Zlatne ruke Alekse i Vladimira

U Majdanima, jednom od četiri izbjeglička naselja u Sokocu, živi porodica 73-godišnjeg Alekse Barjaktarevića. To je jedna od brojnih porodica iz okoline Sarajeva koje su, poslije Dejtona, krenule u izbjeglištvo. Aleksa i njegova supruga Ljubinka u prošlom ratu izgubili su dva sina - Gorana i Duška, pa se Aleksa na svoj način bori s tugom.

Teške misli nastoji da odagna rezbarenjem u svojoj maloj radionici, u kojoj dominiraju ikonostasi sa likovima svetitelja: Vasilija Ostroškog, Nikolaja, Georgija... Ali, ima i mnogo drugih različitih predmeta.

- Rezbarenjem sam počeo da se bavim još u rodnom Viliču. Naslijedio sam to od svog oca, koji je radio primitivnim alatom - bradvom i savijenom žicom umjesto šestara. Osim ikonostasa, pravim male predmete kakvim su se nekada, dok sam bio dijete, služili ljudi u seoskim domaćinstvima, poput preslice, čanka za kajmak, karlice za mlijeko, stupe za lan, drvenih kola i sanki na kojima se vozilo sijeno... - kazuje Aleksa.

Napravio je i vodenicu, koja je, kaže, kao prava samo što ne može da melje.

- Neki od tih predmeta su vremenom postali prava rijetkost - priča Aleksa.

U sve što nastaje u njegovoj radionici Aleksa ugrađuje dosta strpljenja, umijeća i volje. Potrebna mu je, veli, i odgovarajuća vrsta drveta.

- Najpogodniji su lipa i jasika. Javor je, svakako, dobar, ali je tvrd i teže je u njemu rezbariti - objašnjava Aleksa.

Njegovi radovi nalaze mjesto i na izložbama, na kojima se afirmiše stvaralaštvo i umijeće ljudi koji imaju šta da pokažu drugima. Takva jedna izložba je prošlog ljeta organizovana i u Sokocu, a Aleksin štand je bio među najposjećenijim.

Aleksini ikonostasi krase mnoge domove na Romaniji, a neki su stigli i u daleke zemlje, pa zauzimaju počasno mjesto u kućama srpskih domaćina u Kanadi, Americi, Australiji...

- Kada bih imao odgovarajuću prostoriju, moja radionica mogla bi da preraste u mali muzej starina. To mi je želja, ali je ona zasad daleko od mojih mogućnosti - ističe Aleksa.

Šezdesetdvogodišnji Vladimir Jovanović iz Mrkonjić Grada petnaestak godina izrađuje ikone od drveta u posebnoj tehnici zvanoj intarzija u tri verzije. Njegove ikone ukras su u mnogim srpskim domovima u Australiji, Kanadi, Americi i mnogim evropskim zemljama. Izradio je više od 70 ikona, a najviše su tražene ikone Bogorodice, svete Petke, svetog Đorđa, svetog Jovana, svetog Stefana… kao i radovi sa likovima srpskih velikana kao što je Karađorđe.

Ljubav prema izradi ikona, kao i drugih predmeta i suvenira od drveta, slučajno je, priča, otkrio prije petnaestak godina.

- Sve je počelo iz radoznalosti, kada sam vidio kako moj mlađi sin Joco izrađuje ukrasne predmete od drveta. Posmatrajući njega počeo sam i ja da izrađujem neke predmete od drveta. Odmah mi je išlo od ruke i kada sam izradio prvu ikonu nisam mogao da vjerujem - priča Vladimir i dodaje da je to težak i odgovoran posao, koji traži “konjske živce” i “ledenu smirenost”, ali koji ga nadahnjuje i ispunjava njegovu dušu.

Vladimir za izradu ikona osim domaćih vrsta drveta rujike, jošike, tisovine, šljive, bijelog javora, oraha... koristi drvo uvozno drvo mahagonija, ebonosa, merbura, zebranke, kaberua, kanadskog hrasta... Posebno je zanimljivo drvo paduk, čija je cijena paprena, jer kvadrat te vrste drveta iz Afrike košta 360 evra.

- Izrađujem ikone tehnikom koju, koliko ja znam, niko ne koristi, na našim prostorima. Drvo uglavnom dobijam iz inostranstva od prijatelja - naglašava Vladimir.

Na jednoj ikoni radi od mjesec do mjesec i po, u poslijepodnevnim časovima poslije posla i tokom vikenda.

- Obično ikone izrađujem u vizantijskoj verziji - ističe Vladimir i naglašava da je izradio nekoliko hiljada različitih suvenira sa motivima iz Mrkonjić Grada, koji je nekada bio jedan od najpoznatijih zanatskih gradova u bivšoj Jugoslaviji i bio je čuven po kosi “varcarka”.

Krst

Vladimir Jovanović je na preporuku nekadašnjeg mrkonjićkog paroha Zdravka Simića počeo sa izradom krstova od hrastovog i drveta od tisovine. Riječ je o vladičanskim krstovima koje koriste episkopi za bogosluženje i na čijoj pozadini piše “Krstu tvojem poklanjamo se, vladiko”. Do sada je Jovanović izradio osamdeset takvih krstova.

  - Kada sam izrađivao prvi krst, išlo je dosta teško, pa me je supruga Mira ubjeđivala da odustanem. Nisam htio i rekao sam joj da će na prvoj liturgiji u našoj crkvi ljubiti moj krst. To se i obistinilo - priča Vladimir.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.