Žrtve koncentracionog logora još čekaju pravdu Bivši komandant

Sarajevo - Koncentracioni logor "Silos" u Tarčinu kod Sarajeva, u kojem je bilo zatočeno više od 600 srpskih civila, od kojih su 24 umrla zbog posljedica fizičkog zlostavljanja, prebijanja, torture i mučenja glađu, zatvoren je prije 21 godinu, 27. januara 1996. godine.

Predsjednik Boračke organizacije Republike Srpske general Milomir Savčić ističe za Srnu da je logor "Silos" simbol stradanja srpskog naroda u proteklom ratu, pogotovo ako se ima u vidu datum nastanka logora, činjenicu ko su bili zatvorenici, kao i do kada je logor postojao.

On ističe da postoji ogroman broj dokaza da je za Srbe u toj opštini koji nisu završili u logoru naredbama bio određivan kućni pritvor, te nasilno i nelegalno oduzimanje pokretne i nepokretne imovine.

Predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić ističe za Srnu da je "Silos" bio jedan od najozloglašenijih logora za Srbe, jer su u tom objektu stradali nevina djeca, žene i starci srpske nacionalnosti.

"Za dešavanja u žSilosuž niko nije odgovarao, sem možda trećerazrednih vojnika koji su proglašavani žretardiranim licimaž, dok su naredbodavci i izvršioci još uvijek na slobodi", naglašava Dukić.

Bivši srpski logoraš iz "Silosa" Đorđo Šuvajlo, aktuelni sekretar Asocijacije srpskih logoraša građanskog rata od 1992. do 1996. godine sa sjedištem u Sidneju, tvrdi da su za zločine u tarčinskom "Silosu" direktno odgovorni "tadašnji predsjednik muslimanske opštine Hadžići Mustafa Đelilović i komandant Devete brdske brigade takozvane Armije BiH Nezir Kazić i njihovi saradnici".

Predsjedavajući Kluba poslanika SNSD-a u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH Staša Košarac već duže vrijeme upozorava da su Sud i Tužilaštvo BiH ne samo nametnuti od visokog predstavnika, već i institucije koje i dalje nanose štetu BiH, posebno srpskom narodu, a jedan od primjera je i nedopustivo sporo procesuiranje ratnih zločina nad Srbima u "Silosu".

Predsjednik Zajedničke komisije za ljudska prava Parlamentarne skupštine BiH Borislav Bojić u ranijoj izjavi za Srnu podsjeća da je svojevremeno parlament BiH formirao Komisiju, čiji je zadatak bio da se istraže ratni zločini u Sarajevu.

Međutim, ta komisija se nikad nije sastala niti bilo šta preduzela da se u javnosti objelodane rezultati i stvarna istina o događanjima tokom rata u Sarajevu.

"Silos", kao koncentracioni logor za Srbe, kojim je upravljala takozvana Armija BiH, otvoren je 11. maja 1992. godine u objektu u kojem se prije rata čuvala pšenica, a zatvoren je 27. januara 1996. godine na Svetog Savu, odnosno dva mjeseca nakon što je potpisan Dejtonski mirovni sporazum.

U tom logoru, jednom od ukupno 126 na području ratnog Sarajeva, uglavnom su bili zatočeni civili sa područja Tarčina, Pazarića i drugih okolnih mjesta.

Najmlađi među njima bio je 14-godišnji Leo Kapetanović, a najstariji Vaso Šarenac, koji je imao više od 85 godina i umro u "Silosu" na temperaturi uvijek nižoj za deset stepeni u odnosu na spoljnu.

Tortura nisu bile pošteđene ni žene, od kojih je jedna bila u šestom mjesecu trudnoće.

Srpski zatvorenici koji su preživjeli stravične torture svjedočili su da su tadašnji zvaničnici u Vladi takozvane Republike BiH dolazili u "Silos" i da su bili upoznati o dešavanjima u logoru. Bivši zatvorenik "Silosa" Radojka Pandurević u ranijem svjedočenju za Srnu ispričala je da je i Alija Izetbegović dva puta bio u blizini "Silosa".

Slavko Jovičić Slavuj, bivši zatvorenik logora smrti i bivši poslanik u parlamentu BiH, iz "Silosa" je izašao 27. januara 1996. godine.

On je svjedočio da je "Silos" bio laboratorija za ispitivanje ljudske izdržljivosti, gdje su muslimanski vojnici i čuvari zatvorenike gledali kao životinje koje su svakodnevno tukli, mučili na razne načine, ubijali glađu i trovali raznim lijekovima.

Glavni pretres u ovom predmetu pred Sudom BiH počeo je 19. aprila 2012. godine.

Za zločine počinjene u logoru "Silos", kasarni "Krupa" i Osnovnoj školi "9. maj", Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera.

Optužnica pomenuta lica tereti za krivična djela ratni zločin protiv civilnog stanovništva i ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, preciznije - oni su optuženi za nezakonito zatvaranje, nečovječno postupanje, fizičku i duševnu patnju, te odvođenje zatvorenika na prinudni rad.

Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Kriznog štaba, kasnije ratnog Predsjedništva opštine Hadžići, Hujić je bio upravnik i zamjenik upravnika logora "Silos", a iste funkcije obavljao je i Halid Čović. Kalember je bio stražar u "Silosu".

Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u "Silosu" i upravnik logora u magacinu u kasarni "Krupa". Ostali optuženi bili su pripadnici vojnih, civilnih i policijskih struktura.

Bivši komandant Prvog korpusa takozvane Armije BiH Vahid Karavelić optužio je tokom ovog procesa članove ratnog Predsjedništva i Vlade takozvane Republike BiH da su isključivi krivci za postojanje ovog zloglasnog logora.

Karavelić je pred Sudom BiH, između ostalog, tvrdio da je najuže bošnjačko ratno rukovodstvo, koje su u to vrijeme, osim Alije Izetbegovića, činili aktuelni ministar spoljnih poslova BiH Zlatko Lagumdžija, Haris Silajdžić, Ejup Ganić i Nijaz Duraković, imali kontrolu nad dešavanjima u "Silosu".

Ovo je jedino suđenje za "Silos", a glavni pretres počeo je 19. aprila 2012. godine.

Apelaciono vijeće Suda BiH, odlučujući prema žalbama branilaca optuženih, u predmetu Mustafa Đelilović i drugi, donijelo je 1. novembra 2012. godine rješenje kojim se optuženim Mustafi Đeliloviću, Fadilu Čoviću, Mirsadu Šabiću, Neziru Kaziću, Bećiru Hujiću, Halidu Čoviću, Šerifu Mešanoviću i Nerminu Kalemberu ukida pritvor i određuju adekvatne mjere zabrane.

Tužilaštvo BiH obavijestilo je prije nekoliko godina Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske o donošenju naredbe o nesprovođenju istrage protiv 455 lica za ratne zločine počinjene u logoru "Silos" Tarčin, Osnovnoj školi "9. maj", "Krupa", "Igman", "Hrasnica", u kojima su stradala lica srpske nacionalnosti u periodu od maja 1992. do 27. januara 1996. godine.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.