strankama. Ima ih puno, suverenisti, tri stranke, Nikola Dipon – Enjan, Loran Filipu i Žak Aselino. Ima i četvrta, Đorđe Kuzmanović je formirao stranku suverenista. S druge strane, ima više nade u Republici Srpskoj, nego u Francuskoj. Ovdje i ako ima dogovora između Marin le Pen i malih stranaka, duboka država drži sve, sve medije. Sve sudije. Upravo su zabranili privatni kanal C8. Bez ikakvog razloga. Samo zato što im se nije sviđao. Po tome se razlikuje situacija u Republici Srpskoj. Ovdje dok celi sistem ne padne, neće moći Nacionalni savez da pobijedi. Na Balkanu nije isto.

Vidjeli smo i primjer nepostojanja osnovnih principa na kojima je izgrađena EU u Rumuniji, Kalinu Đorđesku je zabranjeno da učestvuje na izborima, zato što bi mogao da pobijedi. Ima li slobodnih intelektualaca na univerzitetima koji kažu, ovo što rade u Rumuniji je van pameti?

- Ne. Ne mogu nikada da pričam o tome sa mojim dragim kolegama. Svi su ubjeđeni da su Rusi neka vrsta varvara. Kao što su 90-ih bili ubjeđeni da su svi Srbi zločinci. Naročito po fakultetima je došlo do simplifikacije koja je bila u Sovjetskom Savezu 70-ih. Ovdje je velika hipokrizija.

Ima li nade za Kosovo i Metohiju? Represija Kurtijeve vlasti je užasna. Tračak nade daje nova američka vlast koja je prekinula strateški dijalog sa tzv. Kosovom. Da li polažete neke nade u promjenu situacije zbog promjene vlasti u SAD?

- Već 20 godina se na toj temi borim ovdje u Francuskoj. Radio sam za Evropski parlament tri izvještaja. Doveo sam na Kosovo i Metohiju tri puta evropske poslanike. Svaki put željeli smo poslije da pravimo veliku konferenciju, ali srpska vlast nas nije podržala. Istoričari će reći zašto. Ubjeđen sam u to da moramo da se borimo za Kosovo ovdje na zapadu. Mediji u Francuskoj vrlo dobro znaju kakva je situacija, ali neće da pričaju o tome. Plaše se, zbog primjera Korzike, Kaledonije... Kosovo i Metohija je za nas veliko pitanje integriteta nacije, granice, ali i multietničnosti. Da je to odvajanje jedne pokrajine od matice, takav utisak više nema ni Francuska, niti Evropska unija.

Zato se nadam da u Americi još ima slobode koje nema više u Zapadnoj Evropi. I da će ljudi koji se bore za integritet srpske nacije na Kosovu i Metohiji, moći da pobijede. Puno je senatora srpskog porijekla u Americi koji se sve više i više čuju. Ekipa oko Trampa ipak ima vrlo dobre stavove prema pitanju Srba na Kosovu. Globalno, živimo u istorijskim trenucima, razgovaraju Tramp i Putin, Tramp i Modi, doći će nekad na red i pitanje Kosova i Metohije. Zato samo strpljivo i neprestana borba.

Dok se američki predsjednik zalaže za mir, Evropska unija se zalaže za nastavak rata u Ukrajini. Kako gledate na to, kao neko ko se osjeća Francuzom i Srbinom, prije svega Evropljaninom?

- Žalosno je to što ste rekli o Evropi. Makron, kancelar Merc i premijer Starmer su najoštriji dirigenti koji pogoršavaju situaciju i hoće rat. Mislim da to ništa ne znači, oni su kao posljednji sovjetski dinosaurusi koji su htjeli više komunizma, zato što su znali da će izgubiti vlast. Oni znaju, ako ne bude više rata, izgubiće mjesta. Znaju da će cijeli njihov sistem pasti i zato se toliko jako zalažu za rat. Ali oni ne odlučuju. Gledajte cijelu posljednju godinu, svi ti projekti oko neke vrste evropske vojske, strateške autonomije, su propali. Tako da, uprkos njihovim izjavama, toga neće biti. Najinteresantnije je vidjeti šta propagiraju Amerika, Kina, Indija, što se tiče Ukrajine ili Izraela. Sada imaju veliki uticaj na situaciju.

Da li je vašim političarima jasno da Rusija nikada neće dozvoliti evropske mirovne snage u Ukrajini?

- Ne. Francuzi su najkonzervativniji narod u Evropi. Oni misle da su još uvijek veliki narod kao u vrijeme De Gola. Nisu razumjeli da je Francuska, što je rekao istoričar Mark Blok, od velike sile, od Drugog svjetskog rata, postala srednja sila. Ne vide da je „degolizam“ bio samo trenutak. Ali čak i De Gol je znao da ne može bez drugih sila. Misle da su i dalje velika sila, da će moći na starim principima da riješe probleme na Balkanu, svuda u svijetu. A Rusija je „mala“ zemlja, ima „samo“ 140 miliona stanovnika. Ne znaju da Rusija formira svake godine pet puta više inženjera nego Francuska. To ne vide i ne zanima ih. Više vole da se vraćaju svojoj nostalgiji o velikoj Francuskoj.

Možda će ih osvjestiti američke carine. Da li građani shvataju da će morati da daju svoj novac za razvojne projekte naoružanja i da će američke energente plaćati skuplje od Amerikanaca, da će raditi za drugog, a ne za sebe?

- To je baš tako. Žan Mone, koga smo predstavljali kao slobodnog čovjeka koji je stvorio Evropsku zajednicu, bio je američki čovjek, istoričari su to dokazivali. Kad Tramp kaže Evropljanima, morate u sljedećih 10 godina da investirate 600 milijardi dolara, naredi EU da mora da kupuje američki gas koji je četiri puta skuplji nego ruski, to je katastrofa. I na ekološkom planu. To Tramp radi zato što je na liniji svih Amerikanaca koji brane svoj interes i to kaže vrlo evidentno. Isto su govorili, od Ruzvelta preko Kartera, Buša. Svi su rekli da je Evropa samo njihova desna ruka. Bžežinski dokazuje da je Evropa Americi samo neka vrsta veze, relacije između nje i Azije. Od 1945. je samo neka vrsta, malog dodatka, okućnice koja se priključuje Americi. Ali to Evropljani ne vide.

Podsjećate na vijekovne veze Srba i Francuza. Nedavno ste naše sunarodnike prvi put u istoriji okupili na velikom događaju u francuskom Senatu, kako ste to uspjeli?

- Taj događaj je dobar primjer prijateljstva, moj prijatelj Saša Pešić i ja organizovali smo veliku konferenciju o prijateljstvu između Francuske i Srbije. Pomogao nam je senator iz Nacionalnog okupljanja, ali imamo prijatelje u svim partijama. U Socijalističkoj je mladi Aleksandar Pantelić. Predsjednik Saveza Srba u Francuskoj, Romeo Milošević je kod republikanca. A u martu su lokalni izbori, nadamo se prvom francuskom gradonačelniku srpskog porijekla.

Plod mog dugogodišnjeg rada je i nova knjiga „Osam vijekova prijateljstva između Francuske i Srbije“. Izlazi u oktobru, nadam se da će biti prevedena na srpski i predstavljena u Srbiji. Ići ću po cijeloj Francuskoj, Strazbur, Lion, Marsej i Bordo, već su zakazani.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.