Život posvećen hirurgiji

DOBOJ - Skalpel je u protekle četiri decenije bio njegovo najvažnije oruđe, a spasavanje ljudskih života gotovo svakodnevan posao.

Jer, hirurzi, kakav je i nadaleko poznati primarijus doktor Milovan Miljanović, gotovo uvijek su u takvoj situaciji da moraju da reaguju munjevito i čine rezove koji život znače.

Jedan od brojnih upečatljivih slučajeva je i onaj iz rata, koji mu se urezao duboko u sjećanje.

- Riječ je o srpskom vojniku koji je bio povrijeđen u grudni koš i doživio kliničku smrt. Brzo smo reagovali i uspjeli da ga reanimiramo. Ušli smo u salu, ali u toku operacije opet je bio klinički mrtav. Nije preostalo ništa drugo već da na otvorenim srcu radim masažu i tako smo uspjeli da ga spasimo - kaže Miljanović i dodaje da je tokom minulog rata bilo dosta stradalih civila, posebno na jedan Vaskrs.

- Granate su padale po gradu, bilo je mnogo povrijeđenih koje je valjalo zbrinuti. Tako smo baš u periodu između 1992. i 1995. godine uspjeli da se kroz praksu uvjerimo u to šta znači biti ratni hirurg. Sve je, drugačije, kada se susretnete sa komplikovanim povredama, pa da bi one bile riješene, opšti hirurg mora da bude vaskularni i neurohirurg, ortoped - rekao je Miljanović i dodao da ni hirurg ne može ništa da učini bez kompletnog tima, u kojem su anesteziolozi, sestre i drugi. Ističe da je hirurg direktno vezan za pacijenta i da bez toga nema uspjeha.

- Razgovor sa pacijentom prije, ali i poslije operacije, i te kako utiče na njegovu rehabilitaciju i izlječenje. Sjećam se svojih pacijenata od prije 30 i više godina. Ponosan sam kada mi se javi neko od onih koje sam operisao prije dvije, tri decenije. To je jedno veliko, neponovljivo zadovoljstvo - rekao je Miljanović.

Posljednji radni dan Milovanu Miljanoviću uljepšale su kolege sa odjeljenja prigodnim, svečanim ispraćajem. Na dosadašnjem radu zahvalio mu je načelnik Odjeljenja hirurgije Opšte bolnice u Doboju Predrag Lazić, koji mu je poželio da uživa u penziji sa svojim unucima Georgijem i Milošem i da se sjeća dana provedenih na odjeljenju radeći izuzetno human posao. Miljanović je zahvalio i rekao da i dalje bez hirurgije neće moći, jer ona je njegov život.

"Otimanje od smrti"

Miljanović kaže da je najsrećniji kada čovjeka otme od smrti.

- Od povreda, teških oboljenja, krvarenja, gušenja. A najnesrećniji sam kada učinim sve, a ne uspijem da uradim ono šta sam naumio - istakao je Miljanović.

Takvih slučajeva, na svu sreću, bilo je malo. Stoga Miljanović u penziju odlazi srećan i ispunjen zadovoljstvom.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici i X nalogu.