Akademski slikar Danijela Đukić u susret otvaranju izložbe u Banjaluci: Povratak u prošlost kroz uspomene

Banjaluka - Radovi koje će posjetioci imati priliku da vide nastali su 1995. godine, u periodu kada sam još bila student. Prvi put bili su izloženi u galeriji fakulteta na odbrani prvog diplomskog. Nakon toga ih nisam izlagala sve do sada. Osjetila sam potrebu da ih ponovo prikažem.

Ispričala je ovo za "Glas Srpske" akademski slikar Danijela Đukić, čija će multimedijalna izložba "Identitet prostora" biti otvorena večeras u 20 časova u Art Klub Prostoru, na već dobro poznatoj lokaciji u naselju Borik, u stanu na prvom spratu Kordunaške 22.

Postavku, kako kaže, čine kolaži fotografija fotokopiranih na providnom papiru, ispod kojih su ukombinovane izrezivane slike namještaja iz kataloga, u neke njene imaginarne prostorije (soba, kuhinja, dnevna soba).

Radeći na ovoj izložbi prošla je kroz nekoliko faza.

- Nakon kolaža uslijedile su akcije po stvarnim ruševinama (okolina Banjaluke), gdje sam temperom oslikavala male komade namještaja, koji zbog toga što je oslikan i malih dimenzija, nije svrsishodan kao upotrebljiv predmet, već ostaje na zidu samo kao naznaka nečega što je nekada postojalo u okviru zidova. To je u stvari pokušaj da se oživi uspomena na prošlost i težnja da se vrati nekada postojeće - priča Đukićeva.

Treća faza je bila postavka metalnih "konstrukcija" unutar porušenih prostorija, dok je četvrta faza bila snimanje video-rada u kojem se smjenjuju sekvence aerosnimaka vojnih bombaških ciljeva i "eksplozije" žvakaće gume. Posljednja faza je skulptura od dječijih kockica i podsjeća na razoren grad.

- Stambeni prostor je prostor sigurnosti, identiteta, pripadnosti, zajedništva, on je okvir i ljuska, kao što smo uokvireni u tijela i iz njega izlazimo samo u snu i smrti - ispričala je Danijela.

Ove ruine koje je, objašnjava, podsjećaju na nabacane, polomljene kosti i oguljeni zidovi na zguljenu kožu, pokušava da oživi simbolično i ponovo namještajući pokušava da vrati uspomene koje vežu svaki prostor za život kojim je bio ispunjen.

Pripadanje kroz umjetnost

- Osjećaj teritorijalne pripadnosti je negdje automatski asocijacija na kuću, stan, prostor življenja. U kući ne vidim samo građevinsku konstrukciju već i dušu koja konstrukciju čini živom. Vječna destrukcija kroz ratove, poplave, zemljotrese kao da stalno podsjeća na identitet, ko smo, odakle smo. Kada izgubimo kuću, kao da gubimo dio identiteta, možemo sagraditi nove, ali ruina u nama svima ostaje za izgubljenim - smatra Danijela Đukić.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.