Žuto zlato dovozili vozovima

Radoje Tasić
Dodaj glassrpske.com kao Google izvor
Foto: Žuto zlato dovozili vozovima

VIŠEGRAD - Krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina prošlog vijeka, pričaju starine, u višegradskom kraju su bile "gladne godine". Seljaci su se na razne načine snalazili da na posnoj planinskoj zemlji othrane brojnu čeljad.

Mnogi su "za živ dinar" smolarili po šumama, drugi su pravili kocku u majdanima za popločavanje ulica i trgova, nadničari su "hodili" po zapadnoj Srbiji trampeći luč za žito. Ali sve je to bilo nedovoljno da se nahrane gladna usta. Sedamdesetogodišnji Stanislav Čolaković iz sela Omarina kod Rudog prisjeća se dana "kad se kukuruz po Banatu brao".

- U to vrijeme neki viđeniji čovjek ode u Banat i sa zadrugama ili gazdama se pogodi da mu iz ovih krajeva dođu berači kukuruza, koji se ručno brao. Nikola Nešković iz Vardišta je organizovao odlazak oko 300 seljaka iz ruđanske i višegradske opštine u banatska sela i atare da beru kukuruz na otprilike 200 do 3.000 jutara zemlje - prisjeća se Stanislav.

Berači su putničkim vozom odlazili u Banat i kod gazda ostajali po dvadesetak dana berući kukuruz u panonskoj ravnici.

- Upekao zvizgan, ravno kao na tanjiru, nigdje hlada ni drveta, a mi u suknenim odijelima, košuljama od lana i konoplje, koje deru kožu, tumaramo povazdan između redova stabljika i beremo kukuruz. Vrsta duga i do 600 metara, stabljike kukuruza suve, listovi oštri kao sablje, pa bodu po licu i tijelu, deru i paraju ostavljajući masnice i krvave tragove - priča Stanislav.

Kad se berba završi, posao se plaća u klipu kukuruza koji se vozi na željezničku stanicu, utovara u vagone i "kartira" do krajnjeg odredišta.

- Svako od nas, seljaka, "zaradio" je po dvadesetak metara kukuruza u klipu. Mi bismo sjedali u voz i dolazili u naša sela, a tovar sa kukuruzom u vagonima bi stizao na željezničke stanicu u Dobrunu i Uvcu nekoliko dana kasnije - priča Stanislav.

Ta količina "žutog zlata" bila je dovoljna da prehrani seljačke porodice do proljeća, a na jesen "Jovo nanovo", pa ponovo u Banat.

Prisjećanje

Stanislav je ove godine u Omarinama posijao njivicu kukuruza, hibridnog, tek toliko da mu se zažuti na pragu i da ga "želja mine", ali i da se prisjeti berbe kukuruza u Banatu i toga kako se nekad teško živjelo.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.